Novinarkina sugovornica u televizijskom prilogu reprezentirala je sve one klasične karakteristike koje povezujemo sa starim profilom kadrova u sustavu socijalne skrbi. Otprilike je u srednjim šezdesetim godinama života, odnedavno u mirovini, u spomenutom je sektoru provela veći dio svog radnog vijeka, preko trideset godina. Pridružila se nedavnom prosvjednom okupljanju radnica i radnika u socijalnoj skrbi koji je održan u Zagrebu. Ostavlja dojam blage, tople, staložene i racionalne osobe.
Osobni habitus obilježen temeljnom empatijom upisivao se u svaku njenu izgovorenu riječ, moglo ga se ne samo lako prepoznati, već i osjetiti, čak i preko medija kakav je današnja televizija. Bogato višegodišnje iskustvo rada u sektoru koji se već desetljećima sistematično uništava i urušava, povezano s evidentno dobrim obrazovanjem i karakternom empatijom, bez dilema legitimiraju dotičnu gospođu da ponudi komparativnu perspektivu stanja stvari u Hrvatskoj po pitanju onog što kolokvijalno nazivamo socijalom.
Iz niza problema koje je taksativno navela, te ih argumentirano izložila i kratko pojasnila, izdvajamo onaj koji je sama posebno naglasila. Rekla je da im od svih poteškoća u radu s kojima se susreću njene kolegice iz resora, a doživjela ih je i sama, najteže pada količina administrativno-birokratskog posla što im se iz godine u godinu isporučuje u sve većim i većim količinama. Procjenjuje da je tijekom zadnje dvije-tri godine njenog radnog staža, barem 80 posto opterećenja radnog vremena otpadalo na administraciju i birokraciju, što je živuću svakodnevnu realnost posla radikalno transformiralo, do besmisla. Naprosto više nemaju vremena baviti se korisnicima usluga socijalne skrbi, a to bi trebala biti, i nominalno još uvijek jest, srž takvog posla.
Isto je posvuda, u koji god sektor da zavirite. Recimo, u artikulaciji nedavnog nezadovoljstva evropskih poljoprivrednika jedan od temeljnih prigovora bio je da zbog bavljenja administrativnim formularima koje im zadaje grozomorna EU birokracija, više nemaju snage, ne stignu se baviti zemljom, stokom i ostalim aktivnostima karakterističnim za njihove tipove poslova.
Mi iz znanosti i obrazovanja reći ćemo da se zbog popunjavanja tablica i obrazaca, pisanja projektnih prijava i izvještaja, više ne bavimo kvalitetno istraživanjima i nastavom, onim što nam definira radne profile. I tako dalje, i tako bliže, svaki je sektor simptomatično usporediv s drugima. Birokracijom se vlada, kontrolira, nadzoruje. Njome se provode učinkoviti režimi biopolitike, prakticira moć u društvu. Anticipirao je to još Max Weber. No, birokratsko-racionalistički modeli uređenja zapadnih društava iz 19. i većeg dijela 20. stoljeća, izgledaju romantično benigni u usporedbi s današnjim administrativnim tehnologijama nadzornog kapitalizma digitalne epohe.
