U jednom logoru u Mongoliji, gdje su zatvorenici gulaga gradili željezničku prugu, dvije djevojke uhvaćene su jer su išle prijateljima iz muškog logora. Za kaznu, čuvar ih je privezao za konja i jašući vukao po stepi! Bože, Bože, kamo sada s ovom slikom... kako na svijet gledati s tim prizorom u glavi... "Tko bi sada našao prezime tog čuvara? I njega samog?", pita se u fusnoti "Arhipelaga Gulag" Aleksandr Solženjicin. "A da mu čovjek i kaže – on bi se začudio: zašto bi on bio kriv? Tako su mu rekli! I neka ne idu k muškarcima, kuje jedne...!"
"Arhipelag Gulag 1918. – 1956." jedinstveno je književno djelo. I povijesna sinteza i osobno iskustvo. I Štajnerovih "7000 dana u Sibiru" i "Gulag: A History" Anne Applebaum. John Locke je zamišljao jezik koji će imenovati svako drvo, svaki list, svaku iglicu svakog drveta, svaku travku, pčelicu i mušicu. Aleksandr Solženjicin je zamislio knjigu koja će zabilježiti svaku žrtvu Gulaga, sve zatvorene i ubijene, sve smrznute, utopljene, ugušene, priklještene, silovane, izgladnjele, mučene i ponižene, vučene konjem kroz stepu, sve s kojih je sovjetski sustav logora strgnuo sve krpice odjeće i obuće, svako dostojanstvo i svu ljudskost.
"Arhipelag Gulag" je ta knjiga. Knjiga koja gori i žigoše, lomi i slama... knjiga koja povrh svega zna i nasmijati, jer kako se u Arhipelagu govorilo "plačem (se) nećeš odužiti niti ćeš se smijehom zadužiti".
Solženjicin je kao svoje životno djelo ispisao tisuću i šest stotina stranica užasa i nečovječja. Ali pišući kataklizmu shvatio je da čitavu tu neshvatljivu historijsku katastrofu ne može ispisati bez ironije i humora. Kao pisac, za nešto se morao uhvatiti. Humor je uže koje je samom sebi spustio na suho dno bunara.
Sardonični humor je uže koje spušta i čitatelju. Solženjicinov moćan glas pozivom na istinu ruši zidove tamnica, ali glas proroka je i glas života. Što dakle držimo u rukama kada u rukama imamo "Arhipelag Gulag"? Pedeset i dvije godine nakon prvog izdanja (Pariz, 1973.) i dalje se postavlja to pitanje: je li to književno djelo, ili je to glogov kolac za lešinu komunizma, mač vjere koji je marksizmu odsjekao kiklopsku glavu?
Od vremena hladnog rata i Nobela za Solženjicina postavlja se isto pitanje: je li njegova knjiga "raskrinkavanje komunističke ideologije", kako stoji u predgovoru hrvatskog izdanja? Kao prvo, ne radi se o pamfletu. "Arhipelag Gulag" dio je književne linije Kafka-Orwell-Solženjicin. Književno djelo posvećeno "svima koji nisu ostali na životu da o tome pričaju".
Ono što je Kafka naslutio, Orwell predskazao, Solženjicin je svjedočio: "I neka mi oproste što nisam sve vidio, što se nisam svega sjetio, što nisam sve dokučio." Kao drugo, "Arhipelag Gulag" je antikomunistički onoliko koliko su antikomunistički bili boljševizam i staljinizam. Toliko govori logika. Nema tog idealista – komunističkog, kršćanskog ili ljudskopravaškog – koji bi u u masovnim uhićenjima, smaknućima i ropskom radu mogao vidjeti utopističku ideju društva.
Kakve veze s idealizmom može imati čuvar koji konjem po stepi vuče dvije djevojke? Treba li uopće postavljati to pitanje? Staljinizam je povijesna negacija progresivnih ideja devetnaestog stoljeća. "Arhipelag Gulag" je i ta knjiga. Knjiga-Odiseja dvadesetog stoljeća. Knjiga Tolstoja, Harmsa i Homera: razobručena svih okvira.
