U srijedu 5. veljače u Evropskom parlamentu održat će se događaj uoči glasanja o financiraju "strateškog projekta" eksploatacije litija u Srbiji. Premijerno će se prikazati dokumentarni film "Not in My Country: Serbia's Lithium Dilemma" ("Ne u mojoj zemlji: srpska litijska dilema"), čiji je autor dr. Peter Tom Jones, član upravnog odbora Instituta za održive metale i minerale Katoličkog sveučilišta u Leuvenu (KU Leuven) u Belgiji. Nakon projekcije filma uslijedit će intervju s autorom, a nakon toga i panel diskusija.
Domaćini događaja su Yvan Verougstraete, belgijski europarlamentarac u grupi liberala Renew, koji je ujedno i potpredsjednik Odbora za industriju, istraživanje i energiju, te njemačka zastupnica Hildegard Bentele iz grupe pučana. Ona je članica istog odbora te potpredsjednica Odbora za razvoj EP-a, a privatno i supruga Ivana Bojanića, šefa političkog odbora stalne misije Hrvatske u NATO savezu u Bruxellesu.
U panel diskusiji sudjelovat će još i Marijanti Babić, šefica rudarske kompanije Rio Tinto u Srbiji (Rio Sava) i predsjednik Privredne komore Srbije Marko Čadež, dok će protivnike eksploatacije litija predstavljati Aleksandar Matković s Instituta ekonomskih nauka u Beogradu i poslanik u skupštini Srbije Aleksandar Jovanović Ćuta. Jonesov Institut za održive metale i minerale (SIM2) naveden je kao glavni suradnik događaja, kojemu će prisustvovati 150 ljudi od kojih su 50 odabrani europarlamentarci, dok će ostali biti iz redova nevladinih organizacija i stručnjaci.
U dramatičnom foršpanu prikazanom na YouTube kanalu SIM2 prije mjesec dana najavljivačica objašnjava kako je "okolišni znanstvenik" Jones, zaintrigiran protestima, otputovao u dolinu rijeke Jadar u Srbiji te tamo otkrio da je "Rio Tinto, jedna od najvećih rudarskih kompanija, pod prijetnjom". Zatim se prikazuje mobitelom snimljeno prijeteće dobacivanje lokalaca, na što Jones pita predstavnicu Rio Tinta Marijanti Babić "dešava li se ovo često", a ona mu odgovara "svaki put".
"Ovo je priča o lokalnim i nacionalnim protestima, o metalima koji su nam potrebni za borbu protiv klimatskih promjena i o nepovjerenju i dezinformacijama", kaže se dalje, dok u sljedećoj sceni Jones i Babić stoje pred zidom prostorije od vrha do dna ispunjene isječcima tekstova o Rio Tintu iz srpskih medija, uz Jonesa koji govori "ovo je organizirana kampanja dezinformiranja" te pita sugovornicu: "Tko stoji iza toga? Jesu li to Rusi?"
Dobro upućeni u temu plana eksploatacije litija u Srbiji, ujedno i protivnici toga, odbili su sudjelovati u "dokumentarcu". Aleksandar Matković je to odbio kada je saznao čime se Jones zapravo bavi, Dragana Đorđević uvrštena je u film bez pristanka, a Jelena Vasiljević tražila je da se izbace scene s njom
Aleksandar Matković, s kojim su Novosti u rujnu razgovarale o projektu kopanja litija rekao nam je da je i on bio pozvan da sudjeluje u Jonesovom filmu, ali je odbio nakon što se raspitao i saznao da se dotični zapravo bavi greenwashingom (PR strategija čiji je cilj zaštititi fosilnu industriju od odgovornosti za klimatske promjene, a njezino poslovanje lažno predstaviti kao ekološki prihvatljivo). "On je naučnik koji nominalno radi na univerzitetu, ali se pojavljuje gdje god ima otpora rudarenju i svako malo vaskrsne s nekim takvim filmom.
