Lady Gaga: Mayhem (Interscope)
Novi album Lady Gage publika i kritika dočekali su kao nekoliko stvari istodobno; povratak pop korijenima, posveta velikanima, revival recesijskog dance popa s kraja nultih samo su neke od sintagmi koje su se mogle pročitati u osvrtima u povodu njegovog izlaska. Možda najprecizniji opis našao se u osvrtu Richa Juzwiaka, koji je album opisao kao rijedak ravnopravan spoj "rokističkih" i "poptimističnih" ideala. Tijekom skoro dvadesetogodišnje karijere, Gaga je postala poznata po stilskim skokovima. Precizni digitalni pop debija "The Fame" teško je mogao nagovijestiti karijeru koja će uključivati dva albuma obrada standarda u suradnji s Tonyjem Bennettom ili americana balade sa soundtracka "A Star is Born".
"Mayhem" je njen prvi album koji pokušava i velikim dijelom uspijeva na jednom mjestu spojiti različite autorske fascinacije i učiniti ih koliko-toliko kohezivnim. U tom smislu, raznolike reakcije ne čude, jer album nudi za svakog ponešto, od mehaničkog, bouvijevskog funka "Killah" preko džeksonovskog epskog popa "Shadow of a Man" do "How Bad Do You Want Me", koja toliko uspješno priziva Taylor Swift da su počele kružiti priče da ona pjeva prateće vokale. U manje vještim rukama, sličan koloplet referenci lako bi ispao tek blijedi pastiš, no ovdje postaje kameleonski pop kolaž koji s lakoćom briše granicu između "umjetnog" i "autentičnog".
Circuit des Yeux: Halo on the Inside (Matador)
"Halo on the Inside", novi album Haley Fohr pod imenom Circuit des Yeux, predstavlja još jednu transformaciju u karijeri koja ih je prepuna – dakako, unutar skromnije, svjesno underground razine. Četiri godine nakon izvrsnog i bogato orkestriranog art pop albuma "-io", Fohr se odlučuje na potpuno drugačiji pristup. Jedina konstanta između ovih dvaju albuma je njezin teatralni kontraalt, koji je i dalje središnja točka svake pjesme. Sintesajzeri i ritam mašine sada preuzimaju vodeću ulogu.
Distanciranje od organskih elemenata rezultira atmosferom koja je često industrijska, a ponekad i iznenađujuće plesna. Obilato naslonjen na bogatu tradiciju mračnog synth i goth popa, "Halo on the Inside" neprekidno pleše na rubu između pristupačnosti i ezoterije, razotkrivajući pritom slojeve ambivalentne atmosfere koju je nemoguće ne čitati kao vrlo prikladnu društvenom trenutku. U iznimnoj "Truth" Fohr ponavlja mantru "istina je samo plod uma" sugestivnim, namjerno pomalo dehumaniziranim glasom. Ima li prigodnije fraze da se opiše 2025.?
Marie Davidson: City of Clowns (DEEWEE)
Kanađanka Marie Davidson poznata je po spajanju minimalističkih synth instrumentala i sarkastičnog, nezainteresiranog vokala. "City of Clowns", inspiriran bestselerom Shoshane Zuboff "The Age of Surveillance Capitalism", besprijekorno koristi svjesna stilistička ograničenja kako bi oslikao tehnološku anhedoniju impliciranu u tematici. Produkcijski obilježen donekle staromodnim acid techno sintesajzerima i efektnim pulsirajućim ritmovima, album stvara prigodnu pomaknutu, distopijsku atmosferu naznačenu i naslovnicom.
Vokalno i tekstualno gledano, "City of Clowns" prožet je karakterističnim deadpan humorom unutar kojeg tehnološki jezik funkcionira ne samo kao parodijski komentar svakodnevice nego i kao vjerna, ali iznimno ironična preslika senzualnog synth popa osamdesetih. Davidson svjesno koristi glazbene i tekstualne klišeje kako bi stvorila narative pune depersonaliziranih romansi jedinica i nula, praznih motivacija i optimizma generiranog neprekidnim nizovima literature za samopomoć. "City of Clowns" zato je idealan pop album trenutka, iako njegove hladne teksture postanu zamorne nakon nekog vremena. "Medij je poruka", rekao bi Marshall McLuhan.
