Srpanj 2007. godine. Predstavnici Centra za mirovne studije (CMS), među njima i Gordan Bosanac, trener izgradnje mira i programski voditelj međunarodnih politika, politika sigurnosti i ljudskih prava, predstavljaju ALTER-NATO-R, "prvu javnu alternativu priključenju Hrvatske NATO savezu". Smatraju da ulazak Hrvatske u NATO nije kvalitetno rješenje, naročito ako se o tome ne pita građane. Predlažu "sedam ključnih koraka za podizanje razine sigurnosti Hrvatske i kreiranje međunarodnog branda Hrvatske – zemlje izgradnje mira". Među koracima su odgoda odluke o što skorijem pristupanju NATO-u i regionalni programi demilitarizacije. Ožujak 2009. godine. Saborskim usvajanjem Zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora je "propuštena važna prilika da se RH na međunarodnoj razini profilira kao zemlja izgradnje mira", a "sigurnost nekog društva ne može se ostvariti vojnim sredstvima, već primarno principima transparentnosti, poštivanjem ljudskih prava, povjerenja i nenasilja", piše u priopćenju CMS-a koje potpisuje Bosanac. Rujan 2012. godine. Novinarka Vicdan Özerdem u hrvatskom je zatvoru zahvaljujući Interpolovoj tjeralici koju je zbog navodnog terorizma raspisala Ankara. Iako je Njemačka ocijenila da je Özerdem žrtva političkog progona i dodijelila joj status izbjeglice, Županijski sud u Dubrovniku nepravomoćno odlučuje da nema prepreka za njeno izručenje Turskoj. Na obaranju te odluke izrazito se angažiraju CMS i tadašnja programska voditeljica Sandra Benčić, sve dok Vrhovni sud u prosincu ne odbije odobriti novinarkino izručenje. Srpanj 2022. godine. Sabor izglasava podršku pristupanju Švedske i Finske u NATO. Prethodno je vlastodržac Recep Tayyip Erdoğan uložio veto na pristup nordijskih zemalja sve dok se Stockholm i Helsinki nisu obavezali "brzo i temeljito razmotriti neriješene zahtjeve za izručenje pojedinaca osumnjičenih za terorizam", iako je poznato da Turska i dalje takve optužbe koristi za političke progone. Po Erdoğanu, Švedska je obećala izručiti više od sedamdeset Kurda. Ulazak dviju zemalja u NATO jednoglasno podržava saborski klub zeleno-lijevog bloka. Tajnik kluba je Bosanac, a najistaknutija članica Benčić; Bosanac je i jedan od važnijih članova, a Benčić koordinatorica platforme Možemo!

Hrvatska u NATO-u 2009. i to što imamo danas dvije su potpuno različite situacije te se moramo prilagođavati vremenu u kojem živimo. Danas se radi o otvorenim prijetnjama Rusije drugim zemljama. Tome treba prilagoditi i mirovnu politiku – smatra Gordan Bosanac

Bezbroj je puta napisano kako je ruski napad na Ukrajinu izmijenio svijet, a naročito europsku sigurnosnu arhitekturu. "Kada se činjenice promijene, ja promijenim mišljenje. Što vi radite, gospodine?" izreka je koja se apokrifno pripisuje ekonomistu Johnu Maynardu Keynesu. Benčić je prilikom glasanja istaknula da za Možemo! donesena odluka nije bila laka, "jer jačanje naoružavanja i vojnih saveza nije politika koju podržavamo". Ipak, nezanemariv dio lijeve javnosti – uključujući i neke stranačke simpatizere – odluku je izvjesno doživio kontroverznom, pa i kao izdaju vrijednosti ljevice. Fakt da su nekadašnji angažirani mirovni i ljudskopravaški aktivisti poduprli širenje militarističkog pakta, koje je pritom praćeno spekulacijama o izručenju politički progonjenih, svakako zaslužuje više pozornosti, i s obzirom na pitanje što to znači za ideološki profil stranke.

- Ideja ALTER-NATO-R-a nije bila žestoko protiv NATO-a, nego smo tražili da se članstvo odgodi, a da Hrvatska prvo uđe u Europsku uniju. No najvažnije je da su Hrvatska u NATO-u 2009. godine i to što imamo danas dvije potpuno različite situacije te se moramo prilagođavati vremenu u kojem živimo. Danas se radi o otvorenim prijetnjama Rusije drugim zemljama. Tome treba prilagoditi i mirovnu politiku, kojoj se u ratu prostor izuzetno sužava. Rat u Ukrajini neće prestati samo uz pomoć nenasilnog otpora, treba pružiti i nasilan otpor. Ne mislim da je to licemjerno, nego odgovorno. Globalna situacija se, nažalost, rapidno pogoršava i u trendu smo militarizacije čitavog planeta. Trebamo raditi na tome da to što prije završi - negira Bosanac za Novosti tezu da su u Možemo! izdali mirovne ideale.

Dodaje da Možemo! ne odustaje od kritike NATO-a kao vojnog pakta. Podsjeća da je zeleno-lijevi blok u pravilu suzdržan oko NATO-ovih mirovnih misija, jer nemaju razvojnu, nego samo vojnu komponentu. Prvi put su podržali odlazak HV-a u misiju u Mađarsku, nakon napada na Ukrajinu.

Vili Matula na zagrebačkom prosvjedu 2009. (Foto: Danko Vučinović/24 sata/PIXSELL)

Sandra Benčić ističe da je odluka o podršci ulasku Švedske i Finske u NATO bila teška.

