Europska unija je Sjevernoj Makedoniji i Albaniji uplatila prve milijune eura iz Plana rasta za zapadni Balkan. Vijest o tim uplatama potakla je novinare prištinske Kohe da u Bruxellesu potraže odgovor na pitanje hoće li i Kosovo uskoro dobiti "svojih" sedam posto sredstava odvojenih za "predfinanciranje" iz europskog Plana rasta.
Koha prenosi da Prištini novac neće biti uplaćen jer kosovski parlament prije raspuštanja i izbora nije ratificirao "ugovor o kreditu" s Europskom unijom i dok to ne učini ne može računati na sredstva iz financijskog paketa EU-a kojim je planirano da se do 2027. u zemljama zapadnog Balkana sa šest milijardi eura donacija i povoljnih kredita stimuliraju konkretne reforme koje su one same definirale u ovoj fazi pristupnih pregovora s Unijom.
Kako Kosovo i Srbija kao dodatni uvjet za dobivanje sredstava imaju "konstruktivan pristup" u pregovorima o međusobnoj normalizaciji odnosa, Kohu je zanimalo hoće li Srbiji biti uplaćena prva sedampostotna tranša od oko 1,6 milijardi eura koliko joj je ukupno namijenjeno Planom rasta. Srbiji će uskoro biti uplaćena prva sredstva, poručeno je Kohi iz Bruxellesa, pa njihovi novinari zaključuju da je po ocjeni Unije Srbija "ispunila i specifičan preduslov konstruktivnog ponašanja u normalizaciji odnosa sa Kosovom".
Ako su Kohine informacije točne, onda bi to značilo da je Srbija iz svoje Reformske agende ispunila i ostale uvjete za dobivanje prvih 111 milijuna eura. No, Radio Slobodna Europa (RSE) nedavno je objavio da od sedam mjera koje je trebala ispuniti Srbija "nije ispunila sve korake iz Reformske agende".
RSE se pritom poziva na odgovor koji je dobio iz srpskog Ministarstva za evropske integracije, a u kojem se kaže da su "do sada ispunjene mere koje se odnose na usklađivanje sa viznim režimom EU-a i da je usvojen Akcioni plan za borbu protiv korupcije", ali i da "neki od ključnih koraka nisu". "Ispunjavanje preporuka ODIHR-a: formiranje radne grupe, revizije biračkog spiska i ponovnog izbora Saveta Regulatornog tela za elektronske medije, izvesno neće biti ispunjen u zadatom roku", precizirali su u Ministarstvu za eurointegracije.
Sofija Popović, novinarka i istraživačica Centra savremene politike, za RSE je ocijenila da su "mere koje se odnose na reviziju biračkog spiska i izbor članova Saveta REM-a dva najosetljivija politička pitanja za vlast iz prvog seta mera koje Srbija treba da ispuni". Dodala je i da su "ti rokovi na početku postavljeni preambiciozno jer je potrebno vreme da se ti procesi sprovedu", ponajprije zato što "ne postoji društveni konsenzus oko ovih pitanja".
"Vidimo da su organizacije civilnog društva napustile radnu grupu za reviziju biračkog spiska. Vidimo i da su neki od kandidata za članove Saveta REM-a napustili taj proces", konstatira Popović i podsjeća da je "misija ODIHR-a izdala Srbiji 25 preporuka za unapređenje izbornog procesa, među kojima su pored revizije biračkih spiskova i sprečavanje zloupotrebe državnih resursa i javnih institucija".
Dalje pojašnjava da "ako mere nisu ispunjene, Srbija neće dobiti sredstva za te mere koje su predviđene, ali će moći da povuče sredstva za mere koje je usvojila". Međutim, i "sredstva koja nisu povučena nisu zauvek izgubljena, već predstoji period u kom će Srbija moći da ispuni obaveze. Ali to znači da neke vrlo važne mere, kao što je revizija biračkog spiska, mogu da se odlože u naredne dve godine, a da onda Srbija tek za dve godine dobije ta sredstva", zaključila je Popović.
Planom rasta za zapadni Balkan Europska unija je uspostavila mehanizam u kojem će dva puta godišnje odobravati uplate "nakon što Europska komisija potvrdi da su koraci za plaćanje ispunjeni". Za neispunjene mjere novac se neće uplaćivati, a ako i nakon dvije godine zacrtane mjere u nekoj od zapadnobalkanskih država ostanu mrtvo slovo na papiru, izdvojena sredstva će se preraspodijeliti među onima koje su uradile domaću zadaću.