Budžet je očito bio velik s obzirom na to da su uspeli da završe film u tri meseca. Svaki mu je film isti, malo predstavi kompanije, malo aktiviste, koji ispadnu budale, a u filmu o Srbiji ismejava seljake i prikazuje nas kao ruske plaćenike", rekao nam je Matković, koji je kasnije saznao i da je kemičarka Dragana Đorđević uvrštena u film bez pristanka, dok se antropologinja Jelena Vasiljević javno distancirala od dokumentarca i zatražila da se njezine izjave iz filma izbace.
Doktor metalurških znanosti Peter Tom Jones direktor je navedenog instituta SIM2 na Katoličkom sveučilištu u Leuvenu, "interdisciplinarnog tima više od 400 istraživača koji se bave eksploatacijom, vađenjem, procesuiranjem, rafiniranjem i recikliranjem metala za energetsku tranziciju koji su nužni za održivo društvo". Na web stranici SIM2 kao jedan od partnera s kojima institut ima "bilateralne ugovore" je i rudarska kompanija Rio Tinto angažirana u Srbiji, iz čega je evidentno da je Jones u sukobu interesa i da se njegov uradak o kopanju litija u toj zemlji ne može smatrati dokumentarnim filmom.
Na YouTube kanalu instituta SIM2 može se pogledati niz njegovih "dokumentaraca" i javnih nastupa, kao i intervjua s predstavnicima rudarske industrije i dužnosnicima kao što je potpredsjednik Evropske komisije za Evropski zeleni plan Maroš Šefčovič. U njegovoj biografiji navodi se i da "predvodi kontakte s najvećim igračima u industriji kritičnih materijala kao što su Solvay-Rhodia, Umicore, Molycorp Silmet, Toyota, Veolia i drugi".
U pitanju su, uz japanskog proizvođača automobila Toyota, belgijska kemijska industrija, belgijska rudarska kompanija, norveško-estonska rudarska kompanija i francuska kompanija koja se bavi upravljanjem vodom i vodnim otpadom.
Na Jonesovom LinkedInu navedena je i njegova povezanost s Međunarodnom asocijacijom za litij (ILiA), dakle industrijskim udruženjem proizvođača litija, pa je evidentno da on nije nikakav "okolišni stručnjak", kakvim sebe predstavlja u filmu o rudarenju u Srbiji, već propagandist rudarske industrije koji pritom to čini vrlo transparentno, mjestimice i do komičnih razmjera.
Sličnog je komičnog prizvuka i njegova biografija na LinkedInu, u koju je uvrstio citat turskog odvjetnika Barana Umuta Baycana, koji radi za rudarske i energetske kompanije, u kojemu ga ovaj naziva "modernim Sokratom Evrope koji baca u lice nemilosrdne istine protiv plime neznanja i samodopadnosti".
Jones se u svojim propagandnim istupima koristi terminom "odgovorno rudarstvo" zato da, kako kaže, ne bi obmanjivao javnost tezom da rudarstvo može biti "održivo"; ne može, s obzirom na to da jednom kada se rude izvade iz tla, te se zalihe ne mogu obnoviti. Ovaj čin prividnog intelektualnog poštenja trebao bi nas uvjeriti da je Jones nepristrani znanstvenik koji zna o čemu govori kada građane EU-a optužuje da su licemjerni jer, kako kaže, "svi bi vozili Teslu, ali ne bi rudnik u svom dvorištu" i uvjerava ih da Evropa može i mora postati samodostatna kada su u pitanju kritične sirovine.
Jones, naime, tvrdi da u tlu Evrope postoji dovoljno nalazišta takvih metala i da je samo potrebno početi eksploatirati ih na "odgovoran" način. U filmu snimljenom prije dvije godine, primjerice, posjetio je švedsku kompaniju Boliden, koja operira najvećim otvorenim rudnikom bakra u Evropi.
Tamo pokazuje goleme bagere koji su "održivi" zato što idu na električni pogon iz hidroelektrana i vjetroelektrana, dok mu šef za istraživanje i razvoj, dok stoje u golemom krateru rudnika, objašnjava kako kompanija tu ekološku štetu "nadoknađuje povećanjem bioraznolikosti na drugim lokacijama". Tu je, naravno, i rodna ravnopravnost, pa u švedskom rudniku žene upravljaju i najvećim radnim vozilima koja uopće postoje.