- Vrlo ozbiljno smo vagali argumente. NATO jest sredstvo američke vojne dominacije i načelno smo protiv njegovog širenja, a EU je napravila ogromnu stratešku pogrešku stavivši se u potpunu ovisnost o američkoj vojnoj moći. Baš kao što je dio članica EU-a griješio dovevši se u ovisnost o ruskim energentima. Istovremeno, ne možemo zatvarati oči pred činjenicom da Rusija svoje ciljeve ostvaruje oružanom silom. To su radile i Sjedinjene Države, ali vidimo da je sada Ukrajina žrtva brutalne agresije. Pritom ruske ambicije u smislu uspostavljanja kontrole i utjecaja nad susjednim joj zemljama ne staju na Ukrajini. Ne želimo dolijevati ulje na vatru, ali zemlje u okruženju jesu u ozbiljnoj ugrozi. Ne možemo ih ostaviti na vjetrometini, a ne vidimo drugi način da ostvare vlastitu sigurnost osim da podržimo njihovo primanje u NATO - kaže Benčić za Novosti, dodajući da EU treba razvijati vlastitu sigurnosnu politiku, "no to se ne može promijeniti u nekoliko mjeseci ili godina".

Načelno smo protiv širenja NATO-a, a EU je napravila ogromnu stratešku pogrešku stavivši se u ovisnost o američkoj vojnoj moći. Istovremeno, ne možemo zatvarati oči pred činjenicom da Rusija svoje ciljeve ostvaruje oružanom silom – ističe Sandra Benčić

Političarka ističe kako je njima u Možemo! neprihvatljivo da dio ljevice zbog načelno točnog argumenta o NATO-u kao američkom instrumentu ne uzima u obzir aktualnu realnost – i potpuno zanemaruje želje i potrebe samih Šveđana i Finaca. Vodstvo Možemo! razgovaralo je s finskim Zelenima, "koji su do prije osam mjeseci čvrsto stajali na braniku Finske protiv NATO-a, zato što kao i mi imaju antiratni background". Finci su im prenijeli da se situacija u tamošnjem društvu toliko drastično promijenila po pitanju osjećaja ugroze i potpore NATO-u da nisu imali izbora osim podržati pristupanje, uz ograde da na finskom teritoriju nema NATO-ovih vojnih baza i nuklearnog naoružanja.

- S obzirom na to da nama izlazak Hrvatske iz NATO-a nije prioritet, čini se licemjernim da priključenje branimo drugima. Istina, odluka o ulasku neke zemlje u Savez ne donosi se samo temeljem želja ili pozicije pojedine države, nego treba sagledati šire geopolitičke odnose. Isto tako je činjenica da nitko, uključujući nas, ne može sa sigurnošću reći hoće li odluka o primanju Švedske i Finske doprinijeti eskalaciji ili deeskalaciji. Ipak, odlučili smo pokloniti povjerenje procjenama vlada i građana tih zemalja. S obzirom na težinu odluke, ozbiljno smo razmatrali i opciju da budemo suzdržani. No odbijanje da zauzmemo stav također nam se nije činilo fer - nastavlja sugovornica.

Bosanac također priznaje da "nitko nema odgovor na pitanje kako će djelovati proširenje NATO-a" i da postoji niz argumenata u prilog objema pozicijama.

Gordan Bosanac i Sandra Benčić na konferenciji za medije 2012. (Foto: Žarko Bašić/PIXSELL)

- Međutim, nismo htjeli blokirati zadovoljenje želje za sigurnošću ljudi koji osjećaju strah. Situacija se mijenja preko noći, i napad Rusije na Ukrajinu je malo tko očekivao - dodaje.

Što se izručenja Kurda nastanjenih u Švedskoj tiče, Benčić kaže kako su obje zemlje ustvrdile da o izručenjima ne odlučuju njihova izvršna tijela, nego sudovi koji će procjenjivati svaki zahtjev i razmotriti je li riječ o politički motiviranom progonu, kao što su radili i do sada i znali odbijati izručenja. Koordinatorica Možemo! se, dakle, ne slaže sa stavom da su tamošnji Kurdi žrtvovani zbog članstva u NATO-u – "riječ je o zemljama koje imaju nezavisno pravosuđe". Ovdje bi se dalo primijetiti, doduše, da Julian Assange nije imao isto povjerenje u švedske sudove da ga iz političkih razloga neće izručiti SAD-u.

Odluku njemačkih Zelenih o podršci vojnoj intervenciji na Kosovu iz 1999. obilježile su dugotrajne i žestoke diskusije. S obzirom na značaj odluke o podršci pristupanju Švedske i Finske Sjevernoatlantskom vojnom paktu, legitimno je postaviti pitanje na koji način je ona unutar Možemo! donesena i koliko je u njeno donošenje bilo uključeno članstvo.

- Političke odluke donosi Vijeće stranke. Upravo zbog veličine ove odluke o njoj smo u Vijeću razgovarali tri puta. Na članovima Vijeća, koji unutar stranke predstavljaju tematske i lokalne grupe, jest da se unutar njih konzultiraju kako bismo obuhvatili što šire članstvo. Sigurno je da smo mogli i više uključiti članstvo, ali ne u tako kratkom vremenu – kako nismo vlast, ne kontroliramo saborske procedure niti određujemo rokove. Ne bih ovo uspoređivala sa situacijom njemačkih Zelenih. Oni su bili vlast i kontrolirali su procese, a osim toga, ovo za nas nije promjena paradigme kao što je bila za njih, nego odluka u jednoj konkretnoj situaciji. I dalje smo na pozicijama izgradnje mira, stvaranja zajedničke sigurnosne politike EU-a i neširenja vojno-blokovske politike, što uključuje i NATO - zaključuje Benčić.

S naše strane dodajmo kako se zbog dobrobiti naše politike i društva treba nadati da će tako zaista biti, i da nužno sazrijevanje i razvijanje osjećaja za realpolitiku može koegzistirati s idealima s početka teksta.