Srbija se nalazi u istom tom bubnju u kojem se vrte i sve druge zapadnobalkanske kandidatkinje za članstvo u EU-u. Svoju Reformsku agendu usvojila je u listopadu prošle godine nakon što ju je kreirala u suradnji s institucijama Europske komisije. Ministarstvo za eurointegracije Srbije tada je poručilo da je "to obiman strateški dokument u kojem su detaljno navedeni svi koraci koje će institucije Srbije preduzeti radi bržeg napredovanja ka članstvu u EU-u".
No umjesto da Srbija krene voziti prema Europskoj uniji po voznom redu zapisanom u Reformskoj agendi, pad nadstrešnice i tragedija na Željezničkoj stanici u Novom Sadu u velikoj su mjeri blokirali i njezinu realizaciju. Studentsko-profesorske blokade fakulteta i masovni ulični prosvjedi diljem zemlje postupno su umrtvili rad Narodne skupštine Srbije, a potom potakli i ostavku Vučevićeve vlade.
Dvije ključne državne institucije za provedbu Reformske agende praktički su izbačene iz sedla i umjesto da se bave njezinom realizacijom pod pritiskom "sveučilišne revolucije" zaokupljene su odlučivanjem o tome hoće li izabrati novu vladu ili raspisati još jedne izvanredne izbore.
Istovremeno, parlamentarna opozicija i dio nevladinih organizacija traže formiranje prijelazne vlade koja bi u određenom roku pripremila "poštene i fer izbore", iako su na valu studentske pobune prethodno odustali od rada u parlamentarnoj radnoj grupi koja je pod međunarodnom paskom trebala oživotvoriti 25 OESS-ovih preporuka za poboljšanje srpskog izbornog procesa. Reformsku agendu u Srbiji više nitko i ne spominje, a kamoli da u njoj potraži rješenja za političku krizu u koju je zemlja upala nakon masovnih uličnih prosvjeda i blokade obrazovnog i parlamentarnog sustava.
Na sreću Srbije, izgleda da u čelništvu Europske komisije nisu s uma smetnuli Plan rasta za zapadni Balkan i Reformsku agendu Srbije. Nakon četveromjesečnog nijemog promatranja zbivanja u Srbiji, čelnici Europske unije sastancima s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i porukama da je "Srbiji mjesto u Europskoj uniji" pod uvjetima na koje je pristala usvajanjem Reformske agende ovoga su tjedna zapravo inicirali povratak srpske politike s ulice i blokiranih sveučilišta u parlamentarni sustav.
Nakon razgovora s predsjednikom Vučićem, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća António Costa telegrafski su poručili da Srbija "mora ispuniti reforme Europske unije, posebno poduzeti ključne korake prema slobodi medija, borbi protiv korupcije i izbornoj reformi". Dakle, mjere iz Reformske agende, ali i izvorne zahtjeve pobunjenih studenata. I Vučić nije imao ništa protiv, jedino je ostavio otvorenim pitanje hoće li europske zahtjeve realizirati aktualni saziv srpskog parlamenta i nova vlada koju će izabrati ili će se Reformska agenda nastaviti provoditi nakon izvanrednih parlamentarnih izbora.
Tridesetak europarlamentaraca prvim je ljudima EU-a i prije njihovog sastanka s Vučićem poručilo da su "slijepi kod zdravih očiju" jer podržavaju Vučićev režim umjesto pobunjene studente i građane koji ga već mjesecima pokušavaju srušiti na masovnim uličnim prosvjedima. Štoviše, optužuju čelnike Unije da su zbog podrške Vučićevom režimu dodatno osnažili antieuropsko raspoloženje među pobunjenim studentima i građanima, što se očituje u izostanku europskih zastava na uličnim prosvjedima, iako su im zahtjevi navodno redom proeuropski.
Tko je tu slijep kod zdravih očiju vrlo brzo će se pokazati, jer su i pobunjeni studenti na početku prosvjeda pojasnili da su na svojim plenumima definirali zahtjeve po principu "najmanjeg zajedničkog nazivnika" u kojem nije bilo mjesta za politička, ideološka, stranačka i sva druga svrstavanja, uključujući i proeuropska ili protueuropska opredjeljenja. Von der Leyen i Costa poručili su i pobunjenim studentima da su njihovi zahtjevi već dio Reformske agende koju i aktualna i svaka druga srpska vlast mora u zacrtanim rokovima realizirati ako želi ubrzati pristupanje Srbije Europskoj uniji.
Studentske blokade fakulteta i masovni ulični prosvjedi, međutim, blokirali su provođenje Reformske agende Srbije jer se ona ne može realizirati na ulici i ad hoc plenumima i zborovima, nego u parlamentarnim institucijama zemlje o čijim sastavima moraju odlučivati svi njezini birači.
