Među prvim kandidatima za sastav nove Europske komisije koji su članovima Europskog parlamenta predstavili svoj plan rada i odgovarali na njihova pitanja bio je član konzervativne Austrijske narodne stranke (ÖVP) Magnus Brunner, kandidat za komesara za unutrašnje poslove i migracije u čijoj je nadležnosti i provedba novog Pakta o migracijama i azilu.
Austrija odavno želi vodeću ulogu u upravljanju migracijama u EU-u, ali i na Balkanu, gdje su na različite načine u ovoj oblasti prisutni više od decenije. Svoj angažman u regiji počela je još tokom ratova 1990-ih u nastojanjima da smanji broj onih koji dolaze u tu zemlju tražeći utočište. Radi toga Austrija postaje središte za djelovanje niza međunarodnih organizacija koje rade u oblasti migracija, dok istovremeno pokreće nove organizacije i inicijative sa ciljem povezivanja sigurnosnih agencija u Europi.
Na taj način je Beč postao centar u kojem se obučavaju policija i obavještajne službe iz zemalja koje teže ka učlanjenju u EU, što podrazumijeva i Balkan. Sa ovim ciljem u Austriji djeluju Ured za udružene operacije (Joint Operational Office, JOO) i Udružena platforma za koordinaciju (Joint Coordination Platform, JCP). Ova dva tijela djeluju u koordinaciji i imaju ulogu de facto savjetnika unutar EU-a, ali i na Balkanu, kada je riječ o sigurnosti i upravljanju migracijama, a sve uz obećanja o pomoći za brže pristupanje EU-u.
Bivši kancelar Sebastian Kurz se srčano zalagao za jačanje kontrole na granicama EU-a i bio je jedan od glavnih zagovarača zatvaranja tzv. balkanske rute 2016. godine. Radi toga je uspostavio aktivnu saradnju sa regionalnim političarima, sa fokusom na Sjevernu Makedoniju i Srbiju. Širenjem balkanske rute ka BiH i ova zemlja ulazi u fokus djelovanja Austrije kada je riječ o upravljanju migracijama.
Godine 2017. Heinz-Christian Strache, tadašnji vicekancelar i član konzervativne Slobodarske stranke Austrije (FPÖ), rekao je kako Austrija mora zaštititi svoje granice od "razmjene stanovništva" i "islamizacije". Godinu dana kasnije, tokom austrijskog predsjedavanja EU-om, tamošnji političari su počeli ukazivati na "nemogućnosti zemalja na Balkanu" da kontrolišu svoje granice i migracije preko svojih teritorija, opravdavajući tako svoj angažman i prisustvo obavještajnih i policijskih struktura.
Saradnja sa Srbijom dugo je bila prioritet. Kancelar Karl Nehammer je 2022. posjetio Beograd i poručio kako mu je cilj da "pošalje važnu poruku" da Austrija stoji zajedno sa Srbijom "ujedinjena u borbi protiv terorizma, ilegalnih migracija i organizovanog kriminala". U uzvratnoj posjeti Beču Aleksandar Vulin je zahvalio tamošnjim vlastima na višegodišnjoj pomoći u "čuvanju naših granica, naročito za donacije dronova koje omogućavaju srbijanskoj policiji da bolje čuva naše granice i našu zemlju". Govoreći o saradnji sa Austrijom, Aleksandar Vučić je naglasio kako ta zemlja ima "platformu za deportacije" koju će učiniti dostupnom Srbiji, referirajući se na mehanizam JCP putem kojeg se vrši obuka granične policije i pripreme za deportacije iz regiona.
Da je sprječavanje migracija jedan od prioriteta Austrije nerijetko napominje kancelar Nehammer, koji je u jednom intervjuu rekao kako smatra da "neregularne migracije mogu biti pitanje koje će podijeliti, a moguće i uništiti EU". Rješenje vidi u kreiranje "adekvatne granične zaštite" i uspostavi brzih procedura za azil na samim granicama ili u zemljama tranzita ili porijekla, uz kreiranje uslova za brze deportacije. Ovaj pristup se već može nagovijestiti u novom Paktu, za čije provođenje će biti zadužen komesar za unutrašnje poslove i migracije.
U svom prvom obraćanju parlamentarcima Brunner je podržao plan predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen za takozvanu direktivu povratka, odnosno ubrzane deportacije, bilo u zemlje tranzita, uključujući i Balkan, bilo direktno u zemlje porijekla. Brunner nije dao detalje, ali je nagovijestio da bi prvi plan mogao biti pred parlamentarcima sredinom naredne godine.
