Sada se konačno zna tko je mađarsku stranu zadnjih godina snabdijevao strogo povjerljivim savezničkim vojnim i drugim informacijama. Pečujski list Az Ucca, koji odnedavno izlazi u Novom Sadu, objavio je seriju članaka o špijunskoj mreži unutar francuske misije u Pečuhu od 1919. i dalje, pa uz ostalo i ovo: "U novembru 1919. bila je jedna od odličnih atrakcija kabarea u pečujskoj 'Panoniji' Aranka Donat. Došla je iz Budimpešte i naskoro je osvojila pečujsku publiku. Već u to vrijeme bio je u Pečuhu Raoul Derain, francuski major, jedini predstavnik Antantine misije. Ta Židovka, koja nije bila ni lijepa ni mlada, uspjela je da ovog Francuza splete u svoju mrežu. Uskoro je zaljubljeni Francuz otkupio ovu plesačicu, a ona vrlo brzo sjela za pisaći stroj misije, dok joj je francuski major diktirao pisma. Ta su pisma nosila u Peštu sve moguće povjerljive informacije do kojih mogao doći samo Antantin predstavnik i čovjek od najvećeg povjerenja. Aranka je uskoro postala i bogata i ugledna mađarska rodoljupka. Jednom je izbrbljala da od Francuza dobiva samo 10.000 kruna, a da u isto vrijeme od mađarskog ministarstva vanjskih poslova dobiva 100.000 kruna…"
Ljubljanske novine javljaju da "jedna od najpoznatijih slovenskih dobrotvorki – Polona Kalan (74) – sada živi u najvećoj bijedi. Žena kod koje je stanovalo mnogo đaka, više na dug nego li na plaću, sada gotovo umire od gladi. Kod nje su bili na stanu i hrani poznati slovenski pjesnici Murn-Aleksandrov i Kete, od kojih nije ništa tražila, ako nisu imali čim platiti…" Novine također mole „sve one koji su u svoje đačko doba imali koristi od te dobre žene, neka joj pomognu…"
Nova kazališna sezona u Zagrebu započela je dramom u stihovima "Vojvoda Momčilo", autora Đure Dimovića, liječnika, književnika i svjetskog putnika, koji u svojim djelima najviše koristi motive srpske narodne junačke pjesme i pripovijetke. Kazališni kritičar Milan Begović je napisao da je "riječ o tragediji u tri čina, u stihovima, spjevanoj po narodnoj pjesmi i svim poznatim rekvizitima iz sličnih komada, s malko više dramaturške ambicije nego obično, ali s jednako slabom psihologijom i jednim praznim trećim činom… u kojem autor može samo onda uspjeti, ako je pisac pjesnik prvoga reda…" Na Begovićev kritički osvrt odmah je reagirao autor Dimović: "Moram da zamolim g. Begovića da javno obrazloži svoj prijekor, što mi ga je u javnosti dobacio. On me je, naime, objedio – da mi radnja …vrijeđa veličinu narodne legende,…" Begović je uzvratio: "Vama se, izgleda, prohtjela velika hvala, pa nije lijepo da bockate jednog kritičara… želeći da poveća cijenu vašega djela. Pa makar bili svi kritičari crni kao dimnjačari – vaš 'Vojvoda Momčilo' nije uspio..!"
