Osamdeseta je godišnjica oslobođenja Zagreba i dana pobjede nad fašizmom. Kao i ranija obilježavanja, i ovo prolazi u suprotstavljanju nadirućem revizionizmu s jedne i prigodničarstvu s druge strane, ali i propitivanju kako najbolje očuvati tekovine antifašizma mogu. O tome razgovaramo s Vilijem Matulom, glumcem, antifašistom, aktivistom i političarom, bivšim saborskim zastupnikom platforme Možemo.
Kako ocjenjujete situaciju s očuvanjem antifašističkih tekovina i obilježavanjem pobjeda nad fašizmom?
Situacija po pitanju odnosa države prema antifašizmu i nasljeđu NOB-a i dalje je loša. Opće je poznato da se odnos trenutne državne vlasti prema antifašizmu ogleda i u odnosu prema spomenicima NOB-u, ustaškom pozdravu i znakovlju. Napetost oko spomenika podiže se i s novim zakonom donesenim na inicijativu Domovinskog pokreta koji se zalaže za uklanjanje spomenika s četničkim obilježjima ili koji slave agresore. Nekoliko desetaka takvih spomenika uklonjeno je s grobova, kao i sporna obilježja. Uklonile su ih obitelji pokojnika. Napetosti se ipak ne smanjuju, nego dapače podižu. Što je s neutvrđenim brojem novopostavljenog ustaškog znakovlja na grobovima?
Pored više od 3.000 uništenih spomenika NOB-u, od 2019. je na djelu nedopustiva simbolička operacija skidanja opravdane ljage s ustaškog pozdrava "Za dom spremni" jer je Plenkovićeva "komisija" stvorila nerazmrsivu zbrku odlukom da je ustaški pozdrav protuustavan, ali samo u kontekstu Drugog svjetskog rata, a dopustiv kada ga se koristi u komemoracijama. U praksi, to znači i na svečanostima, slavljima, koncertima. Zamislite da Nijemci, koji svaku upotrebu nacističkih oznaka i pozdrava kažnjavaju kaznama i do pet godina zatvora, prilikom komemoracija dopuštaju SS uniforme i pozdrav "Sieg heil". Nezamislivo.
Osnovu Evropske unije danas čine, desetljećima već izmireni, Nijemci i Francuzi. Kao i čitava Evropa i oni su proslavili Dan pobjede u Drugom svjetskom ratu. Francuzi su, zbog lošeg iskustva u Prvom svjetskom ratu, odlučili pauzirati i propustiti Drugi svjetski rat. Čuvali su infrastrukturu i ljudstvo i čekali da rat sam nekako skonča. U Njemačkoj je za 12 godina Hitlerove vlasti nekoliko ljudi navodno planiralo atentat na njega. I to je bilo to.
U Zagrebu, istovremeno, u takozvanoj NDH, neprekidno se četiri godine ginulo u borbi. Ljudi su stradavali na Dotrščini i Rakovom potoku. A što da tek kažemo o Kozari, Neretvi, Sutjesci i brojnim slavnim bitkama NOB-a. Jedinim bitkama koje su se u to vrijeme vodile protiv Nijemaca, Talijana, ustaša i četnika u tadašnjoj Evropi, ako ne računamo Sovjetski Savez. Zato itekako imamo razloga biti ponosni.
Srbi i Hrvati
Koliko su u toj borbi važni odnosi Hrvata i Srba?
Srbi i Hrvati su u Narodnooslobodilačkoj borbi ginuli jedni uz druge i jedni za druge. Ova neporeciva činjenica najveći je tabu posljednjih 35 godina u hrvatskoj politici. Nacionalističke opcije ne dopuštaju da djeca ovu važnu činjenicu uče u školi. To je i glavni uzrok vrijednosne pogubljenosti dijela mladih. Oni koji u obiteljskom krugu ne uspiju saznati pravu istinu o Narodnooslobodilačkom ratu vrlo lako upadaju u nacionalističke ponore ekstremista, koji ustaške zločine pravdaju navodnim domoljubljem.
Kad govorimo o ratovima 1990-ih, koliko je nužno da se stranke s lijevog dijela političkog spektra, ne samo u Hrvatskoj, zalažu za ustanovljavanje istine o ratovima 1990-ih, odnosno suprotstave se negiranju i relativiziranju zločina nad "drugima", ali i mitologizaciji i slavljenja pobjeda "naše strane"?