Nagovještaj ovog pristupa mogao se vidjeti još 2022., kada je održana međunarodna konferencija na kojoj su se razmatrale mogućnosti povratka migranata i na kojoj je potpisana zajednička deklaracija o saradnji na budućnim deportacijama. Prema ovoj deklaraciji, deportacije će se odvijati u saradnji sa Frontexom, koji je sada prisutan u cijeloj regiji (očekuje se da će BiH potpisati sporazum do kraja godine, mada je Frontex već vidno prisutan na granicama). Deportacije bi se prema ovim planovima trebale odvijati iz BiH, Srbije i Sjeverne Makedonije, dok su Albanija i Crna Gora odredišta za zajedničke treninge i sastanke za razvijanje daljih planova. Težište ovih aktivnosti bit će na Europolu i Frontexu, čije bi se snage trebale povećati na 30.000, trostruko više od sadašnjeg sastava, kojima će na raspolaganju biti najnovija oprema za nadgledanje granica.
U pismu kojim ga je nominovala, von der Leyen je zatražila da novi komesar za migracije usmjeri snage na "inovativna operativna rješenja za borbu protiv neregularnih migracija". Prema tumačenju organizacije Statewatch, inovativna rješenja odnose se na kreiranje "baza za povratak", odnosno područja izvan EU-a na koja bi ljudi koji su deportovani iz zemalja članica bili upućivani i odakle bi mogli biti deportovani u zemlje porijekla. "Treba napomenuti da su baze za povratak, jednostavnim rječnikom rečeno, kampovi za deportacije", naglašava Statewatch u svojoj analizi. Jedan od tih kampova već se nalazi u BiH. Kamp Lipa, u blizini Bihaća, ima kapacitet 1.500 mjesta, a nedavno je unutar njega sagrađena i dodatna pritvorska jedinica. Među glavnim donatorima za izgradnju kampa bila je i austrijska vlada.
Referirajući se na "baze za povratak", Brunner je rekao da će one funkcionisati na "human i legalan način", ne dajući detalje, ali naglašavajući da su potrebne dodatne konsultacije među zemljama članicama o tome kako bi ovaj koncept mogao izgledati u praksi. Iako Brunner nije spomenuo moguće lokacije ovih baza, na osnovu onog što se trenutno dešava i analiza koje su prethodno objavile i Novosti, Balkan bi trebao biti njihov centar. Testiranje ideje o kreiranju ovih baza pokrenuto je već tokom pandemije Covida-19, što je rezultiralo aktivacijom sporazuma o readmisiji koje svaka zemlja koja želi biti članica EU-a mora potpisati i deportacijama koje potpomaže EU.
Od 2021. godine broj slučajeva readmisije iz Hrvatske u BiH je naglo porastao. Ministarstvo sigurnosti BiH bilježi porast od 410 posto tokom 2023. U praksi, tokom prošle godine BiH je prihvatila 4.625 osoba kroz proces readmisije iz Hrvatske, među kojima je najviše onih iz Afganistana i Turske. Osobe koje bivaju vraćene kolektivno se voze na granicu sa BiH, gdje ih uglavnom preuzima Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i odvozi u kamp Lipa. Dio onih koji su vraćeni potom biva smješten u detencijski centar kod Sarajeva, kojem je kapacitet povećan, a potom deportovan.
Deportacije iz BiH plaćene su iz IPA fondova, kojima je namjena asistencija zemljama koje žele članstvo u EU-u. Za sada se ove deportacije odvijaju komercijalnim letovima (uglavnom Turkish Airlinesa), ali bi u budućnosti mogli biti organizovani čarter-letovi iz regije. Javnost nije upoznata šta se dešava sa ljudima čija deportacija nije moguća, uključujući one koji dolaze iz Afganistana. Većina ih je pri readmisiji dobila odluku kojom im je onemogućen povratak u šengensku zonu u narednim godinama, pa su prisiljeni ili ostati na Balkanu ili tražiti drugi način i drugi pravac.
"Kada govorimo o vraćanju ljudi, moj pristup je sljedeći: migrantska politika mora biti pravedna, ali stroga", rekao je Brunner pred europarlamentarcima. "Ljudi kojima je potrebna zaštita imaju pravo na azil, ljudi koji nemaju pravo da ostanu morat će se vratiti."
