Novosti

Kao što naši časnici ne mogu biti oficiri, jer su u odnosu na njih moralno superiorni, tako ni naše Lore ne mogu biti logori, poput Manjače, Keraterma ili Stajićeva. Logor je srbizam posebne vrste: riječ koja u hrvatskome jeziku nema etičku licencu ako se tiče hrvatskog ozemlja

Svejedno je da li se s navijačke retorike i pirotehnike prelazi na bojevu argumentaciju ili stvar putuje u obrnutom smjeru. Nogomet se nametnuo kao jedno od efikasnijih uporišta za odbacivanje demobilizacije. Važeće geslo je: Navucimo kopačke da ne bismo izuvali vojničke čizme!

Nejasno je zbog čega Miljenka Jergovića, suočenog sa "žalosnim" srazom ljevice i desnice oko sudbine štandarca na splitskome Narodnom trgu, prožima "ozbiljna nelagoda", kada su njegovi argumenti do detalja podudarni s lupetanjem zadriglih desničara

"I sad, kad su bageri već u pogonu, kad se ljudstvo zagrijalo, umisto da se krene dalje, da se uz štandarac potaracaju i drugi spomenici mračnjaštvu šta unakazuju Split, saće sve stat, viruj ti meni. Sve će završit sa kamilicon na Pjaci. Jerbo je u ovoj zemlji antifašizam posta eksces, a ne pravilo", rekla je građanka

Lazar Ristovski se u Omarskoj nije stidio zbog Omarske, a studenti bi se u Beogradu, Novom Sadu ili Kragujevcu trebali stidjeti zbog Jasenovca. Njegovo ogorčenje pobunjenom omladinom osnaženo je vatrenim zagovorom moralnog idiotizma, odlike koja bi imala krasiti svakog odgovornog poslušnika Vučićeva režima

Kao alibi za normaliziranje veličanja fašizma uvijek je pri ruci grupacija kojoj se ne može reći "ne": u slučaju ustaškoga pozdrava "Za dom spremni" to su hrvatski branitelji, postrojeni pod zastavom HOS-a, a u slučaju proustaškog estradnog djelatnika Thompsona to su hrvatski reprezentativci

Zašto Andrej Plenković i Ognjen Kraus idu zajedno na komemoraciju u Auschwitzu, a ne i na komemoraciju u Jasenovcu? Da se pitanjem zaskoči sam Kraus, minimum iskrenosti nalagao bi valjda sljedeći odgovor: "Našli smo zajednički jezik oko antisemitizma, ali ne i oko antifašizma"

"Domovinski pokret je, da se ne lažemo, zmija koja grize vlastiti rep, protestna stranka na vlasti. Treba fingirati specifični stranački identitet i istovremeno se utopiti u HDZ. Dakle golo karijerno uguzivanje reklamirati kao principijelnost", kaže naš izvor iz vrha DP-a

Svojim svečanim westinskim izdanjem – kao i bilo kojom drugom briselskom ili zagrebačkom paradom slična dometa i namjene – Andrej Plenković ne reprezentira partiju koja je reformirana u odnosu na svoje jučer, već partiju koja je kamuflirana u odnosu na svoje danas

Čista je podvala kada se premijer i njegov džepni predsjednički kandidat verbalno distanciraju od ekstremističke desnice, te se – iako vlast dijele s proustaškim DP-om – izdaju za reprezentante političkog centra. Imajući u vidu njihovu nestašnu dob, slučaj ću u hodu definirati kao krizu srednjih govana

Državno tužilaštvo sazrijeva u ogranak HDZ-a za represivnu djelatnost. To je siguran put ka uništenju demokratskog društva. Ja navješćujem doba kada se, zbog kancerogenog djelovanja formalno neovisnih institucija, u Hrvatskoj neće moći disati slobodno. Ja donosim mrak na plućima – poručuje Ivan Turudić

Odjednom grozno škripanje propara mirogojsku dosadu. Glomazna ploča pomakne se udesno, najprije samo malo, zatim malo više, zatim više od metra. Iza otvorenih vrata grobnice ukaže se crna rupa. Iz mraka kao da izlazi para u jedva vidljivim pramenovima. "Izvolite ući!" kaže karakteristični glas iznutra

Dodjeljujući ordene ratnim zločincima, a sada i vođama obračuna s unutrašnjim neprijateljima, Milanović zapravo odlikuje tuđmanizam. Ono što ne shvaća je da se na taj način, kao general bez vojske i bez bitke, neće okoristiti Tuđmanovim nacionalističkim resursima, nego će preuzimati svojstva njegova groba

Teško da postoji struka koja s više entuzijazma i dosljednosti od novinarstva korača prema samolikvidaciji. Izgleda da ništa ne može omesti to časno putovanje. Suicid je naša sudbina i naša budućnost – kao da poručuju žurnalisti – gledajte s koliko žara pilimo granu na kojoj visimo

Dobar dan, mi smo mafija koja se izdaje za političku stranku. Ja sam poštenjačina na čelu te mafije. Počelo je s velikim Franjom Tuđmanom, a sa mnom se održava kontinuitet. Krademo vam iz očiju. I krast ćemo sve dok nas budete birali. Jer ako nas i dalje birate, znači da vam ne smeta što vas pljačkamo

Ako je komunizam crknuo prije tri i pol decenije, nije li možda Branko Roglić taj koji ga – upuštajući se u novi sveti rat protiv utvare – "vječno ostavlja na vlasti"? I ako jest, zašto to radi? Zbog čega "jedan od najbogatijih Hrvata" svoj predsmrtni život posvećuje borbi protiv posmrtnog djelovanja komunizma?