Svakako je nužno da se s istinom suoči i desnica, a ne samo ljevica. Dugogodišnji napor civilnog društva u tome je ogroman i od velike pomoći. Mislim pritom na rad Documente, Građanskog odbora za ljudska prava, Centra za mirovne studije i ostalih. Lijeve stranke se imaju na što osloniti.
Napetost oko spomenika podiže se i novim zakonom donesenim na inicijativu Domovinskog pokreta koji se zalaže za uklanjanje spomenika s četničkim obilježjima ili koji slave agresore. Nekoliko desetaka takvih spomenika uklonjeno je s grobova, kao i sporna obilježja. Što je s neutvrđenim brojem novopostavljenog ustaškog znakovlja na grobovima?
Jezovita karakteristika ratova 1990-ih je da je većina zločina počinjena iz čiste obijesti nošene mržnjom. Motivi su bili iživljavanje, silovanje i pljačka. Vrlo malo je bilo stvarnih vojnih ciljeva, ozbiljnih strateških priprema i razrađene taktike. Čak i u takvim akcijama događali su se strašni zločini. Kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, uz razliku što je tamo sve bilo u daleko većim razmjerima zbog užasnog sukoba tri naroda.
Bosanska Posavina primjer je borbi koje su imale vojnog smisla, uz velike žrtve Posavina je sačuvana. Tuđman ju je u Daytonu zamijenio za neka druga područja. Konačno, sve negativno iz 1990-ih pokušava se formulirati kroz fraze "što su oni nama činili", "tko je prvi počeo" ili "mi smo ih preventivno napali". Ako politika ne prestane tolerirati i prikrivati vlastite zločince i nazivati ih herojima, nema nam pravog i trajnog mira.
S Lawrenceom Kiiruom igrate u predstavi "Black/white is my color". Jesu li Zagrepčani i drugi stanovnici Hrvatske, odnosno dio njih, rasisti ili barem negativno nastrojeni prema drugima i drugačijima. Jesu li Nepalci, Filipinci i pripadnici drugih naroda koji su došli poslom ili kao izbjeglice objekt netrpeljivosti u dijelu društva zamijenili Srbe?
Zagrepčanke i Zagrepčani u najvećoj većini nisu rasisti i ne mrze Srbe. Onaj tko pokazuje mržnju i netrpeljivu fiksaciju na Srbe će, nažalost, nastaviti s time. Toj mržnji vrlo vjerojatno će pridodati i rasističke predrasude i mržnju prema stranim radnicima. Obrazovanje i odgoj o ovim pitanjima sustavno zakazuju. U Zagrebu i Rijeci počelo se napokon uvoditi programe građanskog odgoja i obrazovanja, ali samo kao izvannastavne aktivnosti. O pravosuđu da ne govorimo, potpuno je uništeno i ne postoji.
Režiser i glumac Lawrence Kiiru i ja započeli smo pripreme na predstavi prije nekoliko godina kada val dolaska stranih radnika nije ni počeo. U to vrijeme izbjeglička kriza bila je u prvom planu. U međuvremenu su se pojavili famozni "agregatori" koji dovode strane radnike. Velik broj ljudi smještaju u male, potpuno neprikladne prostore, a neki od njih sebe očito zamišljaju kao nove robovlasnike. Sve više je rasističkog huškanja po društvenim mrežama, incidenata u kojima više "hrabrih" nasilnika prebijaju stranog radnika, razbijaju mu opremu i pljačkaju. Vlast ima sve zakonske, sudske i izvršne ovlasti i dužna je rješavati probleme uključivanja stranih radnika u hrvatsko društvo, a prije svega ih je dužna zaštititi u svakom smislu, i fizički i njihovo dostojanstvo. To je prvorazredno političko pitanje.
"Najgora država"
Kako planirate kao predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba tu organizaciju oživjeti i privući što više mladih privući antifašističkim akcijama?
Sve što pitate već se događa u antifašističkim organizacijama. Sve generacije su nam potrebne i dobrodošle. Mladi nam pomažu u apliciranjima na natječaje za sredstva, kao i vještinama komuniciranja preko društvenih mreža. Osim komemoriranja važnih događaja i bitaka iz NOB-a dužni smo promišljati i javno se izjašnjavati o svim aktualnim društvenopolitičkim pitanjima – gradskim, državnim, regionalnim i svjetskim.
