Žali se novinaru neki državni činovnik: "Kao sluđen živio sam u bijedi i često sam gladovao. Ali da mi je netko rekao da ću poslije trideset godina u državnoj službi i dalje biti u istom položaju, da neću imati ništa za večeru, kazao bih mu da je sišao s uma. Kad sam dosegao vrhunac svoje karijere spao sam na to da nemam čime nahraniti i obući ni sebe, ni svoju porodicu…"
Novinar dodaje komentar: "To su naši činovnički brodolomci… Oni vide oko sebe samo buru naših egoističnih partijskih svađa i bešćutnost političara kojima je stalo samo do stranačke koristi, do njihove lične slave i političke karijere, pa govore: Zar ne znate da je naša država još mlada, da treba da prevlada mnoge teškoće, da nema novaca? Pa, uostalom, danas su to sve posljedice rata, ni u drugim državama ne ide bolje…'
Polako gospodo! Mi znamo za sve teškoće s kojima se bori država. Ali, da se u pet godina nije dalo ništa učiniti za ljude, dok se za sijaset ludorija