U trenutku kad je velik broj medija u Bosni i Hercegovini objavio vijest o izdavanju naloga za privođenje predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta RS-a Milorada Dodika, kao i predsjednika Narodne skupštine RS-a Nenada Stevandića te premijera tog entiteta Radovana Viškovića, prvi je u svom kabinetu u Palati predsjednika sjekao rođendansku tortu u obliku srpske zastave, ukrašenu konturama Republike Srpske.

Spomenuti trojac osumnjičen je za ugrožavanje ustavnog poretka BiH separatističkim zakonima usvojenim nakon presude Suda BiH Miloradu Dodiku od 26. veljače 2025. Toga dana, državni sud osudio ga je na godinu zatvora i šestogodišnju zabranu političkog djelovanja jer nije poštovao odluke Christiana Schmidta, visokog predstavnika zaduženog za provedbu Dejtonskog sporazuma iz 1995., koji je poništio ranije zakone RS-a o jačanju neovisnosti od državnog nadzora.

Podsjetimo, umjesto da se povinuje, Dodik je zaoštrio situaciju: već sutradan, 27. veljače, NSRS pod Stevandićevim vodstvom usvojio je zakone kojima se zabranjuje rad državnih institucija, uključujući policiju i sudove, na teritoriji RS-a. Državno tužilaštvo to je ocijenilo kao napad na ustavni poredak, što je kulminiralo nalozima za hapšenje nakon što trojica lidera nisu odgovorila na pozive za saslušanje.

Analitičari i politički akteri upozoravaju da vrh RS-a potezima prijeti sigurnosnoj situaciji u BiH i mogućom eskalacijom nasilja. Ili riječima premijera RS-a Viškovića: "Izvolite, realizujte svoju naredbu. Pucate iz prazne puške. Pravite situaciju da možda neko zapuca iz pune puške"

U međuvremenu, Ustavni sud BiH je privremeno do konačne odluke suspendirao zakone NSRS-a o zabrani državnih institucija u RS-u, ali je Dodik odbacio i tu odluku, tvrdeći da Ustavni sud nije legitiman bez sudija srpske nacionalnosti što je posljedica bojkota koji je sam organizirao. A nakon što je slavljeničkim nožem isjekao Republiku Srpsku, Dodik se zaputio u Narodnu skupštinu u kojoj se taman održavala sjednica s temom usvajanja novog entitetskog ustava, koji je, sudeći prema nacrtu koji se dan-dva ranije našao u medijima, u frontalnom sukobu sa ustavom Bosne i Hercegovine, definirajući RS kao "suverenu, jedinstvenu i nedjeljivu ustavnopravnu subjektivnost", s pravom na samoopredjeljenje i mogućnošću sklapanja federalnih ili konfederalnih veza sa susjednim zemljama, poput Srbije. Nacrt predviđa uspostavljanje vojske RS-a, proglašava Banju Luku glavnim gradom, definira kontrolu nad teritorijem, zračnim prostorom, i tome slično.

Već danima analitičari te razni unutrašnji, ali i vanjski politički akteri upozoravaju da su sve ovo potezi kojima se ozbiljno prijeti sigurnosnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i mogućom eskalacijom nasilja, što nikome ne bi odgovaralo. Ili riječima premijera RS-a Radovana Viškovića: "Izvolite, realizujte svoju naredbu. Pucate iz prazne puške. Pravite situaciju da možda neko zapuca iz pune puške."

Ured visokog predstavnika (OHR) osudio je nacrt kao "izravno kršenje Dejtona" i prijetnju stabilnosti Brčko Distrikta, pozivajući delegate NSRS-a da ga odbiju. Opozicija unutar RS-a smatra da nije trenutak u kojem se treba usvajati novi entitetski ustav, a posebno ne na ovakav način. SDS-ov Ognjen Bodiroga nazvao je sjednicu "avanturom koja vodi RS u opasnost" i pokušajem odvraćanja pažnje od Dodikovih pravnih problema, dok Nebojša Vukanović, predsjednik liste Pravda i red, upozorava da Dodik "gura RS u bratoubilački sukob". "Ljudi, nemojte ovo raditi", zavapio je Vukanović u Skupštini. "Vlast srlja u propast, kao guske u magli."

