Novosti

Hyacinthe Maglanovich je, kaže Mérimée, rođen u Zvonigradu, no toga mjesta u vrijeme kad je on navodno bio rođen, odavno nije postojalo, kao što nema niti je ikada bilo guslara Maglanovicha. Sve je o njemu izmišljeno, i ono da je na silu bio poturčen, pa onda pokršten. Nije ga bilo, pa nije mogao ni biti nepismeni pjesnik

U tvrdnji da su Homer i Avdo Međedović tradicionalni epski pjevači (pjesmari, pjesnici) Lord griješi krupno. I ne samo da griješi Lord, nego Čolaković tvrdi da griješi golem dio današnje homerologije, kao i nauka o bošnjačkoj epici!

O Parryjevoj zbirci je Rebronja govorio s divljenjem. To je išlo dotle da je graničilo sa utiskom koji ostavljaju religiozni ljudi kad govore o hramovima. Smatrao je da su u tu zbirku ugrađene dvije velike ljudske žrtve, mladi životi Milmana Parryja i Nikole Vujnovića

Pjesme koje ti rapsodi (ili aedi) izvode zanimljive su i neobične tematski. U njima se opjevaju ženidbe i slavna djela muslimanskih junaka iz doba Osmanskog carstva. I bitke i krvave svadbe idu u taj repertoar. Vrijeme u kojem Parry i Lord bilježe te pjesme daleko je od osmanskih vremena, no junaci nastavljaju da u pjesmama žive

Dok tumara da nakupi drva po magli u nekoj šumi ispod Špicaste stijene na rubu Sarajeva, Marka vuku razne misli, pa se u toj magli jasno sjeća kako je u djetinjstvu, e da bi odmijenio majku (on to kaže da bi je iznenadio) naučio da muze krave. Učio kriomice, da majka ne vidi to njegovo učenje

Sve što je suđeno, namesti se, šta nije suđeno, ne nameštaj, nećeš namestiti. I meni je bilo suđeno da danas uteknem od grupe što izvodi turizam onuda đe me svaki potok boli i svaki borovnjak, i da dođem kod tebe, da čujem za toga Marka i za toga Almina

Za potpore postoje pravila i zahtjevi, i cijenu često imaju potpore. Cijena je ponekad sloboda izražavanja. Na knjizi "Tri knjige" Marka Vešovića ne stoji da joj je izdavanje pomogla ikoja struktura. Neka ta knjiga bude najava izdanja sabranih djela jedinstvenog pjesnika, pripovjedača i slobodnog pisca Marka Vešovića

Tice bi ga znale kako sam napisao Plath umjesto Dickinson. Nisam posljednjih mjeseci čitao ni jednu ni drugu, te ne znam, ne znam i ne znam, a pouzdana frojdovca nemam u blizini da mi grešku vrgne u omašku. Sad je ispravljena na webu, ali je ostala na papiru

Peléu neće biti suđeno da leti kao pilot. Sile koje vladaju svijetom, naravne i nadnaravne, priredile su mu u djetinjstvu prizor koji će ga zauvijek odvratiti od pilotskog poziva. Jednog popodneva, dok je s društvom igrao lopte, dotrčao je neki dječak i kazao da se u gradskoj mrtvačnici nalazi mrtav pilot, srušio se sa svojom jedrilicom

Nakon što sam objavio bilješku povodom Peléove smrti, javilo mi se nekoliko ljudi da izrazi neslaganje s mojim uvjerenjem da je Pelé najveći igrač dosadašnje igre fudbala. Ni sad neću da im odgovaram, samo hoću da im stavim na znanje dvije-tri stvari. Zato se neskromno ravnam prema Pessoinoj maksimi da je sve dostojno truda

Bio je javno brazilsko dobro, zaštićeno zakonom. A bio je i svjetsko dobro. Vazda nasmijan, razgovorljiv, skroman do nevjerovanja. Imao sam sreću da ga dvaput sretnem, oba puta u Lucernu, godine 1989. U hotelu Schweizerhof sam više od pola sata razgovarao s njime

A danas, sve se priča o posjedu lopte, o tome koliko je koji igrač pretrčao. Pa ti pokazuju broj oduzetih lopti, presječenih napada, procente, nekakve tabele i stupce. Kakve ima veze tvoj posjed lopte od 70 posto, ako nisi pobijedio, ili si čak izgubio? Utakmice se ne rješavaju uzimanjem posjeda nego davanjem golova

Pametarima koji prigovaraju da je fudbal bio spor, savjetujem da prigovore iznose tamo gdje ih ja ne čujem. Fudbal koji je igrao Pelé, pa Jairzinho, pa Tostão da je bio spor? Ma nemojte. Brazil iz 1970. osvojio bi prvenstvo u Kataru lakše nego što je osvojio ono u Meksiku

Znaš, kad god pogledam lice našega golmana Livakovića, meni misao ide na Aristotela. Ti si negdje našao da je on kazao kako su svi ingeniozni ljudi melankolični, je li tako. Livaković je u svojoj oblasti svakako ingeniozan, a vitez je tužnog lika

Evo, na povratku iz Katara, Piksi Stojković sazvao konferenciju za štampu. Jer kao, hoće da javno iznese sve. A to sve je mrsomuđenje. Na konferenciji ne kaže, a niti iko smije da ga pita, zašto je psovao šiptarsku majku Švajcarcima. Za to bi, ne samo u titovini, nego u svakoj pristojnoj zemlji, izgubio posao u roku britva

