Ovoga tjedna istekao je rok u kojem su radnici Hrvatske radiotelevizije (HRT) mogli otići uz otpremnine. Do 31. ožujka, kad je ponuda o sporazumnom raskidu ugovora prestala vrijediti, javnu radioteleviziju napustila su 333 radnika, objavila je agencija Hina. Najviše, 123 radnika, otišlo je iz Poslovne jedinice Program, dok su iz odjela Tehnologije sporazumni raskid ugovora prihvatila 122 radnika. Produkcija je smanjena za njih 56.
Vodstvo s Prisavlja u konačnici planira srezati broj zaposlenih na oko 1900, što je 800 manje nego na početku ove godine. Značajno stanjivanje radne snage prvi je korak u najavljenoj sveobuhvatnoj reformi javne radiotelevizije. Na kraju tog puta, "Plan konsolidacije rada i poslovanja HRT-a", nastao u prosincu 2024., neskromno predviđa preoblikovanje javnog servisa u "vodeću medijsku kuću u Hrvatskoj", odnosno "najrelevantniji, najvjerodostojniji i najkvalitetniji medijski sustav i središnju kulturnu instituciju u Hrvatskoj". Ukratko, kreatori ovog plana HRT-u obećavaju "povratak relevantnosti". No, predstavnici radničkih i novinarsko-cehovskih organizacija koje djeluju na HRT-u smatraju da je situacija upravo suprotna.
Maja Sever, novinarka HRT-a, predsjednica Europske federacije novinara i Sindikata novinara Hrvatske, postavlja ključno pitanje koja je ideja iza ovih poteza.
- Jer, ako su odlučili da smanjuju broj radnika bez suvisle ideje, onda se postavlja pitanje budućnosti HRT-a. Hoćemo li sutra imati informativni ili dokumentarni program? Čini mi se da u ovom slučaju nema vizije, već da se radi o pukom ganjanju brojeva - kaže Sever.
Neslužbene informacije govore da su HRT napustili i brojni nezamjenjivi pojedinci koji su proizvodili niz emisija sa snažnim autorskim pečatom. Odlazak više od 300 ljudi Sever je prije nekoliko dana obrazložila činjenicom da oni "više ne mogu izdržati ovu neizvjesnost, ovo mrcvarenje, izostanak vizije što bi javni medijski servis trebao biti".
Njenu kritiku dijele i drugi predstavnici radnika. Otkad je reformski plan dospio do njih i do javnosti, upozoravali su da je riječ o neozbiljnom projektu koji će samo srozati ionako nimalo laskav ugled nacionalne televizije.
Posebno je to bilo vidljivo na recentnoj sjednici saborskog Odbora za medije. Tamo su saborske zastupnike upozorili da "plan ne nudi sadržajnu reformu, već stihijsko rezanje – ljudi, programa, kulture, identiteta, te da se ukida ono što javni servis čini javnim: profesionalno novinarstvo, kvalitetan edukativni i kulturni sadržaj, te radna i produkcijska infrastruktura koja to sve omogućuje". Unatoč upozorenjima ljudi koji desetljećima rade na HRT-u, Odbor je podržao spomenuti plan, davši vodstvu HRT-a političku podršku u budućim reformskim pothvatima.
Plan koji je nastao u suradnji ravnateljstva HRT-a i globalne konzultantske kompanije Deloitte, kojoj je isplaćeno 250 tisuća eura, nameće puno više ekstra pitanja od konkretnih rješenja. "Poseban naglasak u nadolazećem periodu HRT će staviti na razvoj korporativne kulture koja će promicati angažman, inovativnost i suradnju zaposlenika, stvarajući tako dinamično i inspirativno radno okruženje koje podržava ostvarenje ciljeva HRT-a u digitalnom dobu", glasi jedna rečenica plana.
Od prve do zadnje stranice, takav rječnik je postojan. Promjene se tako, između ostalog, predviđaju putem "utilizacije zaposlenika", "optimizacije bez ugrožavanja kontinuiteta poslovnih procesa", poticanjem "multidisciplinarnih vještina od zaposlenika", kroz "optimalnu alokaciju resursa" i "povratne informacije o konzumaciji medijskog sadržaja od analitičkih timova..."
Kad se, uz poprilične teškoće, razgrne ovaj banalni korporativni novogovor, reformatori zapravo žele reći da će u budućnosti manje ljudi raditi više različitih tipova poslova, da će se više fokusirati na plasman sadržaja kroz aplikacije i društvene mreže, da će marketinški i sadržajno trčati za ukusom gledatelja, da će prodavati vlastite nekretnine po Hrvatskoj i iznajmljivati viškove kvadrata u zgradama u kojima rade novinari.
