Otkako su ove novine jedna od glavnih proklamiranih meta ekstremno-desničarskog krila nove koalicije na vlasti, imamo priliku uvjeriti se kakve ta politička snaga priželjkuje i zamišlja Srbe u Hrvatskoj danas i sutra, ali i koju sudbinu namjenjuje ljudima u ovoj zemlji općenito. Kao i Srbi i Hrvati, htio to netko ili ne, ti su aspekti državnorazvojne perspektive Domovinskog pokreta, opet će se pokazati, neodvojivi. Nama bi, dakle, obustavili javno financiranje, ukinuli dotok novca po kojem izdajemo naš tjednik već poduži niz godina, a samo na kioscima i internetskom portalu već gotovo punih 15. Proslavit ćemo i taj zavidni jubilejčić za par mjeseci, neka oko toga ne bude nikakvih sumnji, samo da još razjasnimo o čijem će to biti trošku i zašto.

Mora se pritom uočiti, bar da ne ostane nespomenuto, kako novi-stari premijer Andrej Plenković ispočetka nije ni treptajem reagirao na zadnju objavu predsjednika DP-a o Novostima. Riječ je, dabome, o onoj kojom je Ivan Penava obznanio da je u finalnim pregovorima s Plenkovićem dobio "jamstva da se više neće sufinancirati izdavanje lista Novosti".

Nekoliko dana kasnije, premijer se donekle ogradio, e da bi ga u medijima zaskočio i DP-ov saborski zastupnik Stiven Nikola Bartulica. Po njegovim riječima, iako Plenković kaže da nije bilo riječi o Novostima, vladin potpredsjednik i ministar obrane Ivan Anušić tvrdi da ipak jest. Teško je predvidjeti, ali možda se za puta ovog našeg izdanja od tastature do čitatelja otkotrlja još poneki obrat ili distrakcija u pokušaju rezanja sredstava ovom tjedniku.

Razloge za takvo zavrtanje pipe smatra Penava već i samorazumljivima, nečim što ne treba više ponavljati ni tumačiti, čak ni javno mahati naslovnicama ovih novina koje ustvari tematiziraju npr. raznorazne gadosti DP-a. No to je Penavi dostatno pokriće za optužbe da smo nastrojeni antihrvatski i protudržavno – riječju, četnički – baš kao da RH nije opremljena zakonima koji reguliraju i takve pojave, nego se u funkciji osigurača nacionalne opstojnosti mora pojaviti lik koji povrh svega, odnedavno se čini, ne zna gdje se nalazi Međimurje, ili koliko tamo uopće živi ljudi. I zato što mi znamo više i kvalitetnije o Hrvatskoj i za Hrvatsku, pa i takve tipuse iz DP-a staviti na mjesto koje im pripada, treba nam ukinuti financiranje, a što je samo drugi izraz za gašenje Novosti generalno i neopozivo.

Netko je usput spomenuo i mogućnost financiranja nekih drugih, pristojnijih srpskih novina, koje u ovom času doduše ne postoje, ali nema prostora za dilemu bi li im DP rado pomogao da nastanu. Dotad ćemo primijetiti da takva inicijativa podsjeća na današnje propagiranje druge pravoslavne crkve u Hrvatskoj, one koja je stasala pod zaštitom Ante Pavelića, mada vjernika nije imala ni tad ni kasnije. Sretna je okolnost da brižni poglavnik nije osnovao i nekakve srpske novine za endehazijski publikum, jer bismo u tom slučaju danas morali slušati još i predavanja o integralnom srpskom pluralizmu na ustaški način.

No historija i pripadajuće borbe htjele su da ova država i njezini konstitutivni temelji poteknu iz jedne druge priče, pa smo dobili Ustav RH i ustavne zakone kakve jesmo. Po njima će se ravnati daljnje postupanje i s Novostima, a tu nema toliko kritičnog sadržaja, osim ako DP i njegovi partneri nekim čudom ne smognu priliku za ustavnu reformu po saborskoj dvotrećinskoj podršci.

