Posljednja u nizu političkih kriza, zasigurno jedna od najozbiljnijih u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, ulazi u svoju "normalnu fazu", u kojoj ništa ne funkcionira, dok na snagu stupa "nova normalnost".
A "nova normalnost" podrazumijeva nastavak kršenja zakona i protuustavno djelovanje kompletnog rukovodstva bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske – predsjednika Milorada Dodika, entitetskog premijera Radovana Viškovića, i predsjednika NSRS Nenada Stevandića – koji se zajedno odbijaju odazvati pozivima Tužiteljstva BiH na saslušanje, zbog čega je za njima raspisana i unutrašnja tjeralica.
Za to vrijeme, bjegunci nesmetano, mada još uvijek neobjašnjivo, prelaze državnu granicu sa Srbijom, kad već ne ispijaju kave u centru Banje Luke i ne drže konferencije za novinare, dok Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) "traga" za njima.
Posljednju krizu inicirala je prvostupanjska presuda suda BiH protiv lidera SNSD-a Milorada Dodika, izrečena zbog nepoštivanja odluka Visokog predstavnika u BiH, na koju je on reagirao eskalacijom – prijetnjama odcjepljenjem Republike Srpske, donošenjem entitetskih zakona koji podrivaju državnu vlast, odnosno zabranjuju rad SIPA-i, Sudu i Tužiteljstvu BiH na teritoriju RS-a, kao i upućivanjem u proceduru nacrta novog ustava tog entiteta, koji predviđa održavotvorenje RS-a, uključujući i mogućnost stupanja u konfederaciju sa Srbijom.
Riječima novinara Avde Avdića situacija podsjeća na utakmicu između San Marina i Lihtenštajna: na sredini terena igraju dvije nejake reprezentacije, dok je sam ishod utakmice manje-više beznačajan. Ono što jest izvjesno je da će iz ove krize kao pobjednik izaći – Dragan Čović
U cijelom ovom procesu, upadljivo je odsustvo proaktivnih odgovora iz Federacije BiH, čiji su dužnosnici u javnost do sada izlazili uglavnom sa opreznim porukama, ponavljajući da je neophodno da državne institucije urade svoj dio posla, te odbijajući svaku mogućnost pregovora sa Dodikom, naglašavajući da o pravnim pitanjima ne može i neće biti pregovora. Većinu u Federaciji predstavljaju stranke okupljene oko tzv. Trojke – SDP, Naša stranka i Narod i Pravda – kao i HDZ BiH, koji je do sada bio Dodikov najvjerniji federalni partner.
Dok je pozicija Trojke – koja se zalaže za euroatlantske integracije i jačanje državnih institucija, i koja konzistentno optužuje Dodika da svojim potezima ne samo koči reforme, već i ugrožava mir u regiji – bila predvidljiva, velika nepoznanica je bila reakcija šefa HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji je u danima nakon izricanja presude Dodiku slao ambivalentne signale, ne odustajući od svoje standardne mantre o "očuvanju mira i osiguranju jednakopravnosti svih naroda".
Međutim, sastanci koje je u proteklom tjednu organizirao Čović sa predstavnicima Trojke, a onda i sa predstavnicima oporbe iz RS-a, sugeriraju da HDZ BiH traži način da se otarasi Dodika kao balasta. Na koncu, on je i otvoreno dao do znanja da "HDZ neće podržavati jednostrane poteze koji vode daljnjoj blokadi institucija".
Trojka, formirana nakon izbora 2022. kao savez SDP-a BiH Nermina Nikšića, Naroda i pravde Elmedina Konakovića i Naše stranke Edina Forte, nastupa s platformom građanske države i europskih integracija. Ipak, njeni pragmatični, a neko bi rekao i oportunistički kompromisi često su predmet kritika. Njihova ranija suradnja s Dodikom nakon izbora 2022. i nedostatak konkretnih reformi narušili su im kredibilitet kod dijela birača. Njihova reakcija na Dodikovu eskalaciju bila je brza – podržali su novu koaliciju s HDZ-om i RS opozicijom te predložili Nebojšu Vukanovića, poznatog kritičara SNSD-a, za ministra sigurnosti.
Dragan Čović i HDZ BiH usložnjavaju dinamiku ionako komplicirane krize. Od 2006. godine, kada je suradnja s Dodikom učvršćena oko zajedničkog interesa za decentralizaciju i etničku autonomiju, HDZ BiH bio je pouzdan saveznik SNSD-a. Čovićev zaokret nije samo reakcija na presudu, nego i pragmatičan potez za očuvanje hrvatskih interesa u novom političkom kontekstu.
Njegov uvjet ostaje jasan: "Neću prihvatiti dva bošnjačka člana Predsjedništva BiH", što naglašava fokus na jednakopravnosti Hrvata i sukob s Trojkinom građanskom agendom. Nakon sastanka sa oporbom iz RS-a na Kupresu, svi akteri su se uzdržavali iznošenja detalja u javnost, ali su istodobno i svi naglasili potrebu usvajanja novog izbornog zakona na razini BiH, što je ključni zahtjev HDZ-a.
Pregovori s Trojkom i RS opozicijom pokazuju da Čović vidi priliku u Dodikovoj slabosti, ali napetost oko Izbornog zakona i ustavnih reformi ostaje kamen spoticanja. Zagreb, svjestan da stabilnost BiH utječe na regiju, pomno prati situaciju, a Čovićev potez vidi se kao šansa da Hrvati u BiH ojačaju svoju poziciju, pod uvjetom da prevladaju ideološke razlike s partnerima.
Matematički gledano, nova koalicija ima dovoljno glasova u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ali Dodiku u tom slučaju preostaje u rukama ključni mehanizam blokade u Domu naroda Parlamenta BiH, gdje SNSD s tri delegata može spriječiti kvorum jednostavnim nepojavljivanjem na sjednicama. Prije izbora 2026., partneri moraju uskladiti svoje vizije – Trojkina građanska država i Čovićeva etnička ravnoteža nisu lako pomirljivi, a Dodikovi preostali mehanizmi blokade i dalje prijete.
Presuda protiv Dodika i njegova sve očitija izolacija – gubitak saveznika, slabljenje u RS-u – sugeriraju da je njegova secesionistička igra na izlaznim vratima. Za Hrvate u BiH i regiju, ovo je šansa za resetiranje političke scene, ali samo ako Federacija pokaže jedinstvo i odlučnost. U suprotnom, riskira da ova koalicija postane tek privremeni predah u dugogodišnjoj krizi, ostavljajući pitanje budućnosti BiH otvorenim.
Za to vrijeme, državni policijski organi nisu u stanju sprovesti nalog za privođenje Dodika, Viškovića i Stevandića, dok ova potonja trojica nisu u stanju na teritoriju RS-a sprovesti nedavno usvojene zakone, s obzirom na to da SIPA nastavlja raditi, hapsiti i privoditi svakoga, osim Dodika. Ili, riječima novinara Avde Avdića, ova situacija podsjeća na utakmicu između San Marina i Lihtenštajna: na sredini terena igraju dvije nejake reprezentacije, dok je sam ishod utakmice manje-više beznačajan. Ono što, pak, jest izvjesno je da će iz ove krize, kao i iz većine dosadašnjih, kao pobjednik izaći – Dragan Čović.
