"Europi je, u osnovi, potrebno jačanje obrane. A za to naša obrambeno-industrijska baza mora biti osnažena", rekla je novinarima predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nakon neformalnog sastanka vođa država Europske unije održanog početkom tjedna u Bruxellesu. Njena izjava na tragu je opće klime zaokreta prema militarizaciji i naoružavanju EU.
Od 27 članica, njih 23 ujedno su i članice NATO-a. Njih 16 je prošle godine konačno premašilo davno dogovoren cilj – da na obranu izdvajaju minimalno dva posto nacionalnog BDP-a. Uzete zajedno, 23 europske članice NATO-a izdvajaju 1,9 posto BDP-a, što će se 2025. i povećati.
Samo u posljednje tri godine članice EU povećale su svoje vojne izdatke za vrtoglavih 30 posto – odnosno s 214 na 326 milijardi eura. No prema moćnicima to ni približno nije dovoljno. "U opasnijem svijetu, dva posto neće biti dovoljno da osigura našu sigurnost. Moramo ulagati značajno više", rekao je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte koji je sudjelovao na spomenutom sastanku.
Sredinom siječnja bio je i nešto slikovitiji: dva posto nije "ni približno dovoljno", pa ako se taj udio ne poveća "počnite učiti ruski ili odselite na Novi Zeland", zaprijetio je Rutte Europljanima. A koliko je dovoljno?
U stvarnosti, najutjecajniji šef NATO-a oduvijek je bio u tom trenutku aktualni stanar Bijele kuće. Donald Trump je prije nekoliko mjeseci izjavio kako članica pakta trebaju na obranu trošiti pet posto BDP-a, odnosno dva i pol puta više od aktualnog iznosa. Litva i Estonija već su poručile da su s time suglasne, dok Poljska – koja na troši 4,1 posto BDP-a – zastupa kompromisnih tri posto.
Sve i ako izbjegnemo neka suštinska pitanja i prihvatimo aktualne interpretacije, po kojima zajednička europska sigurnosna arhitektura – ona koji bi uključivala Rusiju – narednih desetljeća nije ostvariva, te kao nedvojbeno prihvatimo da će Moskva predstavljati trajnu prijetnju europskoj sigurnosti, pogled na matematiku, odnosno brojke, postavlja neka pitanja o pravim razlozima ovakvih zahtjeva.
Napregnuta ruska ekonomija u 2025. namjerava u vojsku uložiti približno 140 milijardi eura, ili oko 6,2 posto vlastitog BDP-a. Drugim riječima, članice EU u obranu već sada kolektivno ulažu više nego dvostruki iznos. Ukoliko bi koordinirano surađivale, dojam je da bi i sadašnja razina ulaganja bila više nego dovoljna za odvraćanje stvarne ili teoretske ruske prijetnje. Pri tome, spomenuti iznos ne uključuje dodatne desetine milijardi eura koje na vojsku troši bliski saveznik Velika Britanija, niti znatni vojni proračun članice NATO-a Turske. A da o američkom budžetu od 850 milijardi dolara i ne govorimo.
Stvarni motivi Trumpovih zahtjeva možda postaju jasniji ukoliko se pogledaju podaci koje je nedavno iznio bivši šef Europske središnje banke Mario Draghi: od 75 milijardi eura koje su zemlje EU od svibnja 2022. do svibnja 2023. potrošile na obranu, čak 63 posto potrošeno je na američko oružje.
Osim financijskog aspekta, u pitanju je i geopolitički. "NATO je štetan za bilo koji projekt Europe kao sile", napisao je svojevremeno francuski filozof, novinar i vladin dužnosnik Régis Debray. "Ako Europa želi (vlastitu) sudbinu, morat će krenuti drugačijim putem od onog NATO-a, koji je svodi na status dominija (podređenosti)". Koliko sadašnje elite tu mogućnost uzimaju u obzir, pokazuju sljedeći fakti i izjave.
Prema medijskim izvještajima, u ovom trenutku jedino Francuska zastupa da se novac europskih poreznih obveznika u većoj mjeri troši na naoružanje proizvedeno u Europi. Bliske veze s Washingtonom ne zastupaju samo istočnoeuropske članice, nego i Njemačka. Njen ministar obrane Boris Pistorius jest, doduše, izjavio da bi izdvajanje pet posto BDP-a za obranu predstavljalo apsurdno visok iznos – odnosno 230 milijardi eura koje bi iznosile čak 42 posto njemačkog državnog budžeta – ali nije osporio da je iznos namijenjen naoružavanju nužno povećati sa sadašnjih dva posto BDP-a.
Mark Rutte ideju o europskoj obrani bez NATO-a upravo je otpisao kao "glupastu ideju" koja neće funkcionirati. Unatoč svim francuskim idejama o "strateškoj autonomiji", unatoč svojevremenim najavama Angele Merkel da će Europa morati sama brinuti o vlastitoj sigurnosti, šanse za emancipiranu sigurnosnu – a time i vanjsku - politiku EU izgleda da još uvijek prikladno opisuje metafora koju je 2021. u jednom intervjuu izrekao tadašnji poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski, inače iz tvrdo konzervativne stranke Pravo i pravda. "Ideja 'obrambenog identiteta' Europske unije je poput jetija. Svi govore o njoj, ali nitko je nije vidio".
