Zelena tranzicija u Bosni i Hercegovini ima nekoliko lica, od kojih nisu sva baš tako lijepa, kaže profesor Samir Lemeš iz Eko foruma Zenica.
- Privatni kapital prepoznao je priliku, pa smo bili preplavljeni planovima za izgradnju mini hidroelektrana. Na prvi pogled, zvučalo je sjajno, da do tada neiskorišteni potencijal zemlje bogate vodom iskoristimo za proizvodnju energije koja niti zagađuje zrak, niti emituje gasove koji izazivaju efekat staklenika i klimatske promjene. Pohlepa investitora bila je prevelika, pa smo tako dobili stotine planova, od kojih su se brojni i realizovali, da svaki potok uvedemo u cijevi, da proizvodimo "čistu" energiju - priča Lemeš.
Tek kad je devastacija postala očigledna i kad su se džepovi investitora napunili poticajima koje su građani plaćali kroz račune za energiju, pokrenuta je građanska inicijativa, pa čak i pokret, koji je skoro zaustavio to uništavanje prirodnih resursa, priča nas sagovornik.
- Nakon prve izvojevane pobjede zaštitnika prirode nad pohlepom, vrlo brzo smo bili suočeni s drugim, još većim problemom. Za "zelenu tranziciju" svima su potrebne velike količine rijetkih minerala, koji su se uglavnom uvozili iz Kine, Afrike i Južne Amerike. Tako je EU donijela Zakon o kritičnim mineralnim sirovinama po kojem je trebalo te rude učiniti dostupnijim, odnosno pronaći ih na teritorijama koje nisu tako daleko. Na našu žalost, područje Balkana izuzetno je bogato svim vrstama minerala, tako da smo sada pod izgovorom našeg doprinosa zelenoj tranziciji izloženi najezdi stranih korporacija koje za male pare dobiju dugoročne koncesije, obećavajući tako potrebno zapošljavanje i ekonomski prosperitet - kaže Lemeš i naglašava da je i u ovom slučaju zaboravljen pogubni utjecaj koji rudarenje i prerada ruda ima po okolinu.
- Tek rijetki ekološki aktivisti usprotivili su se takvoj praksi, ali su se suočili s pritiscima politike, dijela javnosti koje je izloženo dezinformacijama kroz komercijalne medije, ali i stranih ambasada, jer su upravo investitori u nove rudnike penzioni i investicioni fondovi tih zemalja - kaže Lemeš.
Kada bi se omogućila građanska energija, odnosno postavljanje solarnih panela na privatne objekte, i kad bi se primijenile uštede u vidu utopljavanja objekata, 100% obnovljiva energija bila bi moguća, upozorava Lemeš. Problem je što su najbolje lokacije za solarne i vjetroelektrane već su ustupljene stranim investitorima, čiji doprinos se ne računa u kvote BiH, nego u kvote zemalja iz kojih dolaze, kaže on.
- Značajan dio hidropotencijala koriste i susjedne zemlje, jer nikad nisu do kraja riješena pitanja granica i vlasništva nad hidroelektranama na Drini i na Buškom jezeru. Pitanja koja bi trebalo da rješavaju donosioci odluka, kad bi radili u interesu zemlje u kojoj žive, ostaju po strani - objašnjava Lemeš i ističe da većina donosilaca odluka radi u interesu vlastite koristi ili koristi drugih država, predviđajući da će bh. zelena tranzicija biti više tamno zelena nego svijetlo-zelena.
Samir Lemeš (Foto: Politehnički fakultet Zenica)
Primarni način na koji preduzeća u Bosni i Hercegovini mogu napredovati u uvođenju zelenih modela jeste kroz aktivno ulaganje u povećanje energetske efikasnosti, ocjenjuje Lamija Mehić, savjetnica u GIZ-u.
- Industrijska potrošnja energije u BiH je znatno viša u odnosu na prosjek EU, a to smanjuje konkurentnost i povećava operativne troškove. Smanjenje potrošnje energije kroz optimizaciju procesa, modernizaciju opreme i korištenje obnovljivih izvora energije nije samo ekološki odgovorno, već donosi i direktne finansijske benefite. Jedan od ključnih koraka u ovom procesu jeste sprovođenje energetskih audita, odnosno detaljne analiza potrošnje energije u preduzeću s ciljem identifikacije mogućnosti za poboljšanja i smanjenje troškova. To uključuje ocjenu stanja sistema grijanja, hlađenja, rasvjete i proizvodnih procesa - kaže Mehić.
Uvođenje sistema energetskog menadžmenta prema standardu ISO 50001 koji pruža okvir za kontinuirano poboljšanje energetske efikasnosti je sljedeći korak, ističe naša sagovornica. Slično tome, ISO 14001 pomaže preduzećima da prepoznaju, prate i smanje negativne utjecaje na okoliš kroz bolje upravljanje resursima, otpadom i emisijama, priča Mehić.
