Čim čujete da netko govori o kulturnoj eliti, jasno vam je da počinje predizborna kampanja. Slovenska je desnica tako najavila referendum o dodacima na mirovine za iznimna umjetnička postignuća poprativši to izjavom kako žele spriječiti bogaćenje kulturne elite na račun tisuća sirotih umirovljenika.

Na stranu što bi vlada tek uvela nove kriterije za dodatak za koji zakon već odavno postoji, na stranu i to da referendum košta pet milijuna eura, a dodaci za kulturnu elitu iznose sedamdesetak tisuća eura godišnje, jer jasno je da referendum nema veze s mozgom, a ni sa mirovinama. Predizborne kampanje su za desnicu, američku ili slovensku, rat protiv umišljenih i stvarnih neprijatelja, a referendum je objava rata.

Ratovi desnice protiv kulturne elite, nevladinih organizacija, LGBTQ+ zajednice, trans osoba te prije svega migranata predstava su za uplašene narodne mase koje vole da se neko bori protiv onih koji ih ugrožavaju i da im se obećavaju zidovi na granicama, deportacije i remigracije. Ugroženi mali ljudi vole čuti kako će se vojnom silom zaustaviti propast zapadnog svijeta, uzakoniti dva pola i zauvijek zaustaviti trans, gej i sve druge aktiviste ovoga svijeta.

Provjereni propagandni recepti pritom kruže onako kako su nekada kružili recepti za kolače naših baka. Svaka domaćica je tada ne samo prilagodila recept ukusima svoje djece, već ga je i poboljšala vlastitim idejama pa onako dorađenog slala nazad u svijet. I kod današnje se desnice ne zna tko od koga prepisuje, jer se uspješne ideje kopiraju zastrašujućom brzinom od Washingtona i Berlina pa sve do Budimpešte, Beograda i Ljubljane pa na kraju i ne znate kopira li Donald Janeza ili Janez Donalda, ili njih obojica kopiraju Aleksandra i Viktora.

Za razliku od slovenske kulture, a i većine gospodarstva, naša desnica prati globalne trendove i prilagođava im se pa tako njeni evropski poslanici već nose crvene Trumpove kape i pričaju o vojsci kojom će krenuti na migrante. Jedino u čemu se oni razlikuju od Trumpa, Orbana ili pak Alternative za Njemačku, njihov je odnos prema ratu u Ukrajini.

Na početku rata Janša je, naime, nepromišljeno podržao Zelenskog i Ukrajince, a sada ne može popraviti tu povijesnu grešku, jer Vladimira Putina u Sloveniji već podržava Levica koja zahtijeva obustavu vojne pomoći Ukrajincima. Zato Janša o Ukrajini već duže vrijeme šuti i zato je svoju predizbornu kampanju otvorio ratom protiv kulturne elite, a nastavlja je ratom protiv sudstva.