Vrlo zapažen govor, pozdravljen silnim odobravanjem, imao je Svetozar Pribićević na skupštini Samostalne demokratske stranke, održanoj posljednjih dana prosinca. Podsjetio je da su se u samo jednoj godini u zemlji izmijenile četiri vlade i da je to bespogovorni dokaz "kako našoj državi nedostaju stabilnost i kontinuitet. Moji protivnici u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani govore da sa mnom vlada paklena mržnja na hrvatstvo i na Hrvate i da je takva svaka politika u kojoj ja sarađujem. Bila bi uvreda za mene i za vas kad bi dopustili mogućnost sumnje da tu ima i truna istine. Nekada je i g. Stjepan Radić govorio na sjednici hrvatskog Sabora: 'Ja imam sigurnost za Hrvatsku, ja imam garancije za Hrvatsku, jer je Pribićević za Hrvatsku i njezina prava bio spreman da ide na vješala.' Moja je politika i danas da hrvatstvo zauzima u državi onaj dostojni položaj, koji pripada hrvatstvu po njegovoj snazi – moralnoj, političkoj i privrednoj… Sada je, međutim, Radić odveo hrvatski dio našeg naroda, koji nema u sebi ništa republikanskoga, koji je u staroj svojoj prošlosti imao svoje hrvatske kraljeve i zajedno sa Srbima njegovao ideju zajedništva… Jesam li ja ikada tražio da se naš narod dijeli prema plemenima i vjeri..? U jednom bloku, u našem unitarističkom bloku su Srbi, Hrvati i Slovenci, a u drugima su plemena i vjere. To je srednji vijek… Govori se dalje da smo mi krenuli da vodimo velikosrpsku politiku, da nasjedamo radikalima… Mi ne odbijamo nikoga, svatko nam je dobro došao tko hoće konstruktivan i otvoren rad…" rekao je uz ostalo Pribićević.
Navršilo se 100 godina od smrti banijskog plemića i krajiškog majora Stefana Šupljikca, oca još poznatijeg krajiškog generala i posljednjeg srpskog vojvode Stevana. Godišnjica je obilježena u Petrinji, gdje je Šupljikac živio sve do smrti. Tom prilikom se podsjetilo da je Stevan rođen u graničarskoj porodici i da je zbog toga i odabrao vojnički poziv. Zajedno s bratom Damjanom 1808. je, zbog vojničkih zasluga, dobio ugarsko plemstvo. Kad je 1810. umirovljen i dalje ostaje aktivan, sada u radu civilnih službi. Bio je također jedan od dobrih prijatelja Dositeja Obradovića kojeg je ugostio 1806. kad se ovaj poznati književnik iz inozemstva definitivno vratio u Srbiju. Šupljikac je sahranjen na petrinjskom pravoslavnom groblju Sv. Nikole, ali su njegovi posmrtni ostaci 1909. godine, sahranjeni u zajedničkoj mirogojskoj arkadi…"
Na Cetinju je otkriven spomenik borcima koji su pali na Badnji dan 1918. godine, u borbi za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. "U našim krajevima nije mnogo ni poznato kako su ti Crnogorci naglo i odlučno riješili problem ujedinjenja. Na Badnji dan na Cetinju su se iskupili separatisti, tražeći da se srpska vojska povuče iz Crne Gore. Tamo su poveli diskusiju sa ostalim Crnogorcima, pristašama ujedinjenja. Diskusija nije trajala ni jedan sat, jer su ubrzo planule puške i pitanje je bilo riješeno – u diskusiji ognjem i porazom separatista…"