Prema procjenama geologa, navodi Jones, u Evropi se nalazi najmanje 27 velikih nalazišta kritičnih metala kao što su bakar, litij, kobalt, cink i rijetki metali, a raspoređena su od skandinavskih zemalja preko Francuske, Španjolske i Portugala, pa do Njemačke, Austrije, Češke i Srbije. Od tih 27 nalazišta njih 11 su "blizu razine komercijalne eksploatacije", a samo otvaranje preostalih stoji na putu evropskoj samodostatnosti u proizvodnji kritičnih metala odnosno "zelenih" tehnologija u kojima se oni koriste.
Eventualna problematična ponašanja rudarskih kompanija, uvjerava Jones, mogu se vrlo lako riješiti mehanizmima kao što je zeleno certificiranje, dakle etiketama koje dodjeljuju s industrijama povezana tijela i koje su već odavno prokazane kao greenwashing.
Uz donacije građana, dobar dio financiranja filmova "Not in My Country" i "The Lithium Paradox" ("Paradoks litija"), koji bi trebao biti dovršen ovog proljeća, dolazi iz projekta Horizon Europe LITHOS, koji financira Evropska komisija s osam milijuna eura. Uz institucije kao što su Jonesovo Katoličko sveučilište Leuven i francuski geološki institut BRGM, partneri projekta su i veliki evropski industrijski igrači, primjerice finska rudarska Korporacija Metso, francuska multinacionalna kompanija za proizvodnju industrijskih metala Imerys i portugalski proizvođač litija Savannah Lithium, dok je među crowdfunding donatorima nadolazećeg uratka "The Lithium Paradox" kompanija ElevenEs iz Subotice, koja proizvodi litijske baterije.
Tijekom prošle godine portugalska organizacija Mining Watch Portugal u dva se navrata obratila relevantnim tijelima Evropske komisije u vezi njezinog projekta LITHOS, iz kojega se financiraju Jonesovi filmovi. U prvom pismu tražila je, pozivajući se na javni interes, uvid u dokumentaciju koja se odnosi na financiranje projekata, te dobila odgovor da se radi o poslovnoj tajni.
U drugom obraćanju Komisiji Mining Watch Portugal žalio se na neetično postupanje Jonesove ekipe kada je u listopadu prošle godine posjetila lokaciju projekta istraživanja litija Mina de Barroso na sjeveru Portugala. Ekipa je došla u pratnji zaposlenika kompanije Savannah Lithium, dok predstavnici lokalne zajednice i organizacija koje se protive projektu nisu bili pozvani. Iz Komisije su na ovu prijavu odgovorili da uvjeti financiranja kroz evropski projekt LITHOS sadrže obavezu poštivanja svih važećih zakona i najviših etičkih standarda, te da tijekom evaluacije projekata "nisu ustanovljena nikakva kršenja etičkih principa".
O Jonesovim etičkim principima i nepristranosti najbolje pak govori on sam i to javno, što je Evropskoj komisiji očito promaklo. Prije dva mjeseca, primjerice, na svom LinkedInu napisao je tekst u kojemu difamira i ruga se lokalnim stanovnicima u Portugalu: "Svi lokalci su isti, ali neki lokalci su više isti od drugih!, moj je zaključak nakon što smo posjetili dva polunapuštena sela blizu planiranog rudnika. U Covasu de Barroso dočekali su nas krajnje neprijateljski. Čim smo stigli presreli su nas kolovođe dobro utreniranog lokalnog pokreta otpora...
Razmjeri zastrašivanja bili su zapanjujući, nismo se mogli slobodno kretati. Jedna žena čak nam je prijetila srpom i tjerala nas... Bio je to déjà-vu onoga što smo doživjeli izvještavajući o Projektu Jadar u Srbiji", napisao je Jones, na čijem se Facebook profilu može pročitati i status iz rujna prošle godine u kojemu piše da su njegovu ekipu u "selu duhova" Gornje Nedeljice dočekali "dobro organizirani, full time job aktivisti koji su se izražavali ratnim metaforama – 'bit će krvi!' i 'branit ćemo svojim tijelima' – referirajući se na balkanske i svjetske ratove".