Vladajuća koalicija, predvođena Stevandićem, tvrdi da je cilj zaštititi autonomiju RS-a od "nelegalnih intervencija OHR-a i Sarajeva", a podrška Dodiku, doduše samo verbalna, stiže iz Srbije, pa su se u protekloj sedmici u posjeti Banjoj Luci, nakon Aleksandra Vučića, našli i zamjenik premijera vlade Srbije Aleksandar Vulin i premijer u ostavci Miloš Vučević. Najprije je bilo predviđeno da se Dodik osobno obrati u Skupštini Srbije, ali je zbog studentskih blokada najavljena trodnevna sjednica odgođena, ostavljajući Dodika da se pita da li je priroda podrške koju pruža Vučić, koji i sam ima ozbiljnih problema, tek simbolična.

Procedura nalaže da, ukoliko se Dodik, Višković i Stevandić ne odazovu pozivu Tužiteljstva, odnosno ukoliko ih sudska policija ne uspije privesti, za njima bude raspisana najprije unutrašnja, a zatim i međunarodna tjeralica.

Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA ima zakonske ovlasti i podršku međunarodne zajednice, uključujući SAD i EU, koji Dodikov separatizam vide kao prijetnju stabilnosti Balkana. Međutim, policija RS-a, lojalna Dodiku i brojčano nadmoćna u regiji, predstavlja ozbiljnu prepreku. Nakon usvajanja zakona 27. februara, vlasti RS-a vršile su pritisak na SIPA-u da napusti objekte u Banjoj Luci, dok bi Dodikovo osiguranje moglo onemogućiti bilo kakvu operaciju hapšenja.

Stoga je i dalje neizvjesno da li će do uhićenja doći. Sudska policija je zvanično zatražila asistenciju SIPA-e, ali i dalje nije jasno na koji bi način reagirao MUP RS-a kojim Dodik prijeti. Eventualni sukob između pripadnika dvije policijske organizacije, ozbiljan je rizik od eskalacije, odnosno ograničenog sukoba. Analitičari smatraju da je kratkotrajni sukob praćen pregovorima najvjerojatniji ishod, ali i naglašavaju da bi šira eskalacija mogla oslabiti autonomiju RS-a ili paralizirati BiH, iako potpuni raspad Dejtona zahtijeva veći rat, što trenutačno nije izgledno.

Međunarodne snage pomno prate situaciju. EUFOR Althea, s 1.200 vojnika u BiH, najavio je povećanje broja trupa, a oglasio se komandant EUFOR-a general-major Florian-Mariana Barbu, ističući da je "EUFOR adekvatno strukturiran za ispunjenje svog mandata".

Kratkoročno gledano, otvoreni sukob MUP RS-a s državnim snagama mogao bi oslabiti RS. Ako Dodik bude uhićen ili prisiljen na odstupanje, njegova stranka (SNSD) mogla bi izgubiti kontrolu, a međunarodna zajednica bi mogla podržati reforme koje smanjuju entitetsku autonomiju kroz, primjerice, centralizaciju policije. RS-ove institucije ne bi nestale, ali bi bile pod jačim nadzorom Sarajeva i OHR-a.

Dugoročno bi pokušaj eskalacije mogao dovesti do referenduma ili političkog pritiska za ukidanje RS-a kao entiteta, iako bi to zahtijevalo ustavne promjene, koje nisu moguće bez konsenzusa triju naroda. Dodikova strategija "idem do kraja" mogla bi se okrenuti protiv njega, ali RS kao entitet ima duboke korijene u Dejtonu, pa je njegovo potpuno ukidanje malo vjerojatno bez rata. Ali, da parafraziramo Nebojšu Vukanovića, budućnost je u magli. A u toj magli samo o Dodiku ovisi koliko će narednih rođendanskih torti rezati iza rešetaka, a koliko na slobodi.