Stipe Šuvar bio je uvjeren da se na kapitalizam i zakon vrijednosti može djelovati. To je za njega bio socijalizam, izjavio je novinar Rade Dragojević, autor nedavno objavljene knjige “Šuvar – politička biografija”, u emisiji Vide TV Kontrapovijest s Hrvojem Klasićem, koju možete gledati na ovoj poveznici.
Gostujući kod Klasića u povodu svoje knjige, Dragojević je opisao narav socijalističkih uvjerenja Stipe Šuvara, pretposljednjeg predsjednika Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, pretposljednjeg hrvatskog člana Predsjedništva SFRJ i ministra prosvjete u socijalističkoj Hrvatskoj od 1974. do 1982. Dragojević je prepričao raspravu o kapitalizmu iz polovine osamdesetih godina, u kojoj je skupina mladih slovenskih autora tvrdila, kako je kazao Dragojević, da se “kapitalu ne može stati na kraj”. “S druge strane, Šuvar i marksisti tvrdili su da zakon vrijednosti nije prirodni nego društveni zakon, i da se na njega može djelovati. Već elementarna sindikalna akcija mijenja stvar. To je za Šuvara bio socijalizam”, kazao je Dragojević.
Šuvaru, kazao je Dragojević, važniji je bio socijalizam nego Jugoslavija. “Jednom je izjavio da ga ne zanima Jugoslavija drugačija od socijalističke. U najaktivnijim godinama, sedamdesetih, od vanjskih granica države bilo mu je važnije tko vlada viškom rada. Tvrdio je da drugu Jugoslaviju ne određuje etnonacionalna pripadnost nego NOB, nesvrstanost i socijalističko samoupravljanje”, kazao je Dragojević.
Objasnio je da se Šuvar u početku prevario procjenjujući Slobodana Miloševića. “Sam je priznao da nije mogao vjerovati da će iz tog kuta doći toliki nacionalistički udar. Kada je Milošević 1986. postao šef partije u Srbiji, rekao je da put srpskih komunista nije put Ravne Gore, nego Titovog Užica”, kazao je Dragojević. Kasnije, “Šuvar se Miloševiću suprotstavljao koliko je mogao. Krajem osamdesetih bio je, poslije Tuđmana i Azema Vlasija, najneomiljenija i najprozivanija osoba u srpskoj štampi, a u Hrvatskoj mu je skandirala Torcida. Nekih šest mjeseci smatralo ga se hrvatskim liderom”, kazao je Dragojević.
Podsjetio je kako je Šuvarova borba protiv nacionalizma počela krajem šezdesetih kada je polemizirao sa Šimom Đodanom, kasnijim jastrebom u vlasti Franje Tuđmana. “Đodan je prigovarao da su sjeverozapadne jugoslavenske republike, prije svega Hrvatska, zakinute jer su davale previše za nerazvijeni jug i zbog toga osiromašivale. Stipi se činilo da je Jugoslavija dobra baš za sjeverozapadne republike, jer s juga vuku jeftinu radnu snagu i imaju tržište nekoliko puta veće od njih samih”, prepričao je Dragojević.
Govorio je i o takozvanoj “Bijeloj knjizi”, partijskome dokumentu koji je ostao zapamćen kao primjer partijske cenzure za koju se odgovornim smatralo Šuvara, te o reformi obrazovanja, kontroverznoj do danas, koju je Šuvar proveo osamdesetih, dok je bio hrvatski ministar obrazovanja.
Uoči prvih slobodnih izbora 1990., SKH-SDP Šuvaru nije dao da bude dio stranačke predizborne kampanje, a on je nakon izbora, najesen 1990., napustio stranku. Sljedeće godine stradao je u prometnoj nesreći, i tek polovinom devedesetih pokrenuo časopis i novu stranku, Socijalističku radničku partiju, SRP. Nije, međutim, postigao uspjeh: najbliže ulasku u parlament približio se u Istarskoj županiji, gdje je osvojio tri od pet posto glasova potrebnih za ulazak u Sabor. Usprkos tome, ustrajao je u uvjerenju da je socijalističko samoupravljanje ideja koja će spasiti čovječanstvo, pa i od klimatskog Armagedona, kazao je Rade Dragojević u emisiji Vide TV Kontrapovijest Hrvojem Klasićem.
