Izložba "Zagreb: oslobođenje", što je u povodu 80 godina od oslobođenja od fašističke vlasti i ustaškog terora otvorena u Srpskom kulturnom centru Zagreb (SKC) na taj obljetnički dan, 8. svibnja, pokazala je ono što svatko s iskustvom odrastanja u socijalizmu zna. Što je obljetnica oslobođenja od historijskog fašizma veća, to je manja šansa da će generacije obrazovane od 1990-ih nadalje ikada moći razumjeti taj događaj i njegovu povijesnu radijaciju.
Odrasle u revizionistički oblikovanom školskom kurikulu, generacije kapitalizma na domaći način uglavnom znaju da nije (sav) fašizam poražen 1945. godine, da su različiti elementi fašizacije sveprisutni u suvremenom globaliziranom svijetu; dobar dio njih jako dobro razumije kategorije identiteta, ali i kako se u društvu, po principu algoritma, jednostavno obavlja proces ideološke indoktrinacije: digitalne generacije (sve) razumiju puno brže od onih iz prošloga stoljeća.
Odrasle u revizionistički oblikovanom školskom kurikulu, generacije kapitalizma na domaći način uglavnom znaju da nije (sav) fašizam poražen 1945. godine, da su različiti elementi fašizacije sveprisutni u suvremenom globaliziranom svijetu
Ali jedino zahvaljujući digitalnoj epohi, mlade generacije u Hrvatskoj imale su i imaju dobru šansu da ne podlegnu onakvoj "kulturi sjećanja i pamćenja" koju im kroz službeni školski kurikul tri desetljeća prodaje domaća klerikalna desnica. Od 1992., kad je obavljena posljednja važna kurikularna reforma i otkad desnica marljivo obavlja gramšijevski hod kroz institucije prilagođavajući pedagogiju indoktrinacije globalnim trendovima, "čeka se" da se broj obljetničkih svečanosti "iz socijalizma", poput Dana oslobođenja Zagreba, smanji ad absurdum.
Ima, međutim, algoritama i algoritama: nove, jako mlade generacije koje svjedoče aktualnom kaosu predapokaliptičkog svijeta možda traže i dokaze vlastite revolucionarne, antifašističke prošlosti temeljene na faktografiji, kronologiji, materijalnim dokazima i svjedočanstvima protagonista: kao oblik prosvijećenog uvjerenja u optimizam humanosti.
Kako ćete, dakle, u horizontu takvih generacija objasniti značenje i kontekst jednog od najvećih historijskih događaja 20. stoljeća, a starcima iz prošloga stoljeća istovremeno pokazati da se o tom događaju može i treba kvalitetnije razgovarati? Na tom je tragu ekipa istraživača (nezavisnih povjesničara i drugih društvenih disciplina) radila koncept izložbe "Zagreb: oslobođenje". Rezultat je dobro promišljena, u temeljnom konceptu didaktička izložba. Istovremeno reduktivna i precizno informativna: spretno prilagođena starijoj većini, ali u prvom redu namijenjena mlađoj publici. Kad kažemo "spretno", mislimo na formu postava i ekonomiju izlaganja kronoloških fakata u nekoliko temeljnih problemskih cjelina.
Jednostavno rješenje prostornog i grafičkog dizajna (potpisuju Petra Milički i Katarina Perić) uz ovješene zavjese/crno-bijele fotografije s motivima nasmijanih građana Zagreba s mitinga oslobođenja grada što dominiraju izložbom i hologramski se "pretapaju" s posjetiteljima izložbe, neočekivano i vrlo emotivno oplemenjujući historiografsku kronologiju koja se na izložbenim zidovima niže tabelarnim i kartografskim prikazima, ali i grafičkim "kućicama" koje posjetitelji mogu samostalno otvarati otkrivajući ispovijesti protagonista.
Posjetitelji samostalno otvaraju "kućice" otkrivajući ispovijesti protagonista (Foto: Lucija Koren)
Autori izložbe Sanja Horvatinčić, Josip Jagić, Petra Šarin, Mario Šimunković i Saša Vejzagić okupili su bogatu dokumentarnu građu (koje ne nedostaje u sveopćoj arhivi ovoga događaja) iz svih raspoloživih institucija: od gradskih muzeja Zagreba i Siska, povijesnih muzeja Ljubljane i Beograda, arhive zagrebačke Nacionalne sveučilišne knjižnice i Arhiva Srba u Hrvatskoj.
Izložba je nastala u produkciji Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" i Mreže antifašistkinja Zagreba (MAZ) u namjeri da rekonstrukciju ključnih događaja vezanih uz oslobođenje grada naglasi kroz optiku privatnih svjedočanstava ne narušavajući jasnu vremensku liniju događaja, i to počevši od onih što su prethodili oslobođenju Zagreba.
Odlična je autorska odluka da se događaji gustog vremena od 6. do 8. svibnja u Zagrebu pripovijedaju didaskalijama u suspensu i kontinuitetu jedne linije, dok su posjetitelji nenametljivo upućeni u multimedijalne dodatke poput kratkih dokumentarnih snimki bijega okupatora
Ipak, ono što svakom posjetitelju s habitusom neumrlog 20. stoljeća razvuče osmijeh pri ulazu na izložbu jesu tiskani (reprintani) primjerci Vjesnika s datumom od 12. svibnja 1945., koje svatko na izložbi može uzeti. Naslovnicom tog posebnog izdanja dominira izvještaj s mitinga oslobođenja grada s ovakvim naslovom: "Preko 100 000 Zagrepčana manifestiralo je na veličanstvenom mitingu svoju ljubav prema Narodno-oslobodilačkom pokretu". Ne pamtimo, naravno, dnevne novine tako gigantskog formata, svakako većega od one verzije Vjesnika kojega se još moguće sjetiti.
