U organizaciji časopisa Tragovi, Arhiva Srba u Hrvatskoj, u petak je u Zagrebu održan razgovor o knjizi "A Concise History of Serbia" (Sažeta istorija Srbije) profesora Dejana Đokića s kojim je razgovarao glavni urednik Tragova profesor Dejan Jović.
Predstavljajući Đokića kao profesora na koledžu Goldsmiths u Londonu, Jović je rekao da knjiga - koju je lani objavio Cambridge press - na preko 530 stranica sažeto, ali sveobuhvatno obuhvaća historiju Srbije i Srba dugu skoro 1,5 tisuću godina. U ediciji postoji 49 sažetih historija pojedinih država. Knjiga ne obrađuje samo visoku politiku i povijest vlasti, već je autor širi prostor posvetio i društvenoj, ekonomskoj, kulturnoj povijesti Srbije i Srba.
- Srbija, Hrvatska i Bugarska su bile su srednjevekovne države, ali su svoju samostalnost izgubile. Postavilo se pitanje gde početi, a gde stati, pa sam odlučio da se knjiga bavi periodom od početka seoba južnih Slovena, odnosno Srba i Hrvata na Balkan do aktualnih seoba Slovena sa Balkana - rekao je i podsjetio da "čak i istoričari koji su kritički prema nacionalizmu u 19. i početkom 20. veka pišu o imigracijama u Srbiju, a da niko ne vidi emigracije, pre svega muslimana".
Dvojica sugovornika dotakla su se značajnih godina i historijskih dilema pred kojima su se nalazili Srbija i Srbi.
- Prvi srpski ustanak 1804. isprva je bio lojalistički ustanak jer se narod digao protiv odmetnutih dahija i krdžalija, a tek kasnije borba za slobodu. Nakon dilema iz 1918. i nastanka Jugoslavije, kao i njenog raspada 1991., Srbija je postala nezavisna tek 2006. odlaskom Crne Gore. Tokom 1918. Srbi su se zalagali za naziv Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca kako bi se spriječilo da ime Srbije nestane – naglasio je Đokić i dodao da je Srbija 1912. i 1913. postala u pravom smislu riječi multietnička država.
- Jedan od ključnih momenata u istoriji Srbije bio je Londonski ugovor iz 1915. koji je Italiji nudio velik dio jadranske obale i drugih austrougarskih zemalja, uz posljedičnu mogućnost stvaranja Velike Srbije s južnom Dalmacijom i BiH o čemu Srbija nije bila upoznata. Drugi je bio 27. mart 1941. sa svojim posljedicama, ali je pitanja bi li Jugoslavije bila pošteđena jer je Hitler kršio sporazume i s većim državama. Treći moment desio se 1945. kada su kraj rata neki u Srbiji videli kao pobedu, a neki kao poraz - rekao je Đokić, iznoseći da se u pogledu broja žrtava u tom ratu držao procjena demografa Kočovića i Žerjavića o nešto više od milion žrtava, s time da je u Srbiji ubijeno oko 155.000 ljudi, pretežno u njemačkoj okupacionoj zoni, uz velike postotke pobijenih Srba i Židova u NDH.
Ukazao je na tvrdnje da je Jugoslavija bila loša za Srbiju, jer su 1945. poništeni teritorijalni dobici iz balkanskih ratova 1912/13 – Kosovo i Makedonija, ali je ostala Vojvodina koja je u sastav Srbije ušla 1918.
Bilo je govora i o važnosti Kosova i prečanskih krajeva za Srbiju uz naglasak da su habsburški Srbi zvani "nemačkari" uticali na razvoj institucija u Srbiji, da bi kasnije tu ulogu preuzeli kadrovi školovani u Francuskoj, zvani "parizlije".
Unutar Srba je uvek bilo pluralizma, kako zbog živote u različitim državama, tako i zbog političkih uticaja, rekao je. Razgovoru su, između ostalih, prisustovali predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, bivši jugoslavenski ministar vanjskih poslova Budimir Lončar, povjesničar Hrvoje Klasić...
Nakon engleskog, do jeseni bi trebao biti objavljen i prijevod na srpski jezik u izdanju novosadske Akademske knjige.
