U okviru Dana srpske kulture, u prostorijama "Prosvjete", 5. decembra Darko Šimičić iz Instituta Tomislav Gotovac u Zagrebu, i uz Davorku Perić kustos izložbe "Tabula rasa", održao je predavanje "Najlepše je ne biti prisutan" o Dimitriju Bašičević Mangelosu (1921 – 1987), istaknutom povjesničaru umjetnosti, kustosu i kritičaru iz sredine i druge polovine prošlog vijeka.
Podsjetio je da je Bašićević tokom rata uspio izbjeći ustaške likvidacije po Sremu u kojima je ubijen njegov šidski sumještanin Sava Šumanović kojem je kasnije posvetio značajan dio svog rada, uključivši i uzimanje umjetničkog imena Mangelos po obližnjem selu.
Studij povijesti umjetnosti i filozofije upisuje u Beču, a 1949. je diplomirao u Zagrebu da bi sve do 1960. radio kao asistent i kustos u Modernoj galeriji te u Arhivu za likovnu umjetnost.
Organizira i brojne izložbe naivne umjetnosti u zemlji i inozemstvu, piše i objavljuje mnoge teoretske tekstove i likovne kritike. Zalaže se za afirmaciju apstraktne umjetnosti - suorganizator je prve jugoslavenske izložbe apstraktne umjetnosti Salona 54 u Rijeci. Godine 1956. priređuje retrospektivnu izložbu Milana Steinera. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1957. doktorira na temu "Sava Šumanović - život i djelo". U to vrijeme piše i tekstove za Enciklopediju likovnih umetnosti i objavljuje knjige o Mirku Viriusu, Savi Šumanoviću i Ivanu Generaliću.
Iako je radio samostalno, Mangelos se priključio grupi umjetnika i povjesničara umjetnosti u neformalnoj grupi Gorgona, koja je djelovala od 1959. do 1966. pod neformalnim vodstvom Josipa Vanište. Ipak, nije izlagao u okviru te grupe čiji su članovi u Zagrebu vodili prostor za izlaganje Studio G i izdavali antičasopis Gorgona kojeg je izišlo 11 brojeva.
Kad je 1960. formirana Galerija primitivne umjetnosti, a danas Hrvatski muzej naivne umjetnosti), Mangelos postaje njezinim prvim voditeljem. Zbog "slučaja Bosilj" kad je ustanovljeno da je slike s tim potpisom radio njegov otac Ilija Bašičević podnosi ostavku.
Što se dogodilo? Osim Dimitrija, svoj trag u likovnjaštvu ostavio je i njegov otac Ilija Bašičević koji je počeo slikati sa 60 godina. Isprva nezadovoljan očevim radovima, Mangelos je kasnije otkrio njihovu originalnost i odlučio mu organizirati izložbu u Galeriji Rad u Beogradu, ali bez spominjanja njegova imena, jer se bojao da ga ne optuže kako ga protežira. Zbog anonimnosti umjetnika počele su kružiti priče da su to Dimitrijevi radovi jer nitko nije vjerovao da je autor seljak iz Šida, pa je Bosilj pred posebnom komisijom morao slikati kako bi potvrdio autorstvo svojih radova. Zbog pritiska javnosti i struke Mangelos je podnio ostavku u tadašnjim Galerijama grada Zagreba, dok je Ilija Bašičević kasnije dospio na sam vrh svjetske naivne umjetnosti.
Od 1971. godine bio je na poziciji direktora novoosnovanog Centra za film, fotografiju i televiziju. Zadnje objavljene tekstove piše o najmlađoj generaciji likovnih umjetnika, u penziju odlazi 1982, a umire 18. decembra 1987., upravo kako je nekoliko godina ranije i predvidio u svom "Šidskom manifestu".
Iako je bio značajna ličnost na hrvatskoj umjetničkoj sceni za života nije bio dovoljno priznat kao umjetnik jer ljudi nisu razumjeli njegov privatni "eksperiment" nazvan noart. Nakon njegove smrti javlja se velik interes za njegova umjetnička djela, pa su mu radovi posmrtno izlagani u New Yorku, Londonu, Berlinu, Portu, Grazu, Barceloni, Kasselu i drugim gradovima, kao i po najvećim muzejima svijeta.
- Velik broj radova nalazi se po privatnim zbirkama jer je Mangelos bio vrlo darežljiv - rekao je Šimičić, ističući da jedna serija njegovih radova nosi naziv Tabula rasa.
- Upravo je njemu u čast nazvana izložba u čijem se okviru održava ovo predavanje - podsjetio je Šimičić, zaključivši da je Mangelos bio značajan umjetnik i likovni kritičar, kao i svojevrsni začetnik konceptualne prakse na području bivše Jugoslavije.
