„Wer ist Walter? Topografija antifašističkog otpora u Bosni i Hercegovini 1941-1945“ naziv je nove stalne postavke u Muzeju historije, nekadašnjem Muzeju revolucije, u Sarajevu. Izložba, knjiga i digitalna platforma su rezultat dvogodišnjeg istraživanja rađenog u saradnji između historičara iz četiri zemlje koji su se fokusirali na otpor protiv nacizma, fašizma, okupacije i kolaboracije u Europi tokom Drugog svjetskog rata.

- Obično čujemo rečenicu 'Ovo je Valter!' - kaže Elma Hašimbegović, historičarka i direktorica Muzeja, koja je bila dio istraživačkog tima. - Kroz ovaj projekat mi se pitamo 'Gdje je Valter?' Taj naziv upućuje da naš projekat postavlja pitanja, stimuliše dijalog, ali ne daje odgovore.

Nicolas Moll, njemački historičar sa stalnom adresom u Sarajevu, i koautor istraživanja, pojašnjava kako se tim nije želio u istraživanju ograničiti na antifašistički otpor.

- Postavljamo pitanja šta sve spada u antifašistički otpor. Recimo, da li je pomoći proganjanom susjedu bio antifašizam ili humanitarni akt? Ili pomoći ljudima koji se bore za preživljavanje - da li je to antifašistički akt ili otpor? Naravno, sve se može podvesti pod antifašizam. Ali, postoji razlika između komunističkih aktivista koji rade nešto razmišljajući u političkim okvirima i onih koji pomažu kao ljudi ljudima – zaključuje Moll.

Cijeli projekat, uključujući izložbu u Muzeju koji i dalje nema grijanje i na kojem se još vide ožiljci od rata, ali čiji uposlenici ostaju vjerni svojoj misiji, knjiga koja je besplatno dostupna online, te digitalna platforma koja sadrži i pedagošku platformu sa informacijama o usponu fašizma u Europi, okupaciji nacističke Njemačke i njenih partnera tokom Drugog svjetskog rata, te razvoju otpora, vjerovatno je jedan od najznačajnijih kulturnih događaja ove godine u BiH.

Nek živi sestrinstvo!

Vrijedna zbirka Muzeja, koji je osnovan nakon oslobođenja Sarajeva 1945. godine, omogućila je istraživačima da javnosti predstave niz artefakata i fotografija do sada rijetko ili nikada viđenih u javnosti. Među njima je i fotografija Vladimira Perića Waltera, vođe otpora u Sarajevu tokom Drugog svjetskog rata, koji je ubijen na dan oslobođenja, te fotografija sa njegove sahrane.

Autori izložbe kažu kako su u arhivu pronašli cijeli album sa Walterove sahrane, na kojem se vidi i procesija sa njegovim tijelom izloženim u kovčegu položenom na svečane kočije, predvođena pravoslavnim svećenicima. Walter je prvobitno sahranjen na pravoslavnom groblju u Sarajevu, da bi tijelo izgradnjom Memorijalnog centra Vraca - koji danas stoji na liniji između dva entiteta – bilo preseljeno u grobnicu sa ostalim herojima grada. Pored slika same sahrane, ova zbirka fotografija pokazuje i kako je izgledalo Sarajevo 1945. godine, neposredno nakon rata.

Za autore ovaj je projekat bio i istraživanje ne samo historije, nego i traganje za načinima kako o antifašizmu, otporu i Drugom svjetskom ratu pričati na drugačiji način nego smo to navikli, te kako te informacije učiniti zanimljivim i dostupnim i novim generacijama koje malo znaju o tom periodu. Tako su odlučili da umjesto uobičajenih priča o pobjednicima, žrtvama i počiniocima, fokus stave na otpor i učesnike otpora u različitim zemljama, tragajući za sličnostima i razlikama karakterističnim za različite dijelove Europe.

Zahvaljujući višegodišnjoj saradnji projektu su se priključili historičari iz Francuske, zemlje koja je bila okupirana i kolaboracionistička u zapadnoj Europi, Njemačke kao zemlje koja je napala i okupirala najveći dio Europe, te BiH i Hrvatske u jugoistočnoj Europi, kao dijelove jugoslovenskog prostora koji su od 1941. do 1945, bili dio Nezavisne Države Hrvatske. Dok se izložba fokusira na BiH, knjiga „Wer ist Walter? Međunarodne perspektive o otporu u Evropi tokom Drugog svjetskog rata“, kao i digitalna platforma, daju sliku iz sve četiri zemlje, reflektirajući se na ostatak Europe.

- Tokom istraživanja uglavnom smo se fokusirali na ono što je bilo drugačije u ovim zemljama - dodaje Nicolas Moll, njemački historičar sa stalnom adresom u Sarajevu, i jedan od koautora izložbe.

- Recimo, žene su se aktivno borile sa partizanima, njih oko 100.000. To je bilo rijetko u drugim europskim zemljama, izuzev možda Grčke – objašnjava on.

- Dok smo pripremali izložbu i radili na projektu u arhivu Muzeja smo našli sliku partizanki iz Tuzle na kojoj grupa žena stoji ispod natpisa “Nek živi sestrinstvo - kaže Elma Hašimbegović dodajući kako je tim, vođen materijalima u koje su imali uvida tokom istraživanja vezanim za ulogu žena u otporu fašizmu, odlučio ovoj temi posvetiti posebnu pažnju.

