One su glasne, borbene i gotovo da ne postoji nijedan prosvjed s antifašističkim, feminističkim i antikapitalističkim predznakom koji u posljednjih deset godina nisu podržale. Uostalom, svatko tko se u proteklom desetljeću barem jednom pojavio na Povorci ponosa, Noćnom maršu, Trnjanskim kresovima, prosvjedima za prava novinara i drugih radnika, akcijama protiv mračnih tendencija ultrakonzervativaca, genocida u Gazi ili klimatskih promjena, neminovno ih je čuo i vidio kako, koračajući i udaranjem u bubnjeve, drže ritam, okupljene potiču na pljeskanje, zviždanje, a one opuštenije i na ples. Radi se o članicama samoorganizirane ritam-sekcije Drum 'n' bijes, kojima smo se nedavno, uoči proslave njihovog desetog rođendana, pridružili na probi.

Bila je to i prilika da iz prve ruke posvjedočimo kako funkcionira jedan od rijetkih domaćih kolektiva u kojem ne postoji hijerarhija, već se odluke donose direktnodemokratskim putem. Sve je počelo tako što su nam po dolasku u prostorije Mreže antifašistkinja Zagreba (MAZ), odnosno Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA), gdje najčešće uvježbavaju svoje točke i održavaju bubnjarske radionice, dodijelile par čepića za uši.

- Amaterizam je predznak koji nam je omogućio inkluzivnost. Drugim riječima, svaka osoba, neovisno o glazbenom predznanju, može se pojaviti na radionici i nakon dva do tri susreta spremna je za bubnjanje na protestu. I upravo je to moć Drum 'n' bijesa - tumači nam Doria Jukić, jedna od suosnivačica kolektiva.

Apsolutno smo politične, ali nas ne zanima politikanstvo. Želimo da naš glas ostane grassroot, glas iz naroda. Shodno tome i ovisno o svakoj pojedinoj akciji, razgovaramo, promišljamo i odlučujemo hoćemo li neki događaj podržati ili ne. Sve to nas razlikuje od klasičnih ritam-sekcija i ne čini nas tek pukim dodatkom prosvjedima – govori Doria Jukić

U 2015. godini pokrenula ga je s još tri drugarice: Petrom Tomašić, Dunjom Kučinac i Linom Gonan. Uz onaj aktivistički, svaka od njih je imala i muzički background. Svoja bazična znanja, stečena uglavnom kroz angažman na alternativnoj sceni, uskoro su odlučile podijeliti sa zainteresiranima s kojima dijele jasno postavljene vrijednosti: solidarnost, drugarstvo, kvir feminizam, antifašizam, očuvanje okoliša, zaštitu ljudskih prava i prava životinja. U startu su donijele odluku i da neće bubnjati na skupovima političkih stranaka.

- Apsolutno smo politične, ali nas ne zanima politikanstvo. Želimo da naš glas ostane grassroot, glas iz naroda, građanski. Shodno tome i ovisno o svakoj pojedinoj akciji, razgovaramo, promišljamo i odlučujemo hoćemo li neki događaj podržati ili nećemo. Sve to nas razlikuje od klasičnih ritam-sekcija i ne čini nas tek pukim dodatkom prosvjedima. Pritom vrijednosti iza kojih stojimo kao kolektiv zagovaramo iz autentičnih pozicija: među nama ima kvir osoba, radnica i radnika, nezaposlenih, studentica i studenata - govori 31-godišnja Doria, koja je po struci socijalna radnica, angažirana na radu sa žrtvama obiteljskog nasilja.

Budući da se na zagrebačkim povorkama ponosa bubnja od 2009., a godinama na području Zagreba djeluje i bubnjarska skupina Zli bubnjari, naša sugovornica kaže kako Drum 'n' bijesom nisu izmislile ništa novo, već da su odlučile osnovati novu ad hoc sekciju koja je tu da kontinuirano pruža podršku različitim akcijama i inicijativama. Obično im se javljaju osobe koje su ljute i žele nešto promijeniti, a da možda nisu spremne pisati govore ili nositi transparente.

- Ali zato mogu bubnjati. Pritom dajemo do znanja kako nikoga ne bacamo u vatru, nego smo zajedno, konstantno se podržavamo i hrabrimo. Tako je, uostalom, i rastao kolektiv - dodaje Doria Jukić.

Drum 'n' bijes trenutno broji 40-ak članica i članova, a u proteklih deset godina podržale su preko 200 različitih akcija. Kako teže decentralizaciji, bubnjale su i u drugim gradovima: Rijeci, Splitu, Zadru, Karlovcu i Puli. Obilazile su i regiju, a u Mađarskoj, gdje su se povezale sa sličnim kolektivima unutar mreže Rhythms of Resistance, sudjelovale su pak na prosvjedu protiv okupljanja fašista.

