Francuski i njemački mediji Mediapart i Der Spiegel, zajedno s odjelom za kibernetičku sigurnost organizacije Amnesty International (AI), objavili su opsežno istraživanje o zloupotrebama špijunskog softvera Predator, koji je proizveden u Evropi i distribuiran diljem svijeta unatoč postojanju evropske regulative koja bi to trebala onemogućiti.
U pitanju je visoko invazivan softver koji, jednom kada se instalira na pametni telefon, dobiva pristup svim podacima, a može i uključiti mikrofon i snimati zvukove u prostoriji u kojoj se njegov vlasnik nalazi. Softver se može instalirati klikanjem na link koji se osobi prethodno pošalje, ali i bez ikakve intervencije mete metodom "zero click" koja je, kako kaže AI-jev autor izvještaja Donncha Ó Cearbhaill, "zlatni standard industrije nadzora".
Istraživanje pod naslovom "Predator Files" temelji se na stotinama povjerljivih dokumenata koje su dobile spomenute medijske kuće. Ti dokumenti potvrđuju da je softver kupilo najmanje 25 država diljem svijeta – od Omana, Indonezije i Madagaskara pa do Srbije, Egipta i Turske – koje su ga koristile protiv opozicijskih političara, nevladinih organizacija i medija.
"Istraga 'Predator Files' pokazala je ono od čega strahujemo godinama: da se visoko invazivnim proizvodima za nadzor trguje na industrijskoj razini te da su evropske države i institucije još jednom potpuno zakazale u regulaciji distribucije ovih proizvoda", rekla je Agnès Callamard, glavna tajnica AI-a.
Amnesty International zalaže se za potpunu zabranu špijunske tehnologije. No Sophie in t' Veld, koja je vodila istragu o Pegasusu u Evropskom parlamentu, smatra da je to praktički nemoguće
Novinarska otkrića pokazala su, naime, da su ovaj proizvod kupovale i evropske države poput Švicarske, Austrije i Njemačke, ali i da su posljednjih godina diljem Evrope nicali "hotspotovi" industrije nadzora, primjerice u Nizozemskoj, Francuskoj, Irskoj, Luksemburgu, Cipru i Bugarskoj, državama koje su omogućile da se ova industrija razvija i da se njezini proizvodi prodaju drugim državama. Sophie in't Veld, nizozemska europarlamentarka koja se bavi regulativom te industrije, stoga je konstatirala kako je u pitanju problem koji je "prije svega evropski".
Grčki novinar Tanasis Koukakis jedan je od mnogih čiji je pametni telefon bio pod nadzorom Predatora skoro tri mjeseca. Mobitel mu je zaražen kada je, u ljeto 2021. godine, dobio poruku u kojoj je pisalo "Tanasise, jesi li vidio ovo?". Koukakis se godinama bavio istraživanjem korupcije, u čemu su mu pomagali različiti izvori, uz pomoć Predatora također otkriveni. Uz Koukakisa, mete napada bili su i šef opozicije i ministar vanjskih, ukupno 92 ljudi. Svima im je zajedničko da su bili protivnici nedavno ponovno izabranog grčkog premijera Kiriakosa Micotakisa.
Također u ljeto 2021., isto se dogodilo i Ajmanu Nouru, opozicijskom političaru iz Egipta koji sada živi u Turskoj i od tamo vodi antirežimsku satelitsku televiziju. Predator je "skinuo" sav sadržaj s njegovoj telefona, uključujući i s aplikacija WhatsApp i Telegram.
Špijunski softver Predator proizvela je skupina evropskih kompanija pod nazivom Intellexa Alliance, "vrlo vjerojatno jedan od najmisterioznijih i najopasnijih poslovnih entiteta u Evropi", kako ju je opisao Der Spigel. Kompaniju je 2018. godine osnovao Tal Dilian, bivši zapovjednik kibernetičke jedinice izraelske vojske.