- Kompanije koje ulažu u solarne panele, toplotne pumpe i druge obnovljive izvore smanjuju zavisnost od fosilnih goriva i dugoročno stabilizuju troškove energije. U drvnoj industriji sve češće se koristi otpadno drvo kao energent, što omogućava istovremeno smanjenje otpada i troškova. Cirkularna ekonomija je još jedan važan aspekt zelenih poslovnih modela. U metaloprerađivačkoj industriji, kompanije sve više recikliraju metalne ostatke i koriste ih u novim proizvodnim procesima, čime smanjuju troškove sirovina i negativan uticaj na okoliš - kaže Mehić
Iako principi cirkularne ekonomije još uvijek nisu u potpunosti zaživjeli u Bosni i Hercegovini zbog nedovoljno razvijenog tržišta sekundarnih sirovina, regulatornih prepreka i tehnoloških ograničenja, postoje uspješni primjeri preduzeća koja su implementirala reciklažu, ponovnu upotrebu i optimizaciju resursa, priča Mehić. U prednosti su veće kompanije, zbog ekonomije obima, dok mala i srednja preduzeća često nailaze na izazove povezane s visokim troškovima obrade, nedostatkom infrastrukture i zastarjelim tehnologijama, kaže naša sagovornica.
Tek kad je devastacija postala očigledna i kad su se džepovi investitora napunili poticajima koje su građani plaćali kroz račune za energiju, pokrenuta je građanska inicijativa, pa čak i pokret, koji je skoro zaustavio to uništavanje prirodnih resursa
- Prvi i najvažniji pokazatelj napretka je smanjenje potrošnje energije i resursa po jedinici proizvoda, što direktno utiče na troškove i ekološki otisak preduzeća. Važni pokazatelji uključuju smanjenje emisije CO2 i poboljšanje efikasnosti proizvodnih procesa. Preduzeća koja žele na transparentan način prikazati svoj napredak mogu koristiti Global Reporting Initiative (GRI) standarde za izvještavanje o održivosti, koji omogućavaju dokumentovanje ekoloških i ekonomskih performansi u skladu s međunarodnim normama, što je posebno važno za kompanije koje žele poslovati s partnerima iz EU. Za mjerenje napretka u implementaciji zelenih poslovnih modela, preduzeća u Bosni i Hercegovini trebaju uvesti sistem upravljanja energijom, što omogućava praćenje energetske potrošnje, identifikaciju područja za poboljšanje energetske efikasnosti i smanjenje troškova - ocjenjuje Mehić
Ona navodi da su pojedine kompanije koja su implementirale ISO 50001 standard uspjele smanjiti potrošnju energije za 12% kroz bolje upravljanje energetskim sistemima i optimizaciju procesa. Najčešći primjeri zelenih modela u poslovanju u Bosni i Hercegovini dolaze iz sektora drvne i metaloprerađivačke industrije, gdje su preduzeća uspješno implementirala mjere za optimizaciju potrošnje energije, smanjenje otpada i efikasnije korištenje resursa.
- Preduzeća koja su ugradila frekventne regulatore na svoje elektromotore smanjila su potrošnju energije i do 30%, što im je omogućilo značajne finansijske uštede. Također, korištenje LED rasvjete u industrijskim pogonima donijelo je uštede energije od 9%, što je u nekim slučajevima značilo i više od 200.000 KM godišnje. Jedno preduzeće uvelo je implementaciju sistema rekuperacije toplote iz kompresora za zagrijavanje radnih pogona, čime je smanjilo troškove grijanja i ostvarilo godišnju uštedu energije od 120 MWh. Sve ove mjere ne samo da pomažu u smanjenju negativnog uticaja na okoliš, već donose i značajne ekonomske benefite - kaže Mehić.
Jedini značajniji projekat po ukupnom kapacitetu koji se zaista desio u protekloj deceniji je Termoelektrana Stanari, podsjeća advokat Davorin Marinković. - Lista problema koji usporavaju nove projekte koji treba da doprinesu dekarbonizaciji je prilično dugačka, počev od brige za raspored kapaciteta prenosne mreže, neriješenog pitanja državne imovine pa do manjka izvora finansija za nove projekte. U odnosu na kaskanje sa povećanjem proizvodnje, malo toga se dešava i na strani smanjenja potrošnje, odnosno na unaprjeđenju energetske efikasnosti - kaže Marinković.
Kada se govori o pravednoj energetskoj tranziciji sa aspekta ljudskih prava, bitno je istaći da se prema međunarodnoj sudskoj praksi pravo na energiju ne smatra ljudskim pravom, iako je bilo pokušaja da se izbori takav status, kaže Marinković.
- No, danas je energetika neodvojiva od borbe protiv klimatskih promjena i odatle dekarbnozacija. U sudskoj praksi imamo novine poput slučaja Verein Klima Seniorinnen Schweiz i drugi protiv Švicarske gdje je Evropski sud za ljudska prava zauzeo stav da je Švicarska prekršila član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima jer nije preduzela efektivne mjere u borbi protiv klimatskih promjena, kao i u sličnom slučaju protiv Holandije. U principu, dimenzija ljudskih prava kod energetske tranzicije za sada podrazumijeva poštovanje ljudskih prava u svim dijelovima lanca snabdijevanja energijom. Istorijski, ljudska prava su se kršila često u onom dijelu koji se ticao obezbjeđivanja izvora energije, ali moguće je kršenje ljudskih prava i u daljem lancu uključujući i distribuciju što je sada takođe na radaru - zaključuje Marinković.
