Kraj je godine, pa se prave uobičajene godišnje političke bilance. Novine pokušavaju dati odgovor na pitanje – koje mjesto zauzima Jugoslavija u suvremenoj evropskoj politici? "S Italijom nikako da se dođe do nekoga rješenja riječkog pitanja… Rijeka će biti talijanska, to je jasno, samo rat bi mogao nešto izmijeniti… U Albaniji izborna borba za Ustav ne razvija se u našu korist, iako je arbanaška vlada naklonjena nama... U Grčkoj na izborima je pobijedio Venizelos koji je prijatelj mira i reda...?
U Bugarskoj je na vlasti koaliciona vlada, vlada varoši, koja želi dobrosusjedske odnose s nama, ali je pitanje je li to vlada oficirske organizacije ili nečega nelegalnog? Mađarska se primirila. Ona traži zajam, a kad ga dobije, tek onda će se vidjeti njezine daljnje namjere. Austrijska republika se za sada oporavlja i u budućim pregovorima oko trgovinskih ugovora imat ćemo teškoća… S Rusijom nismo još ništa započeli... Sve evropske države, pa i Amerika, obnavljaju odnose s Moskvom, pa zašto ne bismo i mi?" pišu zagrebačke Novosti.
U Novom Sadu je na četiri godine robije osuđena neka Rozalija Horvat za koju je utvrđeno da je kao špijunka radila za Mađare. Iz Novog Sada je u Segedin prenosila povjerljive informacije prikupljene od Mađara koji su živjeli u Novom Sadu. Na kući Jovana Vinčika povremeno bi se pojavljivala daska s ispisanim slovom "L". Nekom policijskom agentu to je postalo sumnjivo, pa je Vinčikovu kuća stavio pod prismotru. Vrlo brzo je utvrdio da u kuću zalaze neki nepoznati ljudi. Ispostavilo se da je slovo "L" bio znak da je Horvatova u kući i da joj se mogu predati povjerljive informacije.
Priču dostojnu filmskog scenarija u Beogradu, na tamošnjoj policiji, priča stanoviti Liu Čo Čan, tajanstveni Kinez iz Pekinga. Kaže da nema nikakvih dokumenata, koji bi potvrdili da se upravo tako zove: "Još prije deset godina, kad je Japan navijestio rat u Njemačkoj, prijavio sam se da budem austrijski špijun. Međutim, na putu za Evropu dospio sam u Odesu i tu se zaljubio u jednu Ruskinju, udovicu. S njom sam nakon kraćeg vremena otišao u Carigrad, gdje mi se moja draga izgubila. Poslije toga sam krenuo u obilazak svih svjetskih prijestolnica i drugih zanimljivih gradova tragajući u njima za svojom dragom. Tako sam dospio i u Beograd. O Ruskinji ne znam ništa, ali ne gubim nadu. I neću je izgubiti sve dok ne ostarim…"
Ima ih iz svih krajeva Dalmacije i dalmatinskog zaleđa. I Srba, i Hrvata! Napustili su svoju bijedu kod kuće i došli u Čehoslovačku kako bi zaradili za koricu kruha. "Poznati su s jugoslavenskih vašara, naoružani štapovima, urama, dozama, ogledalima, lisnicama, noževima… Prodaju svoju robu, govoreći: 'Brate Slovane, kupi barem nešto.' Vlasti su im najavile rat i žele ih protjerati, ali oni se grčevito odupiru…" javljaju novine iz Praga.
