Već pet godina se u domaćoj javnosti povremeno pojavljuju najave i izvještaji s festivala Superval, centralnog godišnjeg muzičkog događaja na kojem sviraju isključivo osnovnoškolski i srednjoškolski bendovi. Iza ove jedinstvene pojave na našoj muzičkoj sceni ne stoji nikakva mašinerija. Nema enormnog ulaganja muzičke industrije zarad profita niti mecene nepoznatog imena. U današnjim okvirima funkcioniranja velikih muzičkih festivala zvuči pomalo nevjerojatno da je sve pokrenula i osmislila jedna osoba.
Ana Bajo, učiteljica matematike iz zagrebačke Osnovne škole Grigor Vitez, može biti primjer kolegama iz obrazovnog sustava. Veliku strast koju osjeća prema muzici, primarno prema rokenrolu, usmjerila je ka mladima s kojima se susreće svakoga dana u školskim klupama. Puno je načina kako se može provesti radni vijek ili, u ovom slučaju, kako se mudro može iskoristiti sat razrednika. Profesorica Bajo odlučila je uspostaviti projekt Glazbena abeceda kako bi približila djeci opću muzičku kulturu. Iz prilične zainteresiranosti jedne generacije sedmaša, koji su 2019. otišli s njom na njihov prvi koncert u životu, nastao je Superval. Od puke zamisli kako bi, eto, bilo sjajno kada bi djeca mogla doživjeti moćan osjećaj nastupanja na bini u koncertnoj dvorani, posvećenim zalaganjem se stvorio festival na koji mladi hrle – i kao publika i kao izvođači.
- Tvornica kulture je dala učenicima besplatne karte za Partibrejkerse i pitali su me što još mogu napraviti za nas. A taman pola godina prije toga smo kolegica Antonija Radoš i ja u školi pokrenule školski bend. Pa nam je palo na pamet da napravimo koncert školskih bendova u pravom klubu. Nije to ista razina s onim nastupima u školi. Ozvučenje nije dobro u dvorani, roditelji sjede i plješću... Nismo ni znali koliko ima školskih bendova. Raspitale smo i skupile pet bendova iz Zagreba za prvi Superval, dva osnovnoškolska i tri srednjoškolska. U Tvornici je bilo 1000 ljudi, možda i više - priča Ana.
Superval nije pokolebala ni pandemija koronavirusa jer su naredna izdanja festivala održavali na otvorenom, na istom mjestu gdje i danas rade – u Vintage baru. Dobar glas o festivalu sve se više širi. Na drugom izdanju sviralo je 13 bendova. Jedan bend, Freaktion iz Pule, svirao je kompletan autorski materijal. Treći Superval se podosta uozbiljio, pa su tako nastupila 24 benda te je njih pola izvodilo autorske pjesme. To je, kaže Bajo, od početka i bio cilj.
- Za četvrti Superval smo dobili 51 prijavu, pola njih je kompletno svoje pjesme sviralo. Nastupilo je 30 bendova. Zadnje izdanje festivala, 2024., bilo je 46 prijava, a svirala su 33 benda. Iz godine u godinu raste broj prijava, raste broj onih koji sviraju autorske pjesme. Od prošle godine imamo uvjet da srednjoškolci moraju prijaviti barem jednu autorsku pjesmu. To je apsolutni spektakl. Dobar dio bendova je nastao upravo zbog Supervala. Mladi su čuli da to postoji, njima je to motivacija. Neki klinci su dolazili kao publika, a onda je i njih ponijela cijela ta euforija, pa su i sami potaknuti da se nađu na pozornici. Želimo biti žanrovski raznovrsni - objašnjava Bajo.
Gotovo šest godina poslije, Superval funkcionira na čak tri razine – kao centralni festival, zatim kao turneja po deset gradova diljem Hrvatske, ali i kao platforma za međunarodnu suradnju sa sličnim projektima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Crnoj Gori. Drugog dana januara 2025. u Vintage baru održat će se Superval+ na kojem će nastupiti dva zagrebačka benda, Gro i Linija 109 te beogradski sastav McClure & company. Od 12 mladih koji će nastupiti, čak je 11 djevojaka. Superval+ zajednički rade Pop depresija i Zeleni kačket iz Srbije.
Po putu su stekli partnere i institucionalnu podršku. Na prvom mjestu je Ministarstvo kulture, onda Grad Zagreb i muzičke udruge koje su prepoznale važnost Supervala. U 2023. objavljen je kompilacijski album, što ne bi bilo moguće bez ministarstva. Sve ostalo je čist entuzijazam. Uvjerena je profesorica da bi školskih bendova bilo mnogo više da ima uvjeta, potrebne infrastrukture prilagođene potrebama mladih. Unutar škola često nema prostora za vježbanje i nema opreme. Djeca se snalaze kako znaju, uglavnom iznajmljuju garaže. Bajo je jednom posjetila bend iz Velike kraj Požege koji koristi tavan nečije kuće za probe. Situacija je ponešto bolja u Puli zbog Društvenog centra Rojc i dovoljno prostora za umjetnike i muzičare. Bend iz Valpova, primjerice, u suradnji s gradom koristi stari dvorac kao mjesto za sviranje.
- Može se nešto napraviti unatoč svim tim problemima i izazovima. Ovdje nikad nismo gledali profit već isključivo dobrobit tih klinaca. Mi nastupamo s pozicija da želimo da se nešto promijeni u društvu. Samo treba stvoriti prostor za njihovo izražavanje. Klince tretiramo kao profesionalce. Poslije selekcije za Superval, ja obilazim svaki taj bend. Upoznajem se s njima, slušam njihove probe i snimam kratke reportaže. Ako se njima tako pristupi, možda će oni nešto stvarno i napraviti. Ne volim taj pristup prema mladima koji je dosta čest, da njima malo treba, eto im nek' sviraju, jedan zvučnik. Oni to osjete. Superval također nije natjecanje. Kad bi to bilo tako, oni bi jedni druge gledali kao suparnike, bilo bi zavisti. Ovako su podrška, a to i jest cilj da se međusobno podržavaju - pojašnjava Bajo.
Uzavrela atmosfera na Supervalu i drugim mjestima gdje sviraju mladi je takva da ona posljednjih godina radije odlazi na njihove svirke nego na nastupe nekih etabliranih i mnogo popularnijih izvođača.
- Biti među mladima me toliko ispunjava. Svi znaju pjesme jedni drugih, a to nigdje nije objavljeno! Znaju tekstove od početka do kraja. Muzika između njih cirkulira - govori Bajo.
Premda je nezahvalno pitati osnivačicu festivala za omiljene bendove koje je iznjedrio Superval, profesorica Bajo je s našim čitateljicama i čitateljima ipak podijelila preporuke za slušanje poletnih muzičara i muzičarki s tek ponešto godina bendovskog staža. Već pomenuti Freaktion iz Pule prvi je bend koji je objavio autorski album, još 2022. Gradske bitange iz Valpova podjednako zavređuju pažnju, a uskoro će objaviti i prvi album. Bend TereT iz Zagreba već se može čuti na studijskim snimcima. Slow Cured iz Zagreba prikupili su autorskog materijala za album. U njihovom CV-u ističe se da su nekoliko puta svirali kao predgrupa Silenteu. A zagrebačkim Smrdljivim Martinima također se smiješi laskava karijera. Svirali su kao predgrupa Mili Kekinu u Tvornici kulture, a album, kažu, samo što nije.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma