Nekoliko dana prije nego što su Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka objavili da će liječnik i sveučilišni profesor Đuro Macut biti mandatar za sastav nove Vlade Srbije, jedan od lidera srpske opozicije Dragan Đilas javno se požalio da se Europska unija "oglušila o zahtev da pošalje misiju koja će dovesti do formiranja prelazne vlade".
Đilas je u svojoj objavi na internetu podsjetio da je "osam opozicionih stranaka dalo svoj predlog prelazne vlade jasno rekavši da je to samo osnovni tekst o kome treba da se razgovara i da u predlogu jasno piše da premijera i osam ministara predlaže akademska zajednica, jer su to ministarstva koja treba, da uz formiranje specijalnog tužilaštva za borbu protiv korupcije, omoguće ispunjenje studentskih zahteva i pripremu izbora". Među opozicijskim strankama, međutim, izbio je spor oko toga tko će predložiti preostale članove vlade jer su Đilasov SSP i Ponoševo SRCE zagovarali da ih ravnopravno predlože vladajuća koalicija i opozicija, a ostatak opozicije bio je protiv toga da Vučić-Dačićeva koalicija sudjeluju u formiranju prijelazne vlade.
Đilas i Ponoš izlaz iz tog spora potražili su u Europskoj uniji jer "sjajno zvuči kada kažete da takva vlada treba da bude formirana bez ikakvog uticaja SNS-a, ali je neodgovorno to govoriti jer svi znaju da većinu u parlamentu imaju SNS i SPS. Ne želeći da vodimo razgovore sa njima, SSP i SRCE su još pre tri meseca tražili od Evropljana da se uključe kao što su to uradili u Makedoniji i Crnoj Gori i pošalju misiju koja će dovesti do formiranja prelazne vlade, ali se Evropa na taj zahtev oglušila", rezignirano je sumirao Đilas.
Đilas prešućuje da su EU i ostatak svijeta priznali rezultate prošlih parlamentarnih izbora, između ostalog i zato što su ih svojim potpisima u izbornim zapisnicima priznali i svi opozicijskih predstavnici u biračkim odborima i izbornim komisijama. Uvaživši dio primjedbi opozicije i nevladinih organizacija na izborni proces, EU i OESS su se angažirali u osnivanju parlamentarne komisije koja je i započela raditi na izmjenama izbornog zakonodavstva kako bi se osigurali "fer i pošteni izbori". No ubrzo nakon izbijanja studentsko-sveučilišne pobune koja se uz masovnu podršku opozicijskih birača i simpatizera prelila i na ulice, opozicijske stranke i nevladine organizacije odustale su od rada u parlamentarnoj komisiji i počele zagovarati formiranje prijelazno-ekspertske vlade.
Sve učestalije glasove podrške studentskoj pobuni koji su počeli pristizati iz Europskog parlamenta, ali i poruke pojedinih članova Europske komisije da studenti imaju pravo na slobodno demonstriranje svojeg nezadovoljstva funkcioniranjem srpskih državnih institucija, barem dio opozicije predvođen Đilasom protumačio je kao priliku da uz pomoć Europske unije formiraju prijelaznu vladu. Pritom previđaju da i najgorljivim europskim zagovornicima studentske pobune u Srbiji ne pada na pamet da javno podrže model smjene vlasti koji su u Srbiji nametnuli studentski plenumi.
Nitko od njih i ne pomišlja da u državama članicama Europske unije predloži da studentski plenumi uz podršku fakultetskih znanstveno-nastavnih vijeća i sveučilišnih rektorata imaju zakonima propisano pravo blokirati rad fakulteta i prometnica sve dok vlast ne ispuni njihovi zahtjeve, od najbanalnijih do onih koji se tiču čitavog društva i svih njegovih građana. Lako je hrvatskim, slovenskim, austrijskim, njemačkim i inim europarlamentarcima sa sigurne distance podržavati studentsku pobunu u Srbiji i urušavanje višestranačke parlamentarne demokracije, ali drukčiju bi pjesmu pjevali kad bi studentsko-sveučilišna mečka zaigrala i u njihovim dvorištima.
Europska unija se "oglušila" o Đilas-Ponošev zahtjev jer da ga je prihvatila počela bi sjeći granu na kojoj sjede svi parlamenti i političke stranke u njezinim državama članicama. Srpska studentsko-sveučilišna politička egzotika mnogima je zanimljiva i dopadljiva, ali samo do mjere kad se ne pretvara u model funkcioniranja u kojem studentsko-sveučilišni "eksperti" presuđuju tko će i kako upravljati državom i njezinim institucijama. Dok su srpski studentski plenumi načelno tražili funkcioniranje pravne države i bolji materijalni status sveučilišta, imali su, makar s figama u džepu, i podršku Vučićeve naprednjačke vlasti. Podrška opozicije se podrazumijevala, ali i ona je postala rezervirana odmah nakon što su se pobunjeni studenti ogradili i od opozicije.
Četiri mjeseca su pobunjeni studenti i njihovi sveučilišni mentori predvodili masovnu političku akciju par excellence tjerajući od sebe sve političare i njihove stranke, a sada kad su ugrozili tekuću sveučilišnu godinu i zašli u slijepu ulicu, počeli su se dijeliti na one koji bi sačuvali političku "nevinost" njihove pobune i na one koji se priklanjaju formiranju "ekspertske vlade" kao najboljem izlazu iz krize koju su blokadama fakulteta i uličnim prosvjedima doveli na rub kaosa. Većina novosadskih i niških studentskih plenuma preko noći se dosjetila da je ekspertska vlada najbolje rješenje za izlazak iz krize, a studentski plenumi Filozofskog fakulteta i Fakulteta dramskih umetnosti iz Beograda žestoko su se tome usprotivili. Preostali studentski plenumi na beogradskom sveučilištu o tome će se tek izjasniti.
Studentsko svrstavanje za ili protiv ekspertske vlade započelo je paralelno s početkom formiranja nove SNS-ove koalicijske vlade. Prijedlogom da njezin mandatar bude nestranački sveučilišni profesor Đuro Macut i najavom da će ona biti "nakrcana" i drugim nestranačkim "ekspertima", Vučić i koalicija SNS-SPS krenuli su u formiranje svoje "prijelazno-ekspertske" vlade za koju imaju stabilnu parlamentu većinu čiji međunarodno priznati mandat traje još više od dvije godine i može biti prekinut samo izvanrednim izborima ili revolucijom.
Studentski prijedlog o formiranju ekspertske vlade tek se ispilio i odmah se, osim što je izazvao podjele u studentskim plenumima, suočio i s pitanjem kako ga realizirati. Profesor beogradskog Kemijskog fakulteta i potpredsjednik Demokratske stranke Branimir Jovančević u izjavi za Danas podržao je studentsko zagovaranje ekspertske vlade, ali i prizemljio njezine trenutne domete. Podsjetivši da će "Vučić do kraja ove ili početkom naredne nedelje napraviti novu vladu", Jovančević smatra da bi "studenti trebalo da razmišljaju kako odgovoriti na taj potez. Ako takva (studentska) ekspertska vlada ne može da bude imenovana u Narodnoj skupštini, to može da bude neka vrsta vlade u senci koju bi činili eminentni stručnjaci. Zašto ne dekani, profesori univerziteta, ako već studenti ne žele da ulaze u takav vid političkog delovanja?
Sada je bitno da se taj politički nivo unutar studentskog protesta povećava da bi u datom trenutku dao rezultat i neke koliko-toliko normalne izbore. Jer, teorijski, do smene vlasti može doći samo kroz izbore ili revolucijom, koju ne verujem da studenti žele. Sve ovo deluje da je na dugom štapu, ali ako ne idemo na revoluciju, a ne idemo jer bi ona bila drastičan vid borbe koji podrazumeva i žrtve, onda ne možemo očekivati da ćemo sve da završimo u aprilu, maju ili junu."
Izvršni direktor CESID-a Bojan Klačar u izjavi za Blic pak ističe da "kad je reč o ekspertskoj vladi prvi put se događa da nisu svi fakulteti stali iza jedne strategije. Ukoliko ostane da jedni fakulteti podržavaju ideju o ekspertskoj vladi, a drugi ne, to će značiti da se ulazi u drugu kvalitativnu fazu studentskih protesta". U toj drugoj fazi mora doći do "političke artikulacije protesta", uvjeren je Klačar te pojašnjava da "koliko god se do sada minimizirala uloga opozicije u protestima, nemoguće je razmatrati ideju ekspertske vlade bez opozicije. Ta ideja mora ući u institucije, jer je nemoguće izabrati ekspertsku vladu bez Skupštine."
Studenti, međutim, nemaju puno vremena da "politički artikuliraju proteste", jer "na kraju svake političke artikulacije su izbori. Prelazna ili ekspertska vlada je samo prelazno rešenje ka izborima. Curi vreme, a javnost je sve više nestrpljiva i traži naredne korake, jer se ne može često ponavljati protest od 15. marta. S druge strane, april ili prva polovina maja je možda poslednji rok kada se akademska godina može spasiti", zaključuje Bojan Klačar.
