U nedostatku kvalitetnijeg programskog sadržaja, Hrvatska radiotelevizija ponudila je ovih dana javnosti službeni plan svog razvoja u sljedećim godinama. Prezentacija je nazvana "Novi smjer" iako u njoj pronalazimo malo toga zaista novog. Svejedno, nije ni ono staro zanemarivo, npr. ideja da se broj zaposlenih ima smanjiti za trećinu, ili više od 800 njih.
Genijalci s Prisavlja i nad njim redovno su tako započinjali svoje briljantne razvojne planove, makar samo zbog dojma, i ta figura uporno se održava još od početka ovog stoljeća. Nema veze što nikad nije praćena analizom po odjelima i radnim mjestima; bitan je stav. Prije ovog stoljeća pak, odnosno u zadnjem desetljeću prošlog, otkaze su dobivali isključivo Srbi i ljevičari. Za to nekakva detaljnija poslovna analiza nije bila nužna, ruku na srce, dok iza najavljene buduće čistke stoje ipak neki drugi, civilniji motivi.
"Novi smjer" bez daljnjeg igra prvenstveno na uštedu novca iz javne pristojbe koja odavno nije povišena, pa ju sve teže nagriza inflacija. No tu su i najavljena modernizacija "na svim područjima", povećanje vanjske produkcije i općenito "sadržaja za publiku", baš kao da postoje i neki drugi. Zatim, proširenje proizvodnje HRT-ovih regionalnih centara, povećanje interakcije s publikom itd.
Kad je posrijedi rečeni sadržaj za publiku, odmah nam iz memorije odjekuju oni zaključci prisavskih vizionara u programskim smjernicama otprije nepunih godinu i pol. Prema njima, prosječan gledatelj "voli heroje, ne antiheroje i ambivalentne likove, želi eskapizam, a ne socijalnu kritiku (osobito ako je na njoj fokus u dramskim sadržajima)". Nadalje, on želi gledati "serije nade" uz koje je "lakše suočavanje sa stvarnim životom" i tsl.
I lako što prosječnoga gledatelja vide kao dibidus idiota, zaboravljajući da ga oni sami sukreiraju. Ubuduće ga pritom namjeravaju prepustiti vanjskoj produkciji, naročito u dramskom i zabavnom programu. To znači, međutim, da planiraju totalno iznošenje programsko-produkcijskih sredstava, osim kad su u pitanju informativne emisije i srodna novinarska roba. Jedno od odredišta tih transakcija zacijelo je i bivša tvrtka glavnog ravnatelja HRT-a Roberta Šveba iz čijeg je vlasništva on formalno izašao s preuzimanjem funkcije. Nakon toga joj je direktnom pogodbom isplatio ukupno preko 700 tisuća eura za određene usluge, ne obazirući se na upozorenja Povjerenstva za sukob interesa. A nije se previše obazirao ni kad su ga ulovili da sebi redovno isplaćuje naknadu za prijevoz, iako sve vrijeme raspolaže službenim vozilom.
Šveb je nakon svega toga jednostavno sastavio dokument "Novi smjer", potpisao ga u svojstvu vodećeg autora, i najavio da je posrijedi "prvi korak u suradnji s Vladom, publikom, osobljem", tim redom. I ne treba previše sumnjati da će Vlada pozdraviti njegovu orijentaciju zdušno kao da ju potpisuje lično premijer Andrej Plenković. Ili ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek čiji je Šveb bio i ostao favorit za prvu fotelju Prisavlja.
Pritom nikome ne treba biti čudno to što novi smjerovi i stare smjernice dolaze odozgo, a dokumenti se pišu odozdo, poretkom obrnutim po rangu. Više smo puta ovdje pisali da bi prvo morala biti prihvaćena nekakva medijska strategija, pa Zakon o medijima, pa niži zakoni, i na koncu smjernice. Neke od zakona i brdo smjernica smo proteklih osam godina već dobili, ali ono strateško i generalno ni za lijek. Ne treba to čuditi, rekosmo, jer tako je ipak kudikamo lakše iznositi novac, kontrolirati vijesti, kadrovirati ljudstvo.