Poput Tuđmana u najboljim danima, s tek nešto manje učinkovitosti, Plenković se zatječe u poziciji kastrirana diktatora, onoga koji nije u stanju podrediti sistem do mjere da bez ostatka servisira njegovu političku volju, a istovremeno ni podnijeti da sistem njegovu političku volju sabotira

Na površini, pitanje glasi: Pod čijom je komandom Hrvatska vojska – Plenkovićevom ili Milanovićevom? Suštinski, pitanje je sasvim drugo: Čija je Hrvatska vojska – američka ili hrvatska? Iz rakursa HDZ-ove propagande, pak, pitanje je sasvim treće: Čija je Hrvatska vojska – američka ili ruska?

Ako se u nekim medijima konstatira kako premijer Plenković, ministar Grlić Radman i gradonačelnik Franković besramno obmanjuju javnost kada tvrde da je predizborna kampanja Zorana Milanovića financirana ruskim kapitalom, to je nepobitan dokaz da su spomenuti mediji financirani ruskim kapitalom

Hrvatska potpuno samostalno donosi odluke koje joj se serviraju iz Washingtona i Bruxellesa. One su uvijek u najboljem nacionalnom interesu, jer je samo HDZ, na čelu s poglavicom, pozvan da presudi što je to nacionalni interes. Pokuša li se tkogod drugi umiješati u taj odgovoran posao – podriva nacionalne interese

Dok s indignacijom odbacuje nepristojnu upotrebu srbizama u Saboru, državni tužilac Turudić, slično predsjedničkoj kandidatkinji Selak Raspudić, zna da je domoljubna matrica idealan predložak za prohibiranje istine: to što on čini nije besramno obmanjivanje javnosti, nego za-laganje za Hrvatsku

Tko bi po slovu "lex AP-a" trebao fasovati tri godine robije: tužilac Turudić koji osigurava "curenje informacija iz istraga", ili premijer Plenković koji "curenje informacija iz istraga" koristi za spašavanje ostataka ugleda HDZ-a, sileći Škorića i Šarića da prije hapšenja daju ostavke na svoje funkcije?

Izbor je sasvim jednostavan – hoćeš li se kao odgovorna politička ličnost suprotstaviti šovinističkome nasilju ili ćeš ga poduprijeti. Samo, da bi učinio ovo prvo moraš biti predsjednik Republike, a kad se opredijeliš za drugo onda si predsjednik Milanović

Istrgnut iz konteksta, Adolf Hitler može biti predstavljen kao ljubitelj pasa i vegetarijanac, a Radovan Karadžić kao razbarušeni poeta i simpatični profesor književnosti. Kao što će, kada se na p-portalu pobrinu da uklone kontekst, general Momir Talić iz balkanskoga ratnog krvoloka biti preoblikovan u srpskoga nacionalnog heroja

Lakonski bi se moglo reći da je za članove Domovinskog pokreta razlika između četnika i ustaša duboka poput razlike između žena i muškaraca: točno se zna tko nosi biblijski pečat grijeha, i nikakvi rodni studiji ili propartizanski historiografi neće te ideološko-biološki nespojive skupine svoditi na istu ravan

Smisao teksta na portalu "Privrednika" nije u tome da podsjeti na tragičnu ratnu sudbinu banjalučke novorođenčadi, nego da, podsjećajući na tragičnu sudbinu novorođenčadi, veliča vojsku Republike Srpske i oda počast njenom komandiru, optuženom za ratne zločine

Učini li vam se da politički dogovoren rasplet "slučaja Assange" sam po sebi potvrđuje kako je bila riječ o političkome suđenju, to je signal da se niste sasvim udobno smjestili u ciničnu matricu održavanja statusa quo, pa utoliko i razlog za brigu, jer fond sumnjivaca postaje sve širi

Nije pravo pitanje što radi Njonjin sin u Vladinom zrakoplovu, već zašto je u njemu Njonjo, koji o trošku poreznih obveznika putuje u Berlin da bi iz svečane lože "bodrio naše momke". Publicisti su pravo na korištenje Vladina aviona samo različito tumačili, ali radi se o tome da se on sruši

Jedina zajebancija u slučaju Bartuličina Ferrarija je što se to nastoji prodati kao zajebancija. Njegov pokretni simbol luksuza nije nimalo apstraktan – tim više što ga vozi osuđeni kriminalac – i samo ga stroga redukcija intelekta šaljivdžije, a onda i neizbježno odsustvo morala, sprječava da juri u samokritičnom smjeru

Kada Tonino Picula i Stephen Bartulica zahvaljujući vašim glasovima steknu pravo na mjesečna primanja koja su desetak puta veća od prosječne plaće u Hrvatskoj, razlika između njih i vas postaje takva da se razlike među njima dvojicom mogu smatrati besmislenima