Niz radikalnih poteza predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, sasvim očekivano, gurnuli su BiH u još dublju krizu. Prošloga tjedna sud BiH Dodiku je izrekao nepravomoćnu presudu zbog kršenja kaznenog zakona o nepoštivanju odluka visokog predstavnika, odnosno zbog potpisivanja ukaza o stupanju na snagu zakona o neprimjenjivanju presuda Ustavnog suda BiH i odluka visokog predstavnika.
Prethodno je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Christian Schmidt, poništio sporne zakone RS-a te izmijenio krivični zakon BiH tako da se radnje koje narušavaju ustavni poredak države tretiraju kao krivično djelo, što je i dovelo do procesa Dodiku.
Prvostupanjskom presudom predsjednik RS-a i lider SNSD-a osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od godinu dana i zabranu obavljanja funkcije predsjednika RS-a u trajanju od šest godina, što bi po automatizmu značilo i zabranu političkog djelovanja, odnosno obavljanja bilo koje javne funkcije koja se potpuno ili djelomično finansira javnim sredstvima. Naravno, sve to ako prvostupanjska presuda postane pravomoćna.
U slučaju Milorada Dodika, sud je potvrdio legitimitet i ovlasti visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, pozivajući se na odluke Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, kao što su slučajevi "Berić i dr. protiv BiH" i "Sejdić i Finci protiv BiH". Također, Sud je naveo Aneks 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i Bonsku deklaraciju kao osnove za svoje zaključke.
Odvjetnica Sabina Mehić, koja je prisustvovala izricanju presude, u naknadno objavljenoj pravnoj analizi zaključuje da je, u vezi s argumentacijom Dodikove obrane da je on morao potpisati ukaz jer mu je to bila obveza u skladu sa Ustavom RS-a, "Sud BiH istaknuo da upravo iz te odredbe, na koju se odbrana pozivala, proizilazi suprotno". "Prema stavu Suda, optuženi je u skladu s tom odredbom bio u obvezi da u Narodnoj skupštini RS-a traži ponovno odlučivanje o tim zakonima koji su doneseni, a ne da postupa onako kako je postupao", piše Mehić.
I Tužiteljstvo i osuđenik na presudu imaju pravo žalbe, mada je u trenutku nastajanja ovog teksta još uvijek nejasno hoće li se osuđeni Dodik žaliti na presudu, s obzirom na to da je takvu mogućnost odbacio odmah po izricanju kazne, dok je njegov odvjetnik izjavio da će žalbe, ipak, biti.
Dodik tvrdi da je cijeli proces protiv njega bio politički motiviran, a nakon presude ponovio je svoje ranije izrečene teze o nelegalnosti i nelegitimnosti Christiana Schmidta na mjestu visokog predstavnika, a nije propustio priliku da salvom uvreda obaspe širok spektar domaćih i međunarodnih aktera, koristeći se rječnikom koji nije primjeren ni toaletnom papiru, a kamoli tisku.
Po izricanju presude maksimalno je ubrzana eskalacija, koji ni najmanje nije ublažila hitna sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost Srbije, koju je sazvao predsjednik te zemlje Aleksandar Vučić, kao ni njegova promptna posjeta Banjoj Luci već istoga dana. Vučić je presudu nazvao "sramnom", ne propustivši da se po ko zna koji put uplete u unutrašnje poslove BiH, ovoga puta i u odluku Suda BiH.
Već dan nakon presude je Vlada RS-a pokrenula inicijativu u Narodnoj skupštini, na temelju koje je po hitnom postupku usvojen set zakona kojima se izravno podriva ustavni poredak Bosne i Hercegovine, odnosno zabranjuje rad Tužiteljstva i Suda BiH, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, te Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) na teritoriji RS-a.
Paralelno je usvojen i zakon o osnivanju visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske, kao i tzv. zakon o stranim agentima, kojim se targetiraju nevladine organizacije. Usvojene su i odluke o prijevremenom stupanju na snagu, ali zakoni svakako najprije moraju proći procedure u Vijeću naroda RS-a, a vrlo je izvjesno da će se njima uskoro baviti i Ustavni sud BiH. Deputati oporbe su prije glasovanja napustili skupštinu, te su svi ovi nabrojani zakoni usvojeni bez njihovog prisustva.