E taj Džajić, burazeru, igrač duga koraka, elegantan s loptom, ta gazela i kompletna ličnost, šta da vam pričam, taj Džajić je 1968. godine igrao najbolji fudbal svoga života. Čitave godine, osim u oktobru. Taj Džajićev crni oktobar je učinio da Jugoslavija ne vidi Meksika

Maradona se već dve godine dobro hrani, počinje Brana, u tome je sva stvar. Dobro, ako ne baš sva, ali glavnina stvari. Ako nije glavnina, onda je sporednina, ali presudna sporednina. Burazeru, Maradona je svu glad iz svoje rodne udžerice nadoknadio najboljim i ranije neokušanim stekovima i biftecima. I to, osim sitosti, daje važnije rezultate

Vešovićev prozimetar je živo meso sjećanja na majku i suprugu, i sjećanja na ratno djetinjstvo kćerke, "djeteta čekanog deset godina". Čita se u dahu i ostavlja bez daha. Knjiga je iskrena pohvala ženama, mučenicama koje muški svojim nerazumom svakojako zlostavljaju i izlažu opasnostima

Na moj tekst iz prošlog broja povodom četvrte godišnjice od smrti Daniela Nečasa Hraste javio mi se preko Facebooka čovjek s imenom Aius Locutius i ljubazno me upozorio na grešku u mom prevodu nadgrobnog natpisa glumcu lakrdijašu Leburni

Nečas Hraste, viknuo sam, a on je spremno rekao, e taj sam! Odmah smo prešli na ti. Prvo sam mu rekao da sam čitao njegov prevod knjige o snovima Artemidora iz Daldide, i da sam se raspitivao kod Dubravka Škiljana o njemu

Barem pet godina sam pokušavao da dobijem od Mlinora pristanak za tekst u ovoj rubrici. Mnogo puta sam ušao u njegovu radionu, bio je svaki put jako susretljiv, ali odbijao je da se o njemu piše. Meni je bilo stalo da načinim javnu uspomenu na njega. Jer je njegovo pripovijedanje bilo čudesno zanimljivo

Žena sa drvenim krugom presvučenim njenom usnom nije mogla znati o meni ništa. Nije, jer Don Giovane nije o meni znao ništa, osim da sam iz Jugoslavije i da radim u školi jezika, gdje je i on bio polaznik. Niko iz te škole nije imao pojma o mom porijeklu jer o tome nisam ni sa kim ni razgovarao

Tukija je jedna od vestalki koja je bila optužena za povredu zavjeta čednosti. Oko njenog grijeha autori se ne razilaze: bila je optužena i izvedena na suđenje. Kazna koja je slijedila za kršenje zavjeta čednosti bila je u pravilu smrt, no se Tukija ne samo spasila smrtne presude, nego je dokazala svoju nevinost

Riječ keusch je Lombard izgovorio nekako uzgredno kad je pričao o rimskim svećenicama vestalkama. Rekao nam je da ta riječ na njemačkom znači čedna, a da je latinska riječ za nju casta. Od Lombarda sam prvi put čuo priču o vestalkama, koje su u hramu na obali Tibra čuvale vatru

Bavljenje riječima kakvo upražnjava Bešker lak je posao: izlistaš dva-tri rječnika, prepišeš šta o riječi tamo stoji, i eto te u srmi viteškoj na konju Leksiku. Takvo bavljenje znak je kukavičluka: leksik je najranjiviji dio jezične zgrade, pa se na tom polju danas razmeću i junače uglavnom kukavice i nacionalisti

Pjesmu "Tuga za jugom" Konstantina Miladinova đaci osnovnih i srednjih škola u Jugoslaviji imali su u svojoj obaveznoj lektiri. Kad je nestalo Jugoslavije i zajedničkih jezgara u lektiri, pjesma je, svuda osim u Makedoniji, potonula u školski zaborav, pa današnji učenici taj naslov vjerovatno znaju jedino kao naziv za crno makedonsko vino

Pokazujući svoj primjerak bulevarskog lista starigradskog, Jürgen Trabant mi je rekao: "Knacklaut je stigao i u Stari Grad! Zahvaljujući njemačkoj prevoditeljici!" Pa mi je pokazao više mjesta u listu gdje je bio taj Knacklaut. Skoro sva obilježena mjesta su bila riječi u kojima se nalazila štamparska zvjezdica (*) koju još zovemo asterisk

Šta je to tartajun? Raspitivao sam se kod nekoliko ljudi, ali su odgovori u pravilu bili nepotpuni. Očito, oni koje sam pitao, u svom iskustvu nisu imali posla s tartajunom. Ovoga ljeta mi se posrećilo, pa sam saznao i šta je tartajun i još sam ga vidio. To su mi omogućila dvojica ljudi, rodom iz Dola na Hvaru

Proljeća 1966. vladala je pomama za sličicama Šoškića iz čokolada. Na njima je Šoškić bio nekako žalostan. Drugi igrači su bili vedri, neki nasmijani. Jedna od rijetkih slika gdje je nasmijan ova je uz ovaj tekst. Rede kaže da je Šole bio melanholik. On ga je znao dugo i dobro

Novinari, kakvih već ima, pisali su da Spirova živi te u Americi te u Njemačkoj, a ljudi koji su tim vijestima vjerovali (među njima je i ovaj koji ovo piše), uzimali su ih za pouzdane. Tako je nastala i vijest da Nina Spirova živi u Čačku, a u Čačku nije živjela