Iz Brisela su nam ovih dana stigle loše, ali nimalo neočekivane vijesti – Hrvatska je svrstana među najgore države EU-a po pitanju rodne ravnopravnosti, odnosno tretmana žena. Niže od nas rangirane su samo Grčka, Mađarska i Rumunjska, a u njihovom društvu našli smo se jer iz godine u godinu ostvarujemo sve lošije rezultate, do te mjere da smo u odnosu na prethodno razdoblje na istoj listi pali za četiri mjesta.

Pokazuju to rezultati najnovijeg Indeksa rodne ravnopravnosti, alata kojim se razlike u društveno-političkom tretmanu muškaraca i žena kontinuirano mjere u šest ključnih domena: radu, novcu, znanju, vremenu, moći i zdravlju. U svakom od tih područja najbolje kotiraju skandinavske zemlje, Švedska i Danska, s 82, odnosno 78,8 od mogućih sto bodova, dok prosjek čitave Europske unije iznosi 71 bod. Bolje rezultate od prosjeka imaju i Austrija, Njemačka, Španjolska i Luksemburg, dok osam članica – Češka, Estonija, Latvija, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Hrvatska (s ostvarenih 59,7 bodova) – sve više zaostaje za proklamiranom "unijom ravnopravnosti".

Hrvatska je u ovogodišnjem Indeksu rodne ravnopravnosti najbolji rezultat ostvarila u području novca, gdje je na 18. mjestu među svim članicama, a gledajući razdoblje od 2021. godine, najveći napredak postigla je u segmentu rada. Međutim, zbog bržeg napretka drugih država u istom području, RH je u tome ostala na 20. mjestu. Jedno od područja na kojem je u novom Indeksu stavljen naglasak jest rodni jaz u plaćama koji se posljedično reflektira i na razlike u mirovinama. Kad govorimo o razdoblju od 2010. do 2022. godine, taj jaz se na razini EU-a smanjuje, međutim i dalje je vrlo prisutan u pojedinim članicama kakva je Hrvatska.

Prosječna bruto plaća muškaraca tako je lani ovdje iznosila 1.635 eura, dok je prosječna plaća žena bila 1.524 eura (6,8 posto niža). Istodobno je 21 posto žena i 16 posto muškaraca bilo u riziku od siromaštva. Od 2010. udio žena i muškaraca u riziku od siromaštva smanjio se za jedan, odnosno četiri postotna boda, dok se rodni jaz povećao s dva na pet postotnih bodova na štetu žena. Hrvatska i dalje ima velike probleme i u području skrbi i neplaćenog rada, koji u 39 posto slučajeva pada na leđa žena, kao i sudjelovanja žena u procesima donošenja odluka, odnosno u domeni moći. U potonjoj domeni Hrvatska je napravila najveći korak unazad pa se u tri godine spustila sa 16. na 19. mjesto, što je, kako ističu istraživači, najveći zabilježeni pad među svim članicama Unije.

"Alarmantno je da nas se ponovno upozorava na iste stvari kao proteklih godina i to, primjerice, zbog malog broja žena na čelu ministarstava i broja zastupnica u Saboru. Hrvatska ima ozbiljne strukturne probleme kada govorimo o postizanju rodne ravnopravnosti i nužno je pokrenuti vrlo konkretne inicijative kako bismo osigurali da naše sugrađanke žive slobodno, bez nasilja i diskriminacije i s jednakim mogućnostima", izjavio je Marko Vešligaj, zastupnik u Europskom parlamentu iz redova SDP-a, koji je rezultate Indeksa podijelio s hrvatskom javnosti.

Marko Vešligaj (FOTO Dragan Puklavec/PIXSELL)

Kad se podvuče crta, ispada da Hrvatska po pitanju rodne ravnopravnosti napreduje sporije od ostalih EU-članica i da se posljednjih godina prebacila s obrasca "sustizanja" na polaganiji tempo. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, koja na navedene probleme upozorava godinama, kaže da je novi rezultati Indeksa ne iznenađuju.