Nakon nečasnog otpusta iz vojske, te je godine Dilian u Sjevernoj Makedoniji kupio tamošnju start up firmu Cytrox, koja se bavila razvojem špijunske tehnologije. Novac je namaknuo pozajmicom od investicijskog fonda s adresom u gradiću Zossenu nedaleko Berlina, kojim je upravljao također jedan Izraelac. Među investitorima u fond bili su različiti industrijalci, građevinski poduzetnici, šef u Deutsche Telekomu i jedan trgovac umjetninama.
Jedan od važnijih ljudi Intellexe, kako piše Der Spiegel, postao je tada tajanstveni Francuz Stéphane Salies, čije su kompanije već ranije svoje špijunske proizvode prodavale francuskoj stranoj obavještajnoj službi DGSE, ali i libijskom predsjedniku Moameru Gadafiju. Saliesove kompanije surađivale su i s njemačkom Grupom Plath, čiji su klijenti bili njemačka vojska i Savezna agencija za mrežne djelatnosti. Šef Platha Nico Scharfe toliko je bio dobar s njemačkim predsjednikom Frankom-Walterom Steinmeirom da ga je često pratio na službenim putovanjima.
Prilikom spajanja Saliesovih kompanija s Plathom, uprava potonje inzistirala je da se u dokumentaciju uvrsti klauzula prema kojoj konzorcij ne smije svoje proizvode prodavati državama koje su pod međunarodnim embargom na oružje ili su na neki drugi način "visokorizične". Unatoč tome 2014. je sklopljen posao s egipatskim predsjednikom Abdelom Fatahom el-Sissijem, koji je godinu ranije došao na vlast i bavio se masovnim gušenjem opozicije nakon arapskog proljeća.
Njemačko-francuska alijansa konačno se 2019. godine spojila s firmom Izraelca Diliana i stvorena je Intellexa, a prodaja Predatora eksplodirala je; kupio ga je ponovno el-Sissi, kupio ga je (komunistički) Vijetnam, a prodan je i drugoj, nepriznatoj libijskoj vladi u Bengaziju. Iako je ta frakcija libijske vlasti bila pod embargom na oružje, na inicijativu francuskog dijela uprave smišljen je način da se oprema doturi do Libije preko niza za tu priliku osnovanih firmi u Engleskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, i to tako da se dijelovi opreme transportiraju na letovima u kabinskoj prtljazi.
Salies je potkraj 2021. u Francuskoj optužen zbog sudjelovanja u kršenju ljudskih prava prodajom špijunskog softvera egipatskom režimu, no optužnica je lani odbačena. Dokumenti do kojih su došli francuski novinari pokazuju da su se Saliesovi ljudi susretali s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, te da su njegove kompanije s francuskom vojskom, ministarstvima i obavještajnim službama surađivale u 18 navrata.
Uz Francusku, praktički nikakvi potezi za suzbijanje trgovanja tehnologijom za nadzor nisu učinjeni ni na evropskoj razini. Zbog toga je Parlamentarna skupština Vijeća Evrope (PACE) u rujnu donijela rezoluciju kojom se od niza država traži da istraže vlastite zloupotrebe jednog drugog špijunskog softvera, izraelskog Pegasusa. Uz Poljsku, Mađarsku, Grčku i Španjolsku, PACE je "pojašnjenje" zatražio i od još nekoliko država među kojima je i Njemačka, druga najvažnija protagonistkinja u aferi Intellexa.
Nakon prethodnih otkrića u vezi Pegasusa, ova recentna koja se odnose na Intellexu potvrdila su da Evropska unija, unatoč postojanju regulative, nije sposobna ili nema volje regulirati industriju špijunske tehnologije, zbog čega se Amnesty International zalaže za njezinu potpunu zabranu. Sophie in t' Veld, koja je vodila parlamentarnu istragu o Pegasusu, međutim smatra da je to praktički nemoguće.
"Sve su zapadne vlade pod pritiskom svojih sigurnosnih agencija koje žele kupovati najmoderniju špijunsku opremu, dok njezini proizvođači, s druge strane, vrše pritisak na vlade da im omoguće slobodnu prodaju kako bi generirali što više prihoda", izjavila je in t' Veld, opisavši tu dinamiku kao "sporazum iz pakla".