Puno možemo naučiti od udruga civilnog društva koje godinama uz sve što čine jasno pokazuju antifašistički stav. Konačno, tu su i poučni obilasci Zagreba u kojima se zainteresiranima objašnjava kako i gdje je ustaški režim odvodio Srbe, Židove, i Rome, kao i protivnike režima u logore, prije svega u Jasenovac. Takve obilaske organizira Documenta, kao i Kartografiju otpora zajedno sa kustoskim kolektivom BLOK.
Nedavno sam gledao sjajnu predstavu "Ilegala u Zagrebu" u vrhunskoj produkciji Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba. Predstava se odvija na brojnim punktovima u Zagrebu, mjestima važnim za borbu protiv ustaša od proljeća 1941. do oslobođenja koju izvodi sjajna glumačka postava. Mreža antifašistkinja Zagreba, koja se također bavi obilježavanjem mjesta stradanja i otpora, u je sastavu naše Zajednice udruga, a postoji i suradnja s Antifašističkom ligom i, naravno, krovnom organizacijom, Savezom antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. Dakle, činimo sve da istina o borbi partizana dođe do što većeg broja mladih.
Čitavo zagrebačko Sveučilište upregnuto je u to da objasni kako to da je ta i takva grozna država bila poštovana od istoka i zapada, posebno od brojnih nesvrstanih zemalja, a poštovana je širom svijeta i danas. I Jugoslavija i legendarni partizanski komandant te veliki državnik Josip Broz Tito
Koliko je to moguće s obzirom na obrazovni sistem koji imamo od 1990-ih, ali i glavne društvene smjernice?
Obrazovni sistem je grozan od osnovne škole pa sve do fakulteta koji svako toliko proizvode sramotne doktorate. Odnos prema nastavnicima i profesorima je duboko ponižavajući. Kako djeci u osnovnoj školi uskraćuju činjenice o partizanima i Narodnooslobodilačkoj borbi, tako na Hrvatskim studijima desetljećima već znanstveno istražuju ne bi li otkrili jedno dobro djelo ustaša i ne polazi im za rukom ili za umom.
Istovremeno dokazuju da je Titova Jugoslavija bila najgora država u povijesti i traže znanstvene dokaze da nikada više nigdje u svemiru neće postojati tako strašna država. Čitavo zagrebačko Sveučilište upregnuto je u to da objasni kako to da je ta i takva grozna država bila poštovana od istoka i zapada, a posebno od brojnih nesvrstanih zemalja, a poštovana je širom svijeta i danas. I Jugoslavija i legendarni partizanski komandant te veliki državnik Josip Broz Tito.
Što vas je privuklo platformi Možemo! i kakve su šanse da ona, kao i gradonačelnici/e iz njenih redova, zadrži/e vlast u Zagrebu i Pazinu te da u drugim sredinama ostvari bolju poziciju?
U Zagrebu i Pazinu ćemo sigurno obnoviti mandate. Koalicija s SDP-om daje nam velike šanse za osvajanje novih mandata u drugim gradovima i općinama, kao i u Zagrebačkoj županiji. U Možemo! sam ušao kao član Zagreb je NAŠ! U politiku sam, dakle, ušao poslije dugogodišnjeg aktivizma. Većina nas povezala se s građanima u borbama za Varšavsku i Cvjetni trg, za stručan i kvalitetan Generalni urbanistički plan.
Kao aktivisti, nudili smo tadašnjoj politici argumente i ciljeve za političko djelovanje. Nitko nije bio zainteresiran pa smo morali ući u političku arenu. Politika, prije svega HDZ-ova politika, glavni je razlog što je velik broj mladih, obrazovanih, pametnih i sposobnih napustio Hrvatsku s namjerom da se nikada ne vrate. Dolaze jedino na ljetovanje, za Uskrs i Božić. Naši roditelji su odlazili u Njemačku, slali su novac, gradili kuće zato što su se htjeli vratiti.
Hoće li u drugom mandatu biti vraćeno ime Trga maršala Tita?
Vjerujem da hoće. U prvom Tomaševićevom mandatu bilo je nerealno očekivati povratak imena Trga maršala Tita. Trg bi postao glavna i jedina tema u javnosti kao i prilika desnim ekstremistima za mahnitanje po medijima. To bi medijski prekrilo sav napor gradonačelnika, gradske uprave i Holdinga u saniranju financijskog i organizacijskog kaosa koji je prethodna Bandićeva i HDZ-ova vlast ostavila u Zagrebu. Tito kao komandant partizanske vojske koja je izborila veliku pobjedu u Narodnooslobodilačkom ratu i kao jedan od najuglednijih svjetskih vođa svoga vremena svakako zaslužuje ime trga u Zagrebu.
