Povodom obilježavanja 80. godišnjice Dana oslobođenja Zagreba i Dana pobjede nad fašizmom 8. i 9. maja 1945., u Muzeju Grada Zagreba 5, maja organiziran je okrugli stol "Drugi svjetski rat: Osamdeset godina poslije" uz učešće više eminentnih historičara i stručnjaka.

Skup su organizirali Savez antifašističkih boraca i antifašista (SABA) RH i Grad Zagreb, a kako nam je rekao predsjednik SABA RH Franjo Habulin, radi se o jednoj od brojnih manifestacija kojom antifašisti obilježavaju obljetnicu.

– Cilj nam je da se kroz ovakav okrugli stol još jednom rasvijetli ono što nam je dobro poznato i da jasno kažemo što se događalo od 1941. do 1945, tko je bio na kojoj strani, kako je završio taj svjetski rat te tko su bili oni koji su stajali na strani svjetske antifašističke koalicije, a koji na strani nacifašističkih okupatora - kazao je Habulin.

- Posljednjih 35 godina odnos prema antifašizmu je jednak; u teoriji sve izgleda jako dobro, pa bi netko tko je to prije 35 godina gledao sa strane mogao reći da će to biti idealna antifašistička zemlja; predsjednik je partizan, komunist i general JNA, u Ustav je stavljen antifašizam, uveden je novi praznik Dan antifašističke borbe. Ali u praksi je preko 3.500 spomenika posvećeno antifašističkoj borbi dizano u zrak, uništeno je 3,5 milijun knjiga na ćirilici ili posvećenih antifašizmu, brojne ulice su preimenovane, a sve se više uvlačila ustašofilija i relativizacija ustaških zločina i generalno ustaškog pokreta kao takvog - rekao nam je profesor Hrvoje Klasić.

- Sada žanjemo ono što smo posijali, jer imamo generacije koje su poprilično zbunjene i koje u udžbenicima mogu pročitati jedno, kod kuća čuti drugo, a na TV treće i zato su moguće interpretacije da se ne zna tko je Zagreb oslobodio, tko je okupirao i što se dogodilo 1945. Mislim da je to izgubljena bitka i da nećemo doživjeti da se hrvatsko društvo u većini ponosi partizanima kao braniteljima i borcima protiv fašizma i okupacije. Kad vidim kako se obilježava Dan antifašističke borbe bio bih sretniji da se ne obilježava, jer nije poanta u tome da smo jedan dan u godini antifašisti, a da se ostala 364 ponašamo antiantifašistički. Najgore je što su ti trendovi prisutni u Evropi; u Srbiji je na djelu relativizacija četništva i njihovog pretvaranja u antifašiste, u Njemačkoj i Austriji imamo daleko jače partije koje su otvoreno povijesno revizionističke, dakle, to nije imanentno samo Hrvatskoj gdje su ti trendovi barem zaustavljeni – objasnio je Klasić.

Na naše pitanje kako "opasuljiti" mlade generacije, Klasić je rekao da je to teško ako se misli postići samo uz dobre udžbenike i dobro obrazovanje.

- Živimo u svijetu gdje škole i udžbenici nisu jedini "opinion makeri", imamo influencere poput pjevača, glumaca ili sportaša koji su prisutni na društvenim mrežama, a mladi radije čitaju njih nego znanstvene radove. Jedino čemu se možemo nadati je da će mladi znati prepoznati netoleranciju, nasilje i agresiju i da će se znati boriti protiv izazova svog vremena čak i ako zaborave što je bilo na Sutjesci ili Neretvi. Bit će mi drago da ostanu u duhu u kojem su bili njihovi pradjedovi koji su znali na kojoj strani treba biti - kazao je Klasić, ističući i da nema hrvatskog antifašizma, jer je on zapravo bio dio jugoslavenskog, kao i da je Tito bio jugoslavenski, a ne hrvatski antifašist.

Skup je zainteresirao i mlađe (Foto: Nenad Jovanović)

Goran Hutinec naglasio je da je nakon rata stvorena Evropa u kojoj, za razliku od Hitlerove, ima mjesta za sve, čak i za one koji su poraženi 1945., dok je Vojko Obersnel naglasio da su se Istra, Rijeka, dijelovi Slovenije i Trst prvi sreli s fašizmom u miru i da je tamo formirana i prva antifašistička organizacija.

– Nažalost, antifašizam je izbačen iz sustava obrazovanja, ali mi smo ipak 3. maja proslavili oslobođenje Rijeke. Da nije bilo partizanske pobjede, granice bi bile drugačije - istaknuo je.

Po riječima povjesničara Ive Goldsteina stalno treba ponavljati da se 1945 desilo oslobođenje i da je jasno tko je bio na pravoj, a tko na krivoj strani.

- Povijest antifašizma u Zagrebu ne počinje 8. svibnja 1945. nego od 1941. i pobune srednjoškolaca koji su onemogućili odvajanja Srba i Židova među njima, s više diverzija i blokiranja pruga, preko brigade Rade Končar koja od 1942. djeluje u Turopolju i na Žumberku blizu Zagreba, napada na skladište žita u Klari, aerodrom na Borongaju i skladište municije u Sopnici, nekoliko kilometara od centra grada, pa sve do oslobođenje koje su ljudi dočekali s veseljem – ispričao je Goldstein.

Uz moderiranje Tvrtka Jakovine, prisutnima su se obratili i ambasadori Njemačke, Velike Britanije i Francuske koji su naglasili da se mir ne smije uzimati zdravo iza gotovo i nužnost borbe protiv suvremenih totalitarizama i agresije.

Lora Vidović, izaslanica gradonačelnika Zagreba, naglasila je da su mnoge pojave od revizionizma, negiranja genocida do grafita do neujednačene sudske prakse, danas slične onima od prije osam godina.

- Nastojimo da muzej bude mjesto debata, učenja i razgovora. Nema mira i budućnosti dok ne prestanemo glorificirati bitke i heroje i dok ne počnemo govoriti što rat, koji je patnja i smrt, znači za žene, djecu i vojnike - rekla je Aleksandra Berberih Slana, ravnateljica Muzeja grada Zagreba, ističući da "nije povijest loša učiteljica nego smo mi loši učenici".

Iako su skupu prisustvovale brojne javne ličnosti i diplomatski kor, medija s izuzetkom Novosti i Vide TV nije bilo, a kao ni predstavnika države.