- Statistika koju pratimo ukazuje da smo već niz godina, uključujući prošlu 2023., suočeni s najvećim brojem pritužbi žena na diskriminatorno postupanje u svim područjima života, što čini konstantu od oko dvije trećine svih pritužbi. To ukazuje na/ činjenicu da su žene i dalje društvena skupina koja je suočena s diskriminacijom temeljem spola, majčinstva i obiteljskog statusa u društvenoj, javnoj i privatnoj sferi – govori Ljubičić za Novosti.

Usprkos zabilježenom napretku tog segmenta u ovogodišnjem Indeksu ravnopravnosti, analize ureda pravobraniteljice pokazuju da se Hrvatska i dalje nalazi među EU-zemljama s iznadprosječnom nezaposlenosti. Samo lani je udio žena među ukupno nezaposlenima iznosio 57,1 posto, a u pojedinim županijama i više od 60 posto.

- Također, podaci Eurostata ukazuju i na veliku prisutnost prekarnog rada koji Hrvatsku, sa stopom od 3,9 posto, smješta među zemlje s najvećom prisutnošću tog oblika rada. Na navedeno upućuje i analiza izlazaka iz evidencije nezaposlenih osoba temeljem radnog odnosa prema mjesečnim statističkim biltenima HZZ-a, koja pokazuje čak 6,5 puta veću prisutnost ugovora o radu na određeno vrijeme od onih na neodređeno. Žene su opet i u ovom slučaju osobito pogođena kategorija – ističe pravobraniteljica i dodaje da žene čine i većinu u potplaćenim sektorima i na hijerarhijski nižim pozicijama, iako su u prosjeku obrazovanije, te da su često žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu.

Višnja Ljubičić (FOTO Sandro Lendler)

- Od žena se i dalje očekuje da budu te koje će uspješno balansirati između izazova prisutnih u poslovnom okruženju i svakodnevnih zadaća vezanih uz privatni i obiteljski život. Prema čvrsto uvriježenom tradicijskom obrascu, u svakodnevnom životu teret obaveza prema djeci i kućanstvu još uvijek velikom većinom snose žene. I pritom je, nažalost, prevladavajući stav da bi tako trebalo i biti – govori Višnja Ljubičić.

Rezultati Indeksa ravnopravnosti ne iznenađuju ni Natašu Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč. Kako kaže, radi se odrazu stvarnosti koju žene u Hrvatskoj svakodnevno proživljavaju, a pad na spomenutoj listi ocjenjuje kao poražavajući.

- Aktualna politička klima sve je manje sklona naprednim politikama rodne ravnopravnosti. Umjesto aktivnog rada na dostizanju ravnopravnosti, svjedočimo porastu konzervativnih narativa koji podrivaju i dosad postignute pomake. To se odražava i na slabiju zastupljenost žena na pozicijama moći, gdje se donose odluke ključne za društveni napredak, tako da ovi rezultati nisu samo nepravda prema ženama, već su gubitak za cijelo društvo – smatra Vajagić.

- Osim što rezultati Indeksa jasno pokazuju da je stanje rodne ravnopravnosti u Hrvatskoj uvjetovano političkim odlukama, uvjetovano je i društvenim normama koje žene i dalje stavljaju u podređen položaj. Ako se ne usmjerimo na ozbiljne reforme, poput ulaganja u ravnotežu između profesionalnog i privatnog života, rodno osjetljivog obrazovanja i transparentnih politika koje eliminiraju rodni jaz, Hrvatska će nastaviti zaostajati - domeće ona.