Matija Miloš (Foto: Goran Kovačić/PIXSELL)

Jedan od naših sugovornika u ovom razmatranju, stručnjak za ustavno pravo s riječkog sveučilišta Matija Miloš, pripomogao nam je da bolje artikuliramo ključne zasade takve podloge, a mi ćemo ih ovdje uputiti dalje i jednom Penavi. Miloš napominje da se ranije donesene odluke mogu propitivati i mijenjati, ali podržano razlozima koji nisu protivni ustavu.

- Primjerice, država može preusmjeriti financijska sredstva ako se pokaže da je cilj na koji su ranije bila usmjerena moguće ostvariti nekom drugom mjerom. Međutim, država nema ovlast usvajati nove odluke koje bi bile utemeljene bilo na animozitetu prema nekoj skupini, bilo na prakticiranju temeljnih prava, bilo na ikojoj kombinaciji ovih dvaju faktora. Dakle, ukidanje financiranja jednom tjedniku ne smije biti utemeljeno na odbojnosti prema srpskoj nacionalnoj manjini niti se smije temeljiti na sadržaju tog tjednika - kaže Miloš.

Jasno, pripadnici DP-a znaju da ne smiju otvoreno eksponirati netrpeljivost prema Srbima, pa ju uvijaju u celofan kritike samo na račun Novosti, ili – u pregovorima oko koalicije za vlast – na račun srpskih zastupnika u Saboru. Način na koji to izvode pak otkriva da nam nemaju što specifično nabiti na nos, ništa mimo etničkog atributa ovog medija, a da bude i elementarno uvjerljivo. Kad se motivi ogole, kad odbacimo paušalne i dekontekstualizirane zamjerke jer naprosto ne posjeduju minimum problemskog sadržaja, ostaje tek mržnja na koju se ipak moguće kako-tako osloniti, barem u nedostatku korisnije političke agende. Ostaje potencijalno unosna diskriminacija, ali pritom se mora vidjeti što s Ustavom RH, kako ga izvrdati ako se već ne može suspendirati, recimo, u dijelu obavezivanja države na zaštitu prava manjina.

- Ni zakonodavac ni izvršna vlast ne smiju poduzimati radnje koje bi bile usmjerene na dovođenje neke manjine u nepovoljniji položaj bez opravdanog cilja. Opravdani cilj pritom ne smije biti sadržaj tjednika. Ustav jamči slobodu izražavanja, a posebno jamči slobodu tiska. U demokratskim je društvima svrha tiska i kritičko izražavanje o aktualnim problemima. Sama činjenica da je ono nekome uvredljivo nije dovoljna da se slobodu govora ograničava. To je dobro poznato i u praksi Europskog suda za ljudska prava, a u istome duhu naše pravo ne priznaje ni verbalni delikt - nastavlja Matija Miloš

Kod spoticanja DP-a o ustavne ograde nije zgoreg ukazati na to da je pozicija manjina zaštićena već i načelno pravom na jednakost i nediskriminiranost. Diskriminacija je postupanje koje biva ponajprije nepovoljno i, pod dva, uvjetovano pripadnošću nekoj od zaštićenih skupina. I ovo drugo svakako je nedvosmislena činjenica, ako znamo da je udaru zdesna izložen ekskluzivno jedan manjinski tjednik, i to bez ikakve revizije ili komparacije s drugim sličnim pojavama, makar u funkciji alibija.

Kvalitetu Novosti dokazuju i brojne nagrade. Stoga bi DP – logikom svoje deklarirane agende zaštite nacionalnih interesa – umjesto salvi kritika trebao podržati Novosti u njihovom nastojanju da štite javni interes te jačati mehanizme javnog financiranja medija – ističe Helena Popović

Mi u Novostima, ili bilo tko manjinski te medijski usporediv, nemamo inherentno ni bogomdano pravo na javno financiranje, ali imamo osnovu računati na status kvo u dugogodišnjoj praksi i državnobudžetskom tretmanu. Kroz mandate petoro hrvatskih premijera dobivali smo financijsku potporu bez većih ili kardinalnih intervencija. Prekid takvog kontinuiteta s praktično konsenzualnim uporištem na uvjerljivoj glavnini političke scene, predstavljao bi diskriminacijski čin po dovođenju isključivo srpske manjine u gori položaj. No sve je to još začinjeno prigovorima da Novosti ne bi smjele toliko ili ma koliko pisati o tzv. nesrpskim pitanjima, bila ona zatim promatrana kao hrvatska ili univerzalna. Ako nije moguće dokazati kako pišemo neprihvatljivo o temama koje nisu striktno manjinske – folklorne, recimo – onda valja dokazati da nije prihvatljivo to što se uopće dotičemo ikakve šire tematike.

