Stipe Šuvar, hrvatski političar,, sociolog i publicist, do 1990. godine je zagovarao ideju jugoslavenskog socijalističkog patriotizma. Unutar takvog patriotizma nije tijesno ni demokratskoj nacionalnoj svijesti ni jugoslavenstvu. Nakon godine preokreta 1990. Šuvar se svojim tekstovima i javnim istupima suprotstavio šovinističkoj retorici nove vlasti usmjerene protiv Srba u Hrvatskoj čime je na jedinstven način obvezao Srbe u Hrvatskoj i prema riječima Svetozara Livade zaslužuje njihovu trajnu zahvalnost. Navedeno je sažetak članka Rade Dragojevića "Stipe Šuvar i srpsko pitanje u Hrvatskoj" objavljenog u novom broju Tragova, časopisa za srpske i hrvatske teme kojega izdaje Arhiv Srba u Hrvatskoj.
Osim Dragojevićeve, objavljeno je još šest studija. Matko Globočnik u članku "Protiv Vidovdanskog ustava – za Jugoslaviju: pogledni Ante Trumbića na razvoj političkih odnosa u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca u 1921." analizira političko djelovanje Trumbića od njegovog povratka u Kraljevinu SHS nakon potpisivanja Rapalskog ugovora koncem 1920 pa do kraja 1921., posebno njegov odnos prema važnim hrvatskim i srpskim političarima, djelovanje u Ustavotvornoj skupštini i političko djelovanje na reviziji Vidovdanskog ustava. Autor rasvjetljava razvoj Trumbićevih razmišljanja o političkim odnosima u novonastaloj državi, a koji je u znatnoj mjeri odredio njegovo djelovanje dvadestih godina – od početnog optimizma i skladnog rješavanja jugoslavenskog državnog uređenjema prema realpolitičkoj taktici rješavanja hrvatskog pitanja. Štefka Batinić u članku "Djela i djelovanje Paje Radosavljevića u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća analizira djelovanje tog srpskog učitelja, pedagoga, psihologa, profesora Njujorškog sveučilišta. U fokusu autorice je Radosavljevićev odnos s hrvatskim učiteljima i Hrvatskim pedagoško-književnim zborom, nakladnikom njegovih knjiga kojima je zavrijedio mjesto u povijesti psihologije i pedagogije u Hrvatskoj.
U "Profesionalnoj autobiografiji i moći" Todor Kuljić pokazuje da moći utiče i na profesionalno samoviđenje. Profesionalne su autobiografije obrasci društvene integracije, a pojedinac je zapletan u društveno prihvatljiv obrazac profesionalne autobiografije svog doba što autor demonstrira na segmentu vlastite profesionalne autobiografije. Jovan Komšić bavi se teorijskim izazovima tranzicione rekonstrukcije nacionalnog identiteta na slučaju Vojvodine. Pošavši od Hobsbawmove procjene dugovječne perspektive ksenofobnog nacionalizma u postsocijalističkim režimima srednje i istočne Europa i sličnih procjena Živojina Pavlovića o mentalitetu koji zajednicu vraća vijekovima u praiskonsko stanje apsolutne amofrije autor anallizire izazove postkomunističkih identitetskih politika u Vojvodini i Srbiji.
U tekstu "Vernakulari država i diskursi nacija: rasprava povodom knjige Rajke Glušice Crnogorski jezik i nacionalizam" Milorad Pupovac tematizira revernakularizaciju posthrvatskosrpskih standardnih jezika u funkciji države i nacije. Autorovo polazište su četiri knjige od kojih je Glušičina zbog svoje dokumentarnosti i analitičnosti pružila najviše građe za kritiku takve prakse revernakulirazcije. Takva praksa uzrokuje raskol unutar crnogorske jezične zajednice, a takvu praksu autor smatra anakronom i posve suprotnom suvremenim procesima vernakularizacije.
Svi tekstovi dostupni su na ovom linku.