- Ta uloga žena je vrlo vidljiva i u partizanima i u ilegali. Masovno prisustvo žena u partizanima i pokretu otpora bivše jugoslovenske prostore i partizanski pokret razlikuje od pokreta otpora u drugim zemljama Europe - naglašava Hašimbegović.

Službeni plakat stalne postavke (Foto: Muzej historije BiH) 

Uloga žena detaljnije je analizirana u nekoliko tekstova koji su objavljeni u knjizi, te na digitalnoj platformi. Između ostalih, autori Dragan Cvetković i Aleksandar Horvat fokusiraju se u svojim tekstovima na ulogu žena u partizanskom pokretu koji je djelovao na prostorima NDH, te u Sremu. Cvetković piše kako je većina borkinja na ovoj teritoriji bila iz Bosanske Krajine, Banije, Korduna i Like, te konstatuje kako su većinom bile srpske nacionalnosti jer su se pridruživale partizanima kao jedini način za preživljavanje.

U tekstu o partizankama u Sremu, Horvat “razmatra proces rasta i prevazilaženja patrijarhalnih društvenih struktura kroz pokret otpora kao temeljnog okvira za emancipaciju”. Autor posmatra probleme sa kojima su se žene nosile u partizanima, među drugovima, a koji su većinom bili produkt patrijarhata. Uprkos različitim pritiscima, čak i zlostavljanjima koje su trpile, partizanke su se izborile da nose oružje, da komanduju jedinicama, i postanu ravnopravne u pokretu otpora. Jedan od rezultata ove borbe bilo je osnivanje Antifašističkog vijeća žena, o čemu svjedoči zasebna zbirka koja se čuva u Muzeju.

O ulozi žena piše i Dagmar Lieske fokusirajući se na Njemačku i otpor nacionalsocijalizmu, tema koja je do sada skromno obrađivana u literaturi o ovom periodu. Godine 2019. pokrenut je prvi veliki projekat koji gleda ovaj aspekt, te je od 2020. do sredine 2024. bila postavljena izložba na ovu temu, koju Lieske predstavlja i analizira u svom tekstu.

Novo iščitavanje prošlosti

Historičari sa Zapada, pokazalo se tokom ovog istraživanja, malo su znali o partizanima u Jugoslaviji i tamošnjem pokretu otpora. Novost im je bila i činjenica o učešću žena u otporu i partizanskom pokretu, ali i mnogo toga vezano za otpor i antifašističke borbe u Jugoslaviji. Nicollas Moll kaže kako je za njega najveća novost bilo ono što je tim naučio o oslobođenim ili poluoslobođenim teritorijima. Moll ukazujući na činjenicu kako su partizani u Jugoslaviji, za razliku od pokreta otpora u drugim dijelovima Europe, uspijevali ne samo osloboditi velike dijelove teritorija, nego i sačuvati te dijelove i uspostaviti oslobodilački sistem na tim teritorijama.

- Francuski pokret otpora i danas se hvali oslobođenjem platoa u Alpama, ali, to je bilo samo 20 kilometara kvadratnih, i nakon dva mjeseca je ponovo zauzeto. A u Jugoslaviji je bilo na hiljade velikih teritorija koje su bile oslobođene. Recimo, našli smo sliku i dnevnički zapis o autobusnoj liniji u BiH koja je išla kroz kilometre oslobođene teritorije. To je vrlo karakteristično za partizane ovdje - pojašnjava Moll.

O otporu u francuskim Alpama, formiranju grupa oružanog otpora, tzv. maquisa, te dešavanjima na dvije lokacije koje su postale simboli francuskog otpora: Les Glières i Le Vercors detaljnije piše Yvan Gastaut u dijelu knjige posvećenoj mjestima otpora.

Za Elmu Hašimbegović ponovno iščitavanje ovog dijela povijesti bilo je i podsjećanje na to kako različite životne faze i različita iskustva, mogu oblikovati iščitavanje historijske građe.

- Recimo, dok sam iščitavala arhivu o svakodnevnici u Sarajevu tokom Drugog svjetskog rata, naišla sam na podatke koji su me podsjetili na život u Sarajevu pod opsadom - prisjeća se, dodajući kako joj se nekada činilo da pred sobom ima dokumente kojima ne može odrediti datum, Drugi svjetski rat ili onaj koji je i sama nedavno preživjela.

- Naišli smo na zapise o tome kako su Sarajlije 1945. razmišljali o onome šta dolazi nakon rata, ali i kako će se suočiti sa počiniocima, ne samo onima koji su direktno učestvovali nego kolaboracionistima, ljudima koji su na razne načine sarađivali sa okupatorom - kaže Hašimbegović, dodajući kako je na ova pitanja naišla čitajući dnevnike članova Komunističke partije, koji su učestvovali u oslobođenju Sarajeva 1945.

- Oni pišu o tome kako imaju dilemu, recimo, kako se rukovati sa nekim ko je bio kolaboracionista. Nisu svi bili Walter. Što je opet slično kao danas. Sa iskustvom koje sada imam moja percepcija ovih dokumenata je puno drugačija – objašnjava.

Ako vas put nanese u Sarajevo, nemojte zaobići posjetiti Muzej i ovu (kao i druge) postavke. Za sada tim planira pokušati otvoriti dijalog na temu otpora i antifašizma, te će organizovati niz susreta širom Europe. Godinu dana prije obilježavanja 80 godina od kraja Drugog svjetskog rata, u vrijeme kada se Europa, a i dobar dio svijeta, ponovo suočavaju sa fašizmom, projekat postaje tako potrebna platforma za razgovore o otporu i antifašizmu.