Umjesto rada na dostizanju ravnopravnosti, svjedočimo porastu konzervativnih narativa koji podrivaju i dosad postignute pomake. To se odražava i na slabiju zastupljenost žena na pozicijama moći, gdje se donose odluke ključne za društveni napredak – kaže Nataša Vajagić

Gledajući unaprjeđenje zakonskog, strateškog i institucionalnog okvira za zaštitu i promicanje ravnopravnosti te razvoj sustava prevencije i suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja, žene i muškarci u RH nedvojbeno imaju ravnopravnije startne pozicije nego što je to bio slučaj prije 20-ak godina. U tom periodu, objašnjava pravobraniteljica Ljubičić, kao društvo smo prešli zahtjevan put izgradnje sustava koji je, usprkos snažnom patrijarhalnom okruženju, priznao koncept ravnopravnosti spolova, ljudskih prava žena i nužnosti daljnjeg rada kako bi se ta prava oživotvorila u svakodnevici. A da je pred nama još puno posla dokazuje i činjenica da je ured pravobraniteljice u posljednje vrijeme zasut pritužbama zbog djelovanja konzervativnih pokreta, najčešće u formi javnih okupljanja muškaraca koji se mole na gradskim trgovima.

- Ti pokreti prije svega su usmjereni na očuvanje tradicionalnih rodnih uloga koje podrazumijevaju strogo patrijarhalni poredak – vodeće društvene uloge trebale bi biti rezervirane samo za muškarce kao "prirodne vođe", dok bi se uloga žena trebala svoditi na brigu za kućanstvo, djecu i starije članove obitelji, odnosno ulogu majke, kućanice, odgajateljice i njegovateljice. Tako da se danas, nažalost, sve češće nalazimo u situaciji da se, umjesto da radimo na unaprjeđenju i daljnjem razvoju ljudskih prava, moramo vraćati na početak i pojašnjavati polazišne osnove suvremenih ljudsko-pravnih standarda - ističe Ljubičić.

S obzirom na to da Centar za građanske inicijative Poreč godinama provodi radionice s fokusom na prevenciju rodno utemeljenog nasilja u srednjim školama na području Istre, zanima nas da li u tom pogledu uočavaju ikakve pomake nabolje među mlađim generacijama.

- Primjećujemo da učenici i učenice gimnazija imaju otvoreniji pristup temama rodne ravnopravnosti i da su manje skloni stereotipima. To ukazuje na pozitivan utjecaj obrazovnog okruženja koje potiče kritičko promišljanje i interdisciplinarni pristup. S druge strane, u strukovnim školama češće nailazimo na predrasude, stereotipe i zatvorenost prema promjenama. Ove razlike nisu iznenađujuće, jer strukovni programi često imaju manje prostora za društvene teme i kritičku refleksiju - odgovara Nataša Vajagić.

Nataša Vajagić (FOTO Studio Partum)

Zabrinjavajuća je, kaže, pojava retradicionalizacije među mladima, pri čemu je vjeronauk ključni faktor, i to dominantno kroz preuzimanje uloge koju bi u sekularnom obrazovanju trebali imati građanski i seksualni odgoj.

- S druge strane, među mladima je konstantno prisutan veliki interes za životne teme koje su im bliske i relevantne, poput međuljudskih odnosa, seksualnosti i društvene pravde. Učenici i učenice često ističu potrebu za boljim razumijevanjem tih tema, što jasno ukazuje na prazninu koju postojeći obrazovni sustav ne uspijeva popuniti. Uvođenje građanskog i seksualnog odgoja u škole imalo bi ogroman potencijal za pozitivnu promjenu u stavovima mladih i njihovo osnaživanje za kritičko promišljanje. Ali, sve dok školski sustav ne uvede strukturirano obrazovanje o temama rodne ravnopravnosti, mladi ostaju izloženi snažnom utjecaju društvenih mreža na kojima se često promiču toksične vrijednosti, uključujući mizoginiju i tradicionalne rodne uloge - upozorava Vajagić i zaključuje da će bez navedenih koraka patrijarhalne strukture i dalje imati dominantan utjecaj na oblikovanje stavova mladih.