Na četiri stranice gustog prijeloma taj novinski testament obuhvaća detaljno prenesene kratke govore generallajtnanta Ivana Gošnjaka i Koče Popovića, pukovnika Većeslava Holjevca; govor maršala Tita na Dan kapitulacije Njemačke, proglas maršala Staljina iz Moskve i minivijesti agencije Tanjug, od kojih je zanimljiva ona od 11. svibnja, gdje komandant grada Trsta Adriano uz naslov "Trst pripada Jugoslaviji" talijanskim sugrađanima govori da je "Trst Italiji potreban samo ako ona hoće da nastavi sa svojom imperijalističkom politikom" – taman u razini čitateljskog pogleda vijesti o "završenoj prvoj fazi rada konferencije Ujedinjenih naroda u San Franciscu".
Pa kad prolistate aktualni Vjesnik, nalazite se ispred prve od pet pregledno postavljenih tematskih cjelina na izložbenim zidovima. Od prikaza ustaškog terora i različitih oblika antifašističkog otpora Zagrepčana, preko kartografskog i kronološkog prikaza vojnih operacija koje su dovele do oslobođenja i fotografija atmosfere na ulicama oslobođenog grada, do kratkog kritičkog osvrta na teme sudjelovanja žena u borbi, promjene društveno političkog sistema i provođenja "narodne pravde".
Odlična je autorska odluka da se događaji gustog vremena od 6. do 8. svibnja u Zagrebu pripovijedaju didaskalijama u suspensu i kontinuitetu jedne linije, dok su posjetitelji nenametljivo upućeni u multimedijalne dodatke poput kratkih dokumentarnih snimki bijega okupatora.
Izložba apostrofira ulogu žena u oslobođenju Zagreba (Foto: Lucija Koren)
Izložbi, naravno, ne manjka tezičnosti u polju zanemarenih problema historiografije. Na izložbenom zidu pod naslovom "Oslobođenje u fokusu" stoji: "Ovaj zid ne slavi, ne optužuje i ne objašnjava. On postavlja pitanja... Fotografije zagrebačkog oslobođenja često bilježe političke govore; u kolonama partizana vidimo brojne žene u uniformama; čitave serije fotografija dokumentiraju internaciju i povlačenje neprijateljskih jedinica iz Zagreba.
Učestalost ovih motiva obvezuje nas da otvorimo nekolicinu mogućih tema: sudjelovanje žena u borbi, pitanje revolucije i narodne vlasti, kao i uz nju povezan koncept 'narodne pravde'. Na taj način tek naznačujemo znatno širi problem kritičke historizacije trenutka u kojem je nastajala nova društvena stvarnost, trenutka koji ne prestaje isijavati pitanja ni osamdeset godina kasnije."
U izložbenoj praksi, to znači da se obilazak tematskih cjelina kronologije oslobođenja grada završava dijelom o "ženama u borbi" (iako se kroz fotografski materijal i mnoštvo autentičnih svjedočenja odmah uočava iznimna predanost zagrebačkih ilegalki i partizanki) kao činjenici postratnog kontinuiteta borbe za ravnopravnost raspodjele političke i ekonomske moći s muškarcima; i dijelom o činjenici principa "narodne pravde".
Bez formulaičnog muljanja, kratko se upozorava na sveopću, aktualnu normalizaciju diskursa o civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata kao "svih žrtava rata", čime se prešutno pristaje na revizionističku manipulaciju "balansa dvaju revizionizama".
Za ponijeti – reprintani primjerci Vjesnika od 12. svibnja 1945. (Foto: Lucija Koren)
Ali izložbu je možda najbolje dovršiti uz 16-minutni dokumentarni žurnal u produkciji Filmskih novosti i režiji Branka Marjanovića. Brza proizvodnja, odličan zanat: prikazan već u svibnju 1945. godine, film svjedoči gradaciju događaja oko oslobođenja Zagreba tako što jedna filmska ekipa prati napredovanje partizanskih snaga, a druga, koju su činili radnici Hrvatskog slikopisa, u konspiraciji snima povlačenje neprijateljskih snaga iz tada još okupiranog Zagreba. Danas u vlasništvu Hrvatskog državnog arhiva, taj je dokumentarac savršen kandidat za prioritetnu restauraciju ne bi li se, recimo, prikazao na javnoj televiziji u povodu neke sljedeće, bliske obljetnice.
I naravno: koga u obljetnici oslobođenja Zagreba najviše zanima zašto je jedna armija ušla u grad prije druge – kao da je riječ o međusobnom natjecanju, a ne ulasku u slobodu – na izložbi može pratiti hodogram napredovanja dviju Jugoslavenskih armija i svih divizija koje su krčile put prema Zagrebu sa svih strana svijeta, uz okolnosti neprijateljskih snaga na terenu i (po stoti put) promotriti kartu tog rasporeda partizanske i okupatorske vojske.
U tom je smislu ondje i citat Ivana Šibla, komesara Desetog zagrebačkog korpusa, koji je u trenutku oslobođenja Zagreba bio udaljen nekih 60 kilometara i preko radija čuo svađu oko toga tko će prvi emitirati vijest o oslobođenju u eter: "Radostan što je moj grad slobodan, tužan što je moj korpus zakasnio". Izložba se može pogledati do 31. svibnja.