U međuvremenu, rečeni zakoni se nisu stigli ni "ohladiti", a pripadnici SIPA-e uhapsili su u Banjoj Luci po nalogu tužiteljstva BiH Marka Plavšića i Ljubana Vukovića koji su dva dana ranije prijetili sutkinji Suda BiH Seni Uzunović.
Sam Schmidt je reagirao maksimalno smireno. Nakon sjednice Vijeća za implementaciju mira, poručio je da se ovim problemom trebaju baviti institucije BiH. Oglasio se i supervizor za Brčko Louis Crishock, koji je otvoreno zaprijetio da bi, ako se nastave aktivnosti vlasti RS-a usmjerene protiv državnih institucija i ustavnog poretka BiH, moglo doći do potrebe da Tribunal za Brčko procjeni da li su takvi potezi u skladu sa Konačnom odlukom za Brčko, zapravo nagovještavajući mogućnost da Distrikt postane sastavni dio Federacije BiH.
Često se u zaboravlja da osim dva entiteta, BiH ima kao zasebnu administrativnu jedinicu i Distrikt Brčko, koji faktički i fizički razdvaja teritorij RS-a na dva dijela. Mogućnost da Brčko promijeni svoj status predviđena je arbitražnom odlukom za Brčko koju je Arbitražni tribunal donio 1999. godine, u kojoj je ostavljena mogućnost modifikacije odluke ako se jedna od strana ne bude pridržavala njenih odredbi.
U dokumentima iz arbitraže eksplicitno se navodi: "Tribunal će zadržati ovlasti da, u slučaju ozbiljnog nepridržavanja odredbi od strane jednog entiteta, po potrebi modificira ovu Konačnu odluku, i tako, na primjer, dio Distrikta ili cijeli Distrikt stavi pod isključivu kontrolu drugog entiteta."
U svemu ovome je upadljivo odsustvo reakcija domaćih političkih aktera. Istina, Dodik je odmah po izricanju presude uputio pozive predstavnicima vlasti Federacije BiH, ali je redom dobio odbijenice od svakoga od njih, te mu je poručeno da se o sudskim presudama ne može pregovarati, kao i da entiteti, tj. Republika Srpska i Federacija BiH, nemaju niti mogu imati nadležnost za pregovore o pozicijama državnih institucija.
Dodik je u danima nakon presude očajnički naizmjenično prijetio i tražio sugovornike u Federaciji, ali ga nitko nije bio voljan saslušati, osim lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića. On i Dodik sastali su se u Mostaru. Čović je poslije sastanka rekao da neće komentirati nepravomoćnu presudu Dodiku, dodajući da će, kada ona bude pravosnažna, "netko vjerojatno imati sankcije oko toga". Još je kazao da "neće okretati leđa nikome": "Želimo razgovarati sa svima. Anarhija nikome ne odgovara i mi ćemo se suprotstaviti svakome ko pokušava stvoriti takav ambijent u BiH."
Što se, zapravo, događa? Po svemu sudeći, predsjednik RS-a pokušava dobiti na vremenu. Dok, s jedne strane, gura zakone i odluke kojima nastoji razvlastiti državu BiH na teritoriju RS-a i suspendirati rad državnih organa koji mu smetaju, poziva Srbe da napuste te iste institucije, s druge strane ostavlja svoje stranačke kolege u Vijeću ministara BiH da učestvuju u sjednicama i donošenju odluka, kao što su, primjerice, usvajanje državnoga proračuna i Nacrta zakona o VSTV BiH.
Istog onog VSTV-a, čiji se rad na području RS-a pokušava osporiti entitetskim zakonom. Ključni problem Dodikovog plana je nedostatak unutrašnjeg konsenzusa, stvarne podrške Srbije i međunarodne zajednice (uz izuzetak Mađarske i, naravno, Rusije), kao i finansijskih sredstava za sprovođenje političkih inicijativa.
