Izložbom crteža Odette Steiner i panelom "Spomenik revolucionarnoj likovnosti", u zagrebačkom SKC-u otvorena je konferencija "Partizanska umjetnost: kako misliti, kako se sjećati". U galeriji u Preradovićevoj ulici tako su izložena djela francuske umjetnice nastala 1944. i 1945. godine, za njezina bivanja u partizanima. Ime Odette Steiner, objasnio je autor izložbe Darko Šimičić, nepoznato je na lokalnoj umjetničkoj sceni i zabilježeno je tek usputno, u zapisima Josipa Vanište i katalogu Prve izložbe Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske 1946.

Njezine crteže iz partizana Šimičić je prije pet godina zapazio na aukciji u Francuskoj, gdje su se prodavali kao anonimni radovi. Na crtežima je uskoro prepoznao dva lika, Odette i njezinog supruga Ivu Steinera, referenta za umjetnost u ZAVNOH-u.

- Premda su živjeli u teškim uvjetima i u stalnom pokretu, Odette je u trenucima predaha bilježila ratnu svakodnevnicu. Tako su nastali jednostavni crteži olovkom na nepravilno izrezanim papirima, ponekad popraćeni kratkim komentarom na francuskom jeziku. Poput nekog pustolovnog stripa, vidimo glavne likove, Odette i Ivu u stalnom pokretu – kazao je Šimičić.

Njihova svakodnevnica, objasnio je kustos, nije bila nimalo nalik nekom spektakularnom ratnom filmu, pa ih na crtežima vidimo u zbjegu na volovskim kolima, kako guraju pokvareni kamion ili pješače opasnim terenom.

- Ponekad prizor izaziva tjeskobu, nemir, osjećaj izgubljenosti. Okupljeni partizani pričaju o proteklom vremenu, o proživljenom nasilju. Oni spavaju na podu, jedu iz iste zdjele – kazao je Darko Šimičić i dodao kako bi volio da Odette Steiner nakon niza desetljeća napokon postane glavna zvijezda, umjesto da je se nastavi čitati kroz njene supruge, Ivu Steinera i Andrea Massona.

Darko Šimičić na otvorenju izložbe (Foto: Sandro Lendler)

Na panelu koji je uslijedio nakon otvaranja izložbe, kustosica i asistentica na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru Ivana Hanaček podsjetila je kako je dio radova umjetnika koji su se pridružili partizanima uslijed stalnih borbi ostao negdje duboko u šumi.

- Zbog takvih okolnosti pravi korpus partizanske umjetnosti ne možemo rekonstruirati. Uostalom, takva umjetnost nije ni bila zamišljena da se izlaže u buržujskim stanovima ili galerijama – rekla je Hanaček, koja je okupljenima predstavila svoje istraživanje "Zemljaši u ratu: kontinuiteti jedne poetike".

Od 24 punopravna člana udruženja umjetnika Zemlja, jedne od ključnih ovdašnjih umjetničkih skupina međuratnoga razdoblja, njih sedmero otišlo je u partizane: Đuro Tiljak, Vanja Radauš, Oton Postružnik, Franjo Mraz, Marijan Detoni, Vilim Svečnjak i Antun Augustinčić.

- Ulaskom u partizane nastavili su umjetnički djelovati, ali ne samo po komandi, odnosno u partizanskim tehnikama, već i npr. tijekom odmora. Zbog toga njihova slika revolucije najčešće prikazuje ljude kako spavaju, pjevaju ili jedu – rekla je Hanaček i istaknula da je umjetnost tada postala sredstvo ideološke borbe i da je kao takva bila namijenjena svim slojevima društva.

Praksu Zemlje je jako teško razmatrati kao realizam koji bi bio shvaćen kao fiksna stilska ili oblikovna kategorija, dodala je kustosica:

- Posrijedi je sasvim nešto drugo, to je praksa koja je aktivno uključena u društvene procese, koja daje odgovore na društvene i političke krize i koja intervenira u neuralgičnim društvenim temama u cilju afirmacije socijalne funkcionalnosti likovnog djela.

Povjesničarka i bivša predsjednica Upravnog vijeća JUSP-a Jasenovac Nataša Mataušić okupljenima je predstavila zbirku djela sačuvanih u prostorima Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, među kojima je i ona Zlatka Price, Marija Detonija i Vanje Radauša.

- Željela sam da se ta likovna djela zaštite i da se od njih načini zbirka koja bi jednom postala materijalna osnova za formiranje muzeja otpora, odnosno antifašističke borbe – rekla je Mataušić, koja je uz pomoć kolegica popisala spomenuta djela i zbirku SABA-e tako učinila vidljivijom.

Jedan od crteža Odette Steiner (Foto: Sandro Lendler)

Od 48 pronađenih predmeta, njih 45 je na kraju i zaštićeno, a najznačajniji dio zbirke čine portret Tita koji je naslikao Vladimir Becić i bista maršala koju je izradio Augustinčić.

- Za razliku od nacističke umjetnosti, koja je bila stilski ujednačena i jednoobrazna, likovna umjetnost hrvatskog antifašističkog otpora stilski je bila vrlo raznolika i obuhvaćala je djela od realizma i ekspresionizma preko nadrealizma i intimizma do apstrakcije i naive. Po broju sudionika i sačuvanih radova, ratni je opus hrvatskih umjetnika izuzetan u širem europskom kontekstu – rekla je Nataša Mataušić.

Konferencija "Partizanska umjetnost: kako misliti, kako se sjećati" nastala je u suradnji Subversive festivala i Srpskog narodnog vijeća, istaknula je voditeljica SNV-ovog Odjela za kulturu Aneta Vladimirov, koja je moderirala skup. U narednim danima konferencija će se nastaviti panelima o partizanskom filmu, stripu i fotografiji te o suvremenim refleksijama glazbe iz NOB-a. Sudionici će zadnjeg dana, u subotu 17. maja, otići na Petrovu goru, gdje će se obilježiti 83. godišnjica partizanskog proboja ustaškog obruča.