Patroniziranje manjina s takvog stajališta nije inovacija DP-a, ali ni desnice općenito, jer su iste primjedbe odavno na ovu adresu stizale i s lijevo-liberalne strane političkog igrališta. Taj refleks je šovinistički te diskriminatoran u srži, s obzirom na implicitno poricanje slobode jednoj nacionalnoj manjini da uživa jednakost u odlučivanju o tome čemu se sve može posvetiti u svojim medijskim projektima. Radi se o nastojanju pripitomljavanja i kontroliranja izdvojene manjine, čime se ograničena tobožnja povlastica u izdavanju vlastitog javnofinanciranog medija promeće u sužavanje njezinih prava i sloboda.

Mi tako ispunjavamo funkciju izvještavanja o aktivnostima srpske manjine u Hrvatskoj, kao i neporecivu funkciju slobodnog medijskog izražavanja i kritičkog stajališta o čemu god sami mislimo da zaslužuje naš angažman. Helena Popović, sociologinja sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta s fokusom na medije i medijske politike, upozorava da je posve nejasno što bi to u sadržajnom pogledu imale biti tzv. manjinske teme.

- Manjine su, naime, kao što je istaknuto u Zakonu o nacionalnim manjinama, članak 5, "hrvatski državljani tradicionalno nastanjeni na teritoriju RH", i stoga ovdje ne postoji politička, društvena, ekonomska ili kulturna tema koja se manjina ne tiče, i to direktno - govori Popović.

- Osim toga je diskriminatorno zahtijevati od "manjinskih novinara" da se bave isključivo specifičnim "manjinskim temama", što god to značilo. Takva su ograničenja i protuustavna s obzirom na to da je, prema Ustavu, zabranjena cenzura, a novinarima se inače jamči pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informacijama - kazala nam je nadalje Popović.

Helena Popović (Foto: Jovica Drobnjak)

Slično rezonira i Matija Miloš.

- Tvrdnjom da bi se manjinski tisak trebao baviti strogo manjinama, sugerirana je segregacija manjina i dominacija etničkog identiteta naspram građanskog. Međutim, po Ustavu RH su svi državljani ravnopravni, pa i oni koji pripadaju nacionalnim manjima, te imaju pravo govoriti o svim temama. Tako i svaki medij, bez obzira na primarnu publiku, ima pravo progovarati o svim temama koje smatra relevantnima - govori Miloš.

- Problem dakle nije u povlačenju novca koliko u motivaciji koja tu odluku pokreće. Zato je pogrešno tumačiti je kao tek uskratu novca. Razvoji u drugim državama uče nas da niz naizgled beznačajnih činova koje pokreću argumenti razvedeni od ustava s vremenom dovode do korjenite preobrazbe države. Svaki takav čin nije značajan sam po sebi, već po nizu čiji je dio. Odumiranje ustavne demokracije danas se ne događa jednim udarcem sjekire, već pomoću tisuću malih posjekotina - uvjeren je naš sugovornik s Pravnog fakulteta u Rijeci.

No tu negdje u ovu mučnu igru ulazi i argumentacija protiv Novosti po kojoj one ne bi bile ugašene ili ukinute, nego upućene na tržište koje navodno pravedno i nepristrano uspostavlja odnose u medijskom polju. "Zašto bi financirali list koji se obračunava s (...) poduzetnicima koji se zalažu za tržišno gospodarstvo", izvalio je među ostalim Bartulica, potom onako baš američki prisnažio da "svi su dobrodošli u tržišnoj utakmici".

