Copernicus, agencija Evropske unije koja se bavi proučavanjem klimatskih promjena, i Svjetska meteorološka organizacija objavili su svoj drugi zajednički izvještaj o stanju klime u Evropi (European State of Climate), koji pokazuje da je tijekom prošle godine na evropskom kontinentu oboren niz povijesnih klimatskih rekorda.
Uz to što je 2024. bila najtoplija godina otkad se vode službene evidencije, podaci pokazuju da su tijekom lanjske godine poplave pogodile čak 30 posto evropske riječne mreže. Toliki udio evropskih rijeka prešao je statistički prag "visoke poplave", a 12 posto i onaj "najviši". U posljednjih 35 godina ove su brojke bile veće 1993. i 1994, 2010. i 2013., pa ovaj kontinuitet svjedoči o tome da su učestale ekstremne oluje i poplave karakteristike klimatskih promjena koje uzrokuje sagorijevanje fosilnih goriva.
U lanjskim su poplavama stradale tisuće domova i time negativno utjecale na živote najmanje 413 tisuća ljudi diljem kontinenta, a u njima je poginulo 335 ljudi. Najgore poplave zabilježene su u srednjoj i istočnoj Evropi u rujnu i u istočnoj Španjolskoj u listopadu. Poplave u prvoj regiji, uzrokovane rekordnim količinama kiše koje je donijela oluja Boris, zahvatile su Austriju, Češku, Poljsku, Mađarsku, Rumunjsku, Slovačku i Bosnu i Hercegovinu, a zajedno s onima u španjolskoj regiji Valenciji odgovorne su za 250 smrti te godine.
Znanstvenici su zabilježili i "neobičan kontrast" između zapadnih i istočnih dijelova Evrope, gdje je vrijeme u prvoj regiji uglavnom vlažno i oblačno, a u drugoj suho i sunčano. U zapadnoj Evropi prošla je godina bila jedna od deset najvlažnijih od 1950, a iako su se najveće poplave dogodile u jugoistočnoj i centralnoj Evropi, prosječno najviši vodostaj imale su rijeke u zapadnoj Evropi, naročito Temza u Engleskoj i Loire u Francuskoj s najvišim vodostajima u više od 30 godina.
U izvještaju se navodi i da je prošla godina bila druga rekordna po broju dana u kojima je zabilježen "jak", "vrlo jak" i "ekstremni toplinski stres". To je drugi najveći broj takvih dana u jednoj godini, a 60 posto kontinenta iskusilo je natprosječno dugačak ekstremni toplinski stres. Najpogođenija je bila regija jugoistočne Evrope, odnosno mediteranske zemlje, u kojima je zabilježen najduži toplinski val. U srpnju je u polovici te regije toplinski val trajao 13 dana zaredom, izazivajući goleme šumske požare u kojima je stradalo više od 40 tisuća ljudi.
U jugoistočnoj Evropi tijekom ljeta zabilježeno je rekordnih 66 dana "jakog toplinskog stresa" i 23 "tropske noći". Najveći požar prošlog ljeta dogodio se u Portugalu gdje je izgorjelo 110 tisuća hektara u tjedan dana, odnosno četvrtina ukupne opožarene površine u Evropi te godine. S druge strane, lani je zabilježen i rekordno nizak broj dana "hladnog stresa".
Na području Skandinavije oboren je rekord kada je u pitanju volumen otopljenih ledenjaka, sjeverno od Arktičkog kruga rekordna temperatura zraka, a na Mediteranu rekordna temperatura mora. Prosječna temperatura svih evropskih mora bila je za 0,7 stupnjeva viša, a ona Sredozemnog mora za čak 1,2 stupnja viša od prosjeka.
Ovi podaci, navode znanstvenici, pokazuju da na području Evrope klimatske promjene izazivaju katastrofalne posljedice već i uz porast globalne temperature od 1,3 stupnja iznad predindustrijske razine, a Evropa se zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka.
U vrijeme lanjskih poplava znanstvenici su ih usporedili s modelima u kojima je temperatura manja za 1,3 stupnja, točno onoliko koliko iznosi globalno zatopljenje. Pokazalo se, u konzervativnoj procjeni, da je vjerojatnost ekstremnih kišnih oluja dvostruko manja u modelu bez ljudskog utjecaja na klimu.
Unatoč cilju EU-a da do 2050. svoje emisije stakleničkih plinova dovede na nulu, realno je očekivati da će porast prosječne temperature do 2100. godine dosegnuti tri stupnja. U tom smislu u izvještaju se navodi da 51 posto evropskih gradova ima barem deklarativne planove adaptacije na klimatske promjene, gotovo dvostruko više nego 2018, dok je udio energije proizvedene iz obnovljivih izvora dosegnuo 45 posto.