Na ovogodišnjem Noćnom maršu u Zagrebu u povodu Osmog marta (Foto: Josip Regović/PIXSELL)

U kasnijoj fazi podržale su osnivanje drugih bubnjarskih sekcija u pojedinim sredinama, kao što je Feministički tamburaški front u Rijeci. A trenutno Feministički tamburaški front, domeće Doria, podržava osnivanje pulskog kolektiva koji čini dio ekipe koja je prošle godine organizirala prvu Povorku ponosa u tom gradu.

- Kroz takve suradnje radimo i na stvaranju ozbiljnije kritične mase te činimo dio aktivističkog kotača koji se, uostalom, sastoji i od zagovaračkog rada u udrugama civilnog društva. Drugim riječima, moramo međusobno biti povezani na svim postojećim razinama jer drugačije ni ne možemo očekivati promjenu.

Budući da Drum 'n' bijes od starta dominantno čine žene, zanima nas radi li se o slučajnosti ili svjesnoj odluci. Doria odgovara kako je ponosna što je njihov kolektiv, za razliku od niza drugih, pretežno ženski, izrazito kvir i što privlači upravo takve osobe.

- Takve okolnosti su nam omogućile da izgradimo siguran prostor unutar kojega možemo biti ono što uistinu jesmo i osjećati se prihvaćeno. U takvim uvjetima su i svi cis strejt muškarci koji su nam se pridružili stvarno bili drugari, spremni na savezništvo, međusobnu podršku bez pokušaja dominiranja ili zauzimanja prostora. Uostalom, drugačije ni ne mogu s nama - dodaje kroz smijeh.

Što se pak tiče dobne strukture, ona se u Drum 'n' bijesu kreće od 16 do 50-ak godina. I tako je cijelo vrijeme. Doduše, uvijek je prevladavala skupina ljudi od 20 do 30 godina, ali bilo je perioda u kojima su im se pridružile i nešto starije članice i članovi.

- U Drum 'n' bijesu ne postoji jaz ni po kojem ključu, pa tako ni po godinama. Inače se dijelimo na seniorke i juniorke, i to ovisno o iskustvu, odnosno vremenu provedenom u kolektivu. Najvažnije nam je da možemo računati jedne na druge, da si možemo pomoći na osobnoj razini, dijeliti znanja, brigu, njegu i ljubav. Upravo na tim temeljima tražimo procjepe u sustavu i gradimo svoju tazbinu koja može biti organizam sam za sebe. I to ne uzimamo zdravo za gotovo - ističe Doria Jukić.

Bubnjanjem protiv klečavaca – članice Drum 'n' bijesa na Trgu bana Jelačića u Zagrebu (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)

Prostori SABA-e, inače nakićeni prigodnim antifašističkim parolama i grafikama iz perioda Drugog svjetskog rata, tu su večer odjekivali smijehom i drugarskim doskočicama. A kada je došlo vrijeme za uvježbavanje bubnjarskih numera i pripadajuće koreografije, na licu mjesta uvjerili smo se kako svaki član, odnosno članica angažirane ritam-sekcije ima podjednako pravo glasa. Svi prijedlozi temeljito se razmatraju i na kraju donosi zajednička odluka. Za dobro vlastitog sluha, iz džepova vadimo ranije nam dodijeljene čepiće. Bubnjanje napokon može početi.

Izmjenjujući se unutar kruga, gotovo svaki bubnjar, odnosno bubnjarka dolazi na red za udaranje ritma kojem će se pridružiti ostatak kolektiva i dalje ga razvijati do kraja sekvence. Kako odmiču numere, tako se i ubrzava njihov tempo, a posljedično raste i adrenalin. Na red za ulazak u krug došla je i 31-godišnja Laura Martinović. Bubnja od osnovne škole, a Drum 'n' bijesu pridružila se prije dvije i pol godine jer je, kaže, na neki način željela postati glasna.

- Jednostavno se nikad nisam vidjela kako nosim transparente i tako hodam u gomili. Borbi za jednakost sam htjela doprinijeti na neke druge načine, a to su za mene glazba, buka, ritam i veselje. I to je ona što me i inače inspirira, tako zamišljam idealne prosvjede - veli ona.

Prvi prosvjed na kojem je bubnjala s Drum 'n' bijesom bio je zagrebački Noćni marš u organizaciji fAKTIV-a.

- Bilo je toliko prekrasno, sa svim tim veseljem i ženama koje su plesale oko nas, družile se i grlile. Sam taj osjećaj kad vidiš kako žene podržavaju druge žene... To mi je bilo toliko inspirativno jer imam osjećaj da su u našoj svakodnevnici žene često okrenute jedne protiv drugih. A postoji i taj nekakav nevidljivi muško-ženski rat. Kada malo izađeš iz toga i pojaviš se na jednom takvom prosvjedu, pa srce ti se otvori, bude ti lakše - govori Laura.