Jesu, zaista, što više natjecatelja to bolje – znamo i mi osnove kapitalističke ekonomije – osim što u ovome mediju, pri ekonomskim razglabanjima koja se ne tiču izravno nas, također ne ukazujemo povjerenje tržištu. Štoviše, često i tržište i društvene odnose zadane kapitalom prokazujemo kao Moloha suvremene epohe, a da pritom nećemo sebi namijeniti javnu sisu dok ostalima prepuštamo med i mlijeko tržišne utakmice, uz prigodnu dobrodošlicu. Taj stav zadržavamo i kad je na stvari medijska politika, s naročitim akcentom na činjenicu da se kontratržišni politički i ekonomski procesi odvijaju na razvijenijem (sjevero)zapadu danas bitno intenzivnije nego u Hrvatskoj, pa definitivno i s obzirom na medije.

- Spominjanje tržišta kao samoregulatornog mehanizma doista je jeftina ideološka floskula koju nitko više ne bi trebao koristiti u bilo kakvim ozbiljnim raspravama o funkcioniranju informativnih medija kao važne društvene institucije. Dobro je poznato da i mediji komercijalne orijentacije u privatnom vlasništvu, pored silnog oglašavanja koje ima direktne negativne utjecaje na medijske sadržaje i uvjete rada novinara, i u konačnici na društvo u cjelini, primaju javna sredstava bez kojih bi bili neodrživi. Upravo se zato na globalnoj razini već duže vremena pokušavaju pronaći alternativni modeli za javno financiranje medija - nastavila je Helena Popović.

Prema njezinu uvidu, predlaganje "nevidljive ruke tržišta" kao "rješenja" još je od 80-ih prošlog stoljeća rezultiralo uništavanjem javnih medija i profesionalnog novinarstva – sve je manje medija koji proizvode kvalitetne sadržaje i sve manje novinarki i novinara koji imaju vremena, sredstava i potrebnog znanja za istraživačko novinarstvo ili za suvislu analizu društveno-političkih fenomena.

- U hrvatskom kontekstu Novosti predstavljaju pozitivan primjer medija koji sadržajima odudara od srednjestrujaških komercijalnih medija, između ostalog i zato što je financiran iz proračuna: pristup portalu je besplatan, a čitatelji i čitateljice oslobođeni su terora oglašavanja - dodala je Popović.

- Kvalitetu tjednika dokazuju i brojne nagrade koje je dobio od različitih novinarsko-strukovnih organizacija. Stoga bi DP – logikom svoje deklarirane agende zaštite nacionalnih interesa – umjesto salvi kritika trebao podržati Novosti u njihovom nastojanju da štite javni interes te uz to jačati mehanizme javnog financiranja medija, koji bi, dakako, trebali bili autonomni od njihovih pritisaka i vizija o tome kako i o čemu novinari trebaju izvještavati - preporučila je ova zagrebačka sociologinja.

Umjesto prijetnji medijima i novinarima, po njezinu bi mišljenju bilo konstruktivno da se nadležno Ministarstvo kulture RH u sljedećem mandatu konačno pozabavi sektorom na sustavnoj razini kako se više ne bi događalo da u vlastitom dokumentu pod nazivom "Analiza medijskog sektora u RH" navodi kako brojni podaci o sektoru "nisu dostupni".

- U čijoj je nadležnosti da ih učini dostupnima? - postavila je zaključno pitanje Helena Popović, a mi vas nećemo ostaviti bez odgovora, bez obzira na to što je posrijedi retorički upit.

Nadležnost je u rukama one izvršne vlasti, plus-minus DP, koja je u proteklih osam godina sistematično zapustila izradu uvelike najavljivane državne medijske strategije, posljedično i medijsku legislativu, s izuzetkom suzbijanja curenja povjerljivih informacija, narodu znanog kao Leks AP. Javni novac zauzvrat curi prema medijima na sve strane, iako malo gdje tako svrhovito i pregledno kao u slučaju Novosti. Istina je, zaista kvarimo takav inducirani nered, i teško da smo popravljivi u tom smislu, pa otud sad i tolika DP-ova hajka.