Kao jedan od krunskih problema zatečenog stanja autori vide činjenicu da HRT-ovi medijski proizvodi ne dopiru do dovoljnog broja ljudi, poput mlađih naraštaja koji konzumiraju vijesti na društvenim mrežama. U naumu da riješe ovu prepreku, predlažu zaokret u proizvodnoj strukturi: treba imati jednak fokus i na HRT-ove kanale i na netradicionalne platforme, poput aplikacija i socijalnih platformi. Analizom su također utvrdili da je trenutačno zaposleno previše novinara i drugih radnika vezanih uz novinarstvo, a premalo u odjelima "Digital, Marketing, Prodaja te Upravljanje ljudskim potencijalima".
Ovi potonji bi, u viziji budućeg HRT-a, trebali analizirati što narod želi, nakon čega će svoje nalaze proslijediti urednicima, koji će analitiku spustiti na novinare. Nakon što je interna analiza detektirala "veliki broj zaposlenika s nedovoljnom produktivnošću", u planu je nametnut opći imperativ da se poveća "produktivnost, motivacija i zadovoljstvo poslom", uz redovne ocjene i kontrolu njihovih izvedbi.
Pritom će morati naučiti raditi poslove koje je još jučer obavljalo više specijaliziranih ljudi, od odlazaka na teren do uredničkih zadataka i konačne objave sadržaja. Posve konkretno, u planu se navodi da je potrebno "razviti vještine zaposlenika kako bi mogli razmišljati i raditi višeplatformski i u više uloga (kreiranje i uređenje sadržaja te objavljivanja)". U bizarnom zaokretu, kao najveću prepreku takvoj svijetloj "korporativnoj kulturi koja će promicati angažman, inovativnost i suradnju zaposlenika" vide – "zaposlenike" HRT-a.
Nikako se drugačije ne može ocijeniti rečenica prema kojoj "prosječna starost od 49,2 godine te srednja stručna sprema (SSS) kao najzastupljenija razina obrazovanja na HRT-u predstavljaju ograničenje mogućnosti prilagodbe na nove zadatke, alate i tehnologije u skladu s djelovanjem suvremenih medijskih organizacija". Prozvani novinari, tehničari, snimatelji ili montažeri – sivi entiteti u proizvodnoj traci budućeg korporativnog Kulturkampfa – trebali bi kreativno procvjetati u ovom "inspirativnom radnom okruženju".
"Povratak relevantnosti", kao cilj ove dugoročne reformske avanture, vizionarsko pretvaranje HRT-a u "najrelevantniji, najvjerodostojniji i najkvalitetniji medijski sustav" u državi, utoliko je cinična kulisa za najbanalnije rezanje troškova, racionalizaciju poslovanja i stabilizaciju bilance. Nameće se pritom dojam da reforma primarno cilja na promjenu forme kako bi HRT dospio do što većeg broja ljudi, dok će novinarski sadržaj koji se diseminira valjda uslijediti sam od sebe. Zbog činjenice da nemali broj stanovnika svijeta i Hrvatske traži vijesti na mrežama, koje su epicentri dezinformacija, autori navode da je HRT-ov adut pripadnost medijima koji su prepoznati kao "rijetki pouzdani, vjerodostojni i nepristrani izvori važni za jačanje demokracije i participativnog građanstva".
Plan tako tepa istom onom HRT-u i njegovom informativnom krilu koje je zadnje desetljeće predmetom učestalih kritika za snishodljivo i ulizivačko novinarstvo naspram vladajućih političara i drugih centara moći. Autori plana miješaju uzroke, posljedice i rješenje problema, ne shvaćajući da je globalna masovna migracija publike s tradicionalnih medija na nove internetske platforme uslijedila i zbog takvih uređivačkih politika. U strogo sadržajnom, novinarskom smislu – koji bi trebao biti najvažniji za svaku medijsku kuću – sve se ovim planom mijenja tako što će sve ostati isto. Uz još manje otpora preostalih "djelatnika", istreniranih u domeni "multidisciplinarnih vještina".
Kad bi čovjek bio ciničan kao što je ovaj dokument, onda bi primijetio da je srž plana dobra stara politička propaganda u novomedijskom ruhu. Krotka i nekritička uređivačka politika za digitalno 21. stoljeće, u kojoj pitomi razgovori s ministrima neće biti dostupni samo na Prvom programu HRT-a nego i na svim aplikacijama na vašem mobilnom uređaju.