- I zapravo shvatiš da uopće ne mora biti toga rata - dodaje njena bubnjarska kolegica Lana Veljačić.

Što se mene tiče, to je najbolji način prosvjedovanja. Transparente možeš držati cijelo vrijeme, ali je pitanje koliko će se ljudi okrenuti i pročitati ih, hoće li ih uopće biti briga za to što su pročitali. A zvuk čuješ, naprosto ne možeš da ne čuješ bubanj – kaže Arlu Beli

Četrdesetjednogodišnja Lana kolektivu se priključila lani i kaže da joj je Drum 'n' bijes izuzetan po tome što je svaki član, odnosno članica poseban na svoj način.

- Dolazimo iz toliko različitih sfera da se vjerojatno nikad ne bismo imali priliku upoznati u našim svakodnevnim životima, a ovdje shvatiš koliko su svi ljudi zapravo slični. I u tome je naša prava snaga - objašnjava nam Lana.

- Ta različitost nas je naučila i strpljenju. Plus, ovdje se svačiji glas jednako čuje, svačije mišljenje se jednako uvažava - domeće Laura.

Strpljenju se članice i članovi Drum 'n' bijesa uče i svake prve subote u mjesecu, kada uz aktiviste inicijative Ustani za slobodu na glavnom zagrebačkom trgu prosvjeduju protiv klečavaca, vjerskih fanatika koji se mole protiv ženskog prava na izbor. S obzirom na to da bubnjarke privlače pažnju – a i policija ih ponekad zbog toga tretira kao neku vrstu oružja, provokacije – u početku im nije bilo lako. Kako je rastao broj bubnjarki, tako je raslo i zajedništvo, ali na samim prosvjedima članice i članovi Drum 'n' bijesa doživjeli su svašta: fizičko naguravanje, unošenje u lice, objavu njihovih fotografija na društvenim mrežama koje su bile popraćene grubim uvredama i pozivima na nasilje. Zbog svega su razvile dodatne sigurnosne protokole.

No bubnjanje protiv klečavaca ima i svoje pozitivne strane – privlači nove članove. Jedan od njih je 22-godišnji Arlu Beli.

- Kada sam ih vidio kako bubnjaju na Trgu bana Jelačića, oduševio sam se. Počeo sam ih pratiti na društvenim mrežama, čekao da objave poziv na radionice i evo me sada tu - govori Arlu te dodaje da mu je Drum 'n' bijes omogućio najbolje ljeto dosad. Lani je, naime, u lipnju bubnjao na četiri različite povorke ponosa: zagrebačkoj, karlovačkoj, pulskoj i ljubljanskoj.

Izvedbe Drum 'n' bijesa važan su dio Trnjanskih kresova (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)

- Što se mene tiče, to je najbolji način prosvjedovanja. Transparente možeš držati cijelo vrijeme, ali je pitanje koliko će se ljudi okrenuti i pročitati ih, hoće li ih uopće biti briga za to što su pročitali. A zvuk čuješ, naprosto ne možeš da ne čuješ bubanj. Najbolja stvar je što možemo biti u ritmu, pozivati ljude, privlačiti njihovu pažnju i tako ih potaknuti da budu osviješteni. Plus, dok bubnjaš vrijeme ti puno brže prolazi. Pogotovo kada smo svake prve subote na Trgu - priča Arlu.

Njegova želja je da jednoga dana potakne osnivanje sličnog kolektiva u svojoj lokalnoj, varaždinskoj sredini.

- Želim da svako mjesto, svaka osoba zna da se može drugačije. Ljudi ne smiju odustati, a istodobno kao da ne shvaćaju koliku moć imaju u vlastitim rukama. I to se generalno ne tiče samo Hrvatske, nego i šire, globalne razine. A mi kao kolektiv ne odustajemo - ističe Arlu.

Dok je takvih razmišljanja, nema ni straha za budućnost Drum 'n' bijesa. Potvrđuje nam to Doria Jukić koja kaže da je sav emocionalni rad, utrošeno vrijeme, iskustvo, vještine i sve drugo što je u posljednjih deset godina ostavila u kolektivu jedna od najvećih i najčvršćih stvari.

- A čisto zato što su ideje i vrijednosti koje njegujemo, ljudi koje okupljamo, toliko vrijedni da uopće ne mogu zamisliti da takvo nešto napustim - govori ona.

- Istodobno znam kako mogu vjerovati novim generacijama da će kolektiv nastaviti voditi i koordinirati u istom duhu. Sama činjenica da svi mi želimo pobunu, glasnoću i da njegujemo iste vrijednosti nas drži na okupu. Sigurna sam da će tako ostati i u budućnosti kada ćemo, nadam se, podržati i masovne prosvjede nalik onima u Beogradu, gdje je relativno nedavno iz iste potrebe nastao kolektiv Bubnjari u blokadi - zaključuje Doria Jukić.