Polaganjem vijenaca i cvijeća na biste sestara Ranke i Zdenke Baković, a onda i na spomenik strijeljanim taocima u julu 1941. godine, Savez antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA), Zajednica antifašističkih boraca i antifašista Zagrebačke županije i grada Zagreba (ZUABA) te Antifašistički front žena (AFŽ), koji djeluje pri SABA RH, obilježili su u Zagrebu Međunarodni dan žena - osmi mart.
U obraćanju prisutnima prilikom polaganja vijenaca i cvijeća sestrama Baković u istoimenom prolazu, predsjednica AFŽ-a Maja Jelinčić naglasila je da je nezamislivo da se govori o NOB- u i revoluciji, a da se njih dvije ne spomene.
- Mladost mora znati i shvatiti veličinu NOB-a i zašto vrijednosti rada sestara Baković nadilaze vrijednosti cirkusanta i beskućnika Miškeca čije je ime neko vrijeme nakon raspada SFRJ nosio taj prolaz u kojem je Miškec bio samo inventar. Oni moraju znati vrijednost izborene slobode u NOB-u za koju su mnogi, pa i sestre Baković, dali svoje vlastite živote. Zato im danas odajemo zasluženu počast i poštovanje - rekla je Jelinčić, podsjetivši da su sestre, kao i njihova braća Mladen i Jerko, rođeni u Boliviji u gradu Oruru u imućnoj obitelji iseljenog Hrvata s Brača. Obitelj se 1921. vraća na Brač, a onda zbog školovanja djece seli u Zagreb. Rajka Baković kao gimnazijalka uočava nepravdu u tadašnjem društvu i zalaže se za emancipaciju žena i jedinstvo među ljudima, godine 1938. postaje članica SKOJ-a, a onda i KPJ, te svoje ideje prenosi cijeloj obitelji. Njihov stan u Gundulićevoj postaje okupljalište napredne omladine, dok trafika u tadašnjoj Nikolićevoj ulici postaje javka, odnosno punkt za vezu zagrebačkih ilegalaca te vezu s partizanima i Vrhovnim štabom.
Ustaše su ih uhapsili, mučili i tražili da izdaju druge ilegalce, ali im one nisu ništa otkrile. Rajka je 29. 12. 1941. umrla od posljedica mučenja, a Zdenka se na Božić te godine bacila s prozora istražnog zatvora u Zvonimirovoj. Rajka Baković 1953. proglašena je narodnom herojkom. Najveća avenija u gradu Oruru i danas nosi ime heroine Rajke Baković, a njihove biste i ulica nalaze se u kvartu Čair u Nišu. U Zagrebu su biste uklonjene kad je uklonjeno i ime, da bi nakon upornog zalaganja antifašista bile vraćene.
Lovorov vijenac antifašisti su položili i kod spomenika Strijeljanje talaca (Foto: Nenad Jovanović)
Lovorov vijenac antifašisti su položili i kod spomenika Strijeljanje talaca, podignutog 1954. u znak sjećanja i zahvale uhapšenim članovima KPJ, zatvorenima u logoru Kerestinec i kasnije ubijenima. Bio je to prvi spomenik podignut u FNRJ i posvećen je svim žrtvama fašističkog terora s područja Zagreba - Nepokorenog grada, naglasila je Jelinčić.
Podsjetila je da su 8. jula 1941. ustaškom odlukom u znak odmazde zbog ubistva policijskog agenta Ljudevita Tiljka bez suda strijeljani Božidar Adžija, Ognjen Prica, Otokar Keršovani, Ivo Kuhn, Zvonimir Richtman, Ivan Korski, Viktor Rosenzweig, Sigmund Kraus, Simo Crnogorac i Alfred Bergman.
– Ovim zločinačkim činom ustaška fašistička vlast u Zagrebu obznanila je svoje namjere represije i drastičan oblik nasilja nad tzv. nepoćudnim građanima. A nepoćudan u to vrijeme nije bilo teško biti; bilo je dovoljno da si Srbin, Židov ili Rom ili samo Hrvat naprednih ideja. Naša povijest nalaže nam da ih se sjećamo i poštujemo. Jer narod koji ne mari za svoju prošlost i ne vodi računa o svojoj sadašnjosti, nema pravo niti na budućnost. Danas nam govore da smo samostalni, da živimo u demokraciji i da nikad nismo živjeli bolje, govore nam da smo slobodni i suvereni. Međutim, da li je to baš tako - zapitala se na kraju govora Maja Jelinčić. Prije polaganja vijenaca aktivistice AFŽ-a su na Trgu bana Jelačića dijelile prigodne letke i cvijeće, dobivši podršku i čestitke prolaznika.
Nakon polaganja vijenaca antifašisti su se uputili na svečanu akademiju u sjedište SABA RH, kojom je prilikom uz govore nastupio i Partizanski zbor.
