Nije prošlo ni sedam dana otkako je Bosna i Hercegovina dobila zvaničnu potvrdu iz Bruxellesa o otpočinjanu pregovora za pridruživanje Europskoj uniji, a praktično, prije nego što su dogorjele prskalice na slavljeničkim tortama – nastupila je uobičajena realnost Bosne i Hercegovine, u kojoj se niko ni sa kim ni o čemu ne može složiti, i u kojoj visoki predstavnik koristi svoje ovlasti da nameće zakone i propise.
Podsjetimo, Europska unija se prošloga tjedna složila da će započeti pregovore o članstvu s Bosnom i Hercegovinom. Čelnici bloka su uz usvojenu odluku prikačili i upozorenje da će BiH morati poduzeti više reformi prije nego što može započeti sljedeći korak. "Čestitam! Vaše mjesto je u našoj europskoj obitelji. Današnja odluka je ključni korak naprijed na putu Bosne i Hercegovine prema EU-u", napisao je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel dok je još trajala sjednica Vijeća Europe u Bruxellesu.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen sa svoje je strane rekla da je BiH sada "potpuno usklađena" s vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a, da poboljšava upravljanje migracijskim tokovima te da usvaja zakone za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma.
Odluka Vijeća Europe se općenito smatra povijesnim korakom za Bosnu, podižući nade da bi zemlja mogla prevladati nestabilnost obilježenu etničkim rivalitetima i prijetnjama secesije, gotovo tri desetljeća nakon završetka rata, a naročito nakon što je BiH 2022. godine i službeno prepoznata kao zemlja kandidatkinja za članstvo. Iz Bruxellesa je nedvojbeno poručeno da je BiH dovršila neke od potrebnih koraka, ali su još uvijek otvorene reforme u pravosuđu i izbornom sustavu.
I upravo tu je zapeo plug. Nakon što se predstavnici vladajuće koalicije stranaka Trojke, SNSD-a i HDZ-a i njemu pripadajućih satelita nisu uspjeli dogovoriti oko novog izbornog zakona, visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt nametnuo je niz odluka kao odgovor na političku krizu i stagnaciju u zemlji. Radi se o paketu mjera za poboljšanje integriteta izbornog procesa, imajući u vidu nesposobnost ili nespremnost domaćih vlasti da isprave teške nedostatke u izbornom procesu. Iz OHR-a je poručeno da birači u BiH moraju imati ravnopravnu priliku da učestvuju u izborima i moraju biti sigurni da je njihov glas adekvatno prebrojan i ispoštovan u kasnijem formiranju vlasti, a posebno da izborne krađe moraju biti sistemski spriječene. Osim toga, ove odluke uključuju i zabranu kandidature ratnim zločincima, kao konkretan korak u pokušaju da se osiguraju odgovornost i pravda za žrtve rata.
Prve reakcije su došle upravo iz Bruxellesa, u kojima je očigledno razočarenje samom činjenicom da je BiH već na prvom koraku ka ispunjenju zadanih ciljeva morala koristiti Schmidtovu štaku. Prosto rečeno – opsežna međunarodna supervizija nije kompatibilna s europskom budućnošću Bosne i Hercegovine, jer prekomjerna međunarodna intervencija ometa suverenitet zemlje i njen put prema pridruživanju Europskoj uniji.
Nadalje, stigle su i žestoke reakcije iz bh. entiteta Republike Srpske (RS), čiji su predstavnici odmah najavili donošenje vlastitog izbornog zakona, kao odgovor na Schmidtovu odluku o zabrani kandidature i imenovanja na javne funkcije ratnih zločinaca. Oni ističu da donošenje vlastitog izbornog zakona ima svrhu očuvanja autonomije RS-a u procesu donošenja odluka o izbornim pitanjima.
U Bruxellesu je očigledno razočarenje zbog činjenice da je BiH već na prvom koraku ka ispunjenju zadanih ciljeva morala koristiti Schmidtovu štaku. Prosto rečeno, opsežna međunarodna supervizija nije kompatibilna s europskom budućnošću BiH
Rat Rusije protiv Ukrajine ponovno je oživio europsku želju za proširenjem na istoku i u srednjoj Europi, s trenutnim članicama bloka koje su se u prosincu složile da će započeti razgovore o pridruživanju s Ukrajinom i Moldavijom. Pokretanje pregovora samo stavlja Bosnu na početak dugog procesa daljnjih reformi koje obično traju mnogo godina prije nego što zemlja napokon postane članica EU-a. Susjedi Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Srbija i Albanija već su dalje odmakli u svojim naporima za pridruživanje, ali su svi još uvijek daleko od članstva.
Zoran Milanović, predsjednik Hrvatske, iskoristio je i ovu priliku da se za potrebe predizborne kampanje u Hrvatskoj obračuna s premijerom Andrejom Plenkovićem, cinično utvrdivši da će proces pridruživanja BiH EU trajati 500 godina, "duže nego što su oni bili pod Turcima". K tome, Milanović je nastavio insistirati na stajalištu da bi se trebalo osigurati pravo Hrvatima u BiH da biraju svog člana Predsjedništva, što smatra nepravedno oduzetim, te je kritizirao Vladu zbog nedovoljnih napora u uklanjanju sankcija koje su nametnute hrvatskim političarima iz BiH.
Ovakav Milanovićev nastup ne odudara od njegovog uobičajenog manira obračuna s političarima iz BiH, što ne samo da dodatno opterećuje odnose između Zagreba i Sarajeva, nego i potvrđuje matricu po kojoj će zemlje članice EU-a, a naročito Hrvatska, kao jedini europski susjed BiH, maksimalno koristiti mehanizme pritisaka i poluga kako bi kanalisala vlastite interese, na sličan način na koji je i Slovenija svojedobno kočila put Hrvatske u EU, zakerajući oko arbitraže međudržavnog razgraničenja.
Sve ovo samo znači da je Bosna i Hercegovina krenula na put od sedam milja, kao i da se već na prvom koraku saplela. To je, da zadržimo Milanovićev ciničan ton – mali korak ka EU-u za bosanskog čovjeka, ali ogroman za čovječuljka.
