Ovaj skoro zaboravljen moment historije ispričan je kroz priče malih ljudi, rekla je Ilinka Todorovski, autorica knjige "Zračnim mostom iz Bele Krajine u Dalmaciju" (u slovenskom originalu "Po zračnem mostu iz Bele Krajine v Dalmaciju"), predstavljene 13. maja u Slovenskom domu u Zagrebu. Knjiga govori o zračnoj evakuaciji preko 2.000 civila iz Bele Krajine, prostora između Kupe, Žumberka i Kočevskog roga, odnosno pograničnog područja Slovenije prema Hrvatskoj, u oslobođenu Dalmaciju.
Među evakuiranima je bilo i preko 700 Srba koji su pred neprijateljskom ofenzivom krajem 1944. i početkom 1945. izbjegli na to područje. Evakuacija je izvedena 25. i 26. marta 1945. a knjiga govori o boravku tih ljudi u Dalmaciji, njihovom životu u Kaštelima kod Splita, te njihovom povratku.
- To poglavlje Drugog svjetskog rata počela sam istraživati jer su moja baka i mama tada bile među evakuiranima. Zanimalo me je zašto su ih evakuirali u proljeće 1945., jer je to razdoblje u mojim predodžbama značilo kraj rata. Baka mi nikad nije znala na ta pitanja odgovoriti; pričala je kako su letjeli, kako su živjeli i kako su se vraćali, ali nije znala objasniti kontekst, što me navelo da počnem istraživati. Najviše sam našla u arhivima Slovenije, pa u britanskim jer je akciju, koja je predstavljala najveću pojedinačnu zračnu evakuaciju civila u Jugoslaviji, osmislila britanska vojna misija u Jugoslaviji. Istraživala sam američke arhive jer su avioni bili američki, tako i arhive u Beogradu, jer je 12 transportnih aviona DC-3 Dakote pratilo osam Spitfirea iz 352. eskadrile, odnosno lovačke eskadrile Jugoslovenske armije u nastajanju - rekla nam je autorica.
- Bela krajina je bila jedini oslobođeni teritorij u Sloveniji i tada se očekivalo da će se njemačko-kvislinške snage u povlačenju kretati tim putem, a prije toga zgaziti Belu krajinu i uništiti partizanske snage koje su se tamo nalazile. Osim civilnog stanovništva tamo se nalazio i cjelokupan partizanski vojni i politički vrh, kulturni radnici, ranjenici, kao i srpske izbjeglica iz šireg rejona Drežnice, odakle su pobjegli pred ustaškom ofenzivom. Svi oni predstavljali su velik sigurnosni rizik pa je odlučeno da ih se ukloni odande, s tim da su tamo ostale vojne jedinice spremna da se brane. Evakuacija je rađena s aerodroma Krasinac, koji se kao i aerodrom Otok, nalazio pet kilometara od Kupe i granice s NDH odakle su ustaše gađali sela u Sloveniji, a neka od njih u upadima spalili. Dakote i njihova lovačka pratnja su u dva dana izvršili 192 leta do aerodroma Zemunik, odakle je 2.041 evakuiranih prebačeno u Kaštela kod Splita. Da avioni ne lete prazni, u Belu krajinu su prebacili 107 tona oružja, hrane, odjeće, lijekova i sanitetskog materijala.
Još u februaru je kopnenim putem u Zadar i Novigrad evakuirano stotinjak ranjenika i oformljene su vojne bolnice. U Biogradu je djelovala pozadinska baza Glavnog štaba NOV-a i POS-a, a po dolasku evakuiranih organizirana je i civilna baza Slovenskog narodnooslobodilačkog vijeća u Kaštelima, tzv. slovenski zbjeg čija je uprava organizirala rad bolnice, ambulanti, rađaonice, doma za partizanske majke, zajedničkih kuhinja i skladišta.
Nova knjiga Ilinke Todorovski (Foto: Nenad Jovanović)
Knjiga govori i o hladnom odnosu na početku, jer Dalmatinci nisu drage volje prihvatili veliki broj novih gladnih usta, a i plašili su se i bolesti. U međuvremenu su se odnosi otoplili prvenstveno preko razmjene, jer su evakuirani imali kruh i konzerve, a Dalmatinci duhan i povrće. Posebno poglavlje je ono o seobi institucija prema Sloveniji tokom aprila i maja 1945. da bi zbjeg bio službeno raspušten 8. juna 1945.
- Slovenci su se od kraja maja vraćali u svoj zavičaj, dok su Srbi ostali s tim da im je ostavljeno dovoljno hrane i drugih nužnih potrepština. Što je bilo s njima, jedno je od neodgovorenih pitanje jer se nisam bavila daljnjim istraživanjima - rekla nam je.
Prilikom predstavljanja knjige u razgovoru s Tanjom Borčić Bernard moglo se čuti i da je operacija tokom koje na avione nije ispaljen ni metak trebala trajati tri dana. Zašto nije, postoji više verzija, od one o lošem vremenu, potrebe avionima na drugim lokacijama, pa i ustaškom napadu na to područje.
- Tako je oko 900 ljudi, koliko ih se trećeg dana skupilo na pisti, nekoliko dana čekalo uzalud - kazala je.
Prisutne je uz predsjednika Slovenskog doma Darka Šonca pozdravio i Matjaž Ravbar iz Vojnog muzeja (Vojaškeg muzeja) Slovenske vojske u Mariboru koji čuva vojne tradicije, a održava i Dakotu koje je izložena na aerodromu u Otoku.
Knjiga je prije Zagreba predstavljena u Črnomelju i Ljubljani, a autorica je niz godina kao dopisnica iz Zagreba bila povezana s lokalnim Slovencima, pa je učestvovala i u pokretanju lista Novi odmev. Iako je prevela i napisala više knjiga, najviše je raduje suradnja s Alojzom Kramarom oko knjige o Slovencima pobijenim u Jasenovcu.
