"Sezona uragana" meksičke spisateljice Fernande Melchor dolazi poput ljuljačke u punom zamahu. Jedan krivi korak i prema zatečenom čitatelju iz visine već leti ljuljačka s trinaestogodišnjom djevojčicom. Norma (13) pobjegla je od kuće tražeći more, liticu s koje će se baciti na stijene jer joj je očuh napravio dijete, dok su mala braća plakala u prljavim pelenama, a mama rintala u tvornici, ponekad i u dvije smjene, prijeteći joj da će je ubiti ako ju netko napumpa, na što joj je očuh samo namignuo, dok mama nije gledala.
I onda je Norma (13) pobjegla, tražeći more, skrivajući se u tršću od muškaraca s kamioneta koji su joj zviždali i dobacivali, dečku koji ju je primijetio u gradu na trgu rekla je, mrtva od straha, da je gladna i žedna, i tako je prespavala na prljavom madracu, u užarenoj potleušici. Dečkova mama odmah ju je zavoljela, znala je kako se rješava to što joj raste u trbuhu, nije bila od jučer na štajgi, kurvati se počela kao mala, da ne umre od gladi, znala je ljude koje je trebalo znati, rekla je da će Vještica riješiti njen problem...
"Sezona uragana" roman je o maloljetničkom pobačaju u socijalno devastiranoj zabiti Meksika gdje je izgradnja autoceste između dviju naftnih bušotina ljudima donijela samo kriminal, nasilje, drogu i prostituciju. Možemo reći i da je roman Fernande Melchor osvojio nagradu Anna Seghers i ušao u uži izbor međunarodnih nagrada Booker i Dublin za 2020. godinu, ali ni s jednim ni s drugim nismo puno rekli. "Sezona uragana" niz je ubojstava, prometnih nesreća i samoubojstava, spirala "zločina iz strasti", silovanja, maloljetničkog nasilja, klinaca koji već od dvanaeste godine siluju ili su silovani, djevojčica koje od dvanaeste godine siluju, u kući, izvan kuće, u stražnjem dvorištu, na putu do škole, uz cestu, u kafiću, na karnevalu.
Znamo taj teren, poznat nam je taj krvavi meridijan, "Krvavi meridijan" Cormaca McCarthyja. Udari nasilja bljeskaju poput munja u olujnoj noći bez kiše. Svaka socijalna struktura svedena je na odnos žrtve i nasilnika. Prepoznajemo i "2666" Roberta Bolaña. "Sezona uragana" knjiga je ginocida, feminocida. Stradavaju oni najslabiji: žene, djeca, djevojčice, oni koji ne bodu, koji nemaju čime bosti.
Literarne sastavnice su prepoznatljive i poznate, ali udar je sasvim neočekivan, brz i snažan, ne može mu se pobjeći. Roman izaziva jezu i strahopoštovanje. Bivša novinarka Fernanda Melchor (Veracruz, 1982.), autorica triju zapaženih romana, sasvim je jedinstven glas. Ne piše da bi nas šokirala i zabavila. Njen roman ne poznaje kalkulaciju, niti se obraća uhu čitatelja, on je glas viknut u crnu bačvu.
Završava najavom sezone uragana. Ljudi su poludjeli od vrućine, vrijeme nije normalno, već mjesecima nema ni kapi kiše, a sa sezonom uragana dolazi i nova poplava vijesti iz crne kronike. Otac je ubio sina, rekavši da ga je zamijenio za jazavca, ali svi su već znali da stari hoće malom uzeti ženu, da se nalazi s njom sinu iza leđa; neki gadovi su silovali i ubili četiri konobarice, a sudac ih je oslobodio krivnje jer se svjedok nije pojavio na suđenju, zato što negdje leži mrtav i ne bježi, a gadovi koji su ga ubili sad slobodno šeću okolo...
Na kraju, još samo zahvala Fernande Melchor, između ostalih, Yolandi Ordaz i Gabrielu Hugeu, novinarima ubijenima u Veracruzu dok je guverner bio zloglasni Javier Duarte de Ochoa. U toj maloj zahvali, tom grobu, leži istina romana Fernande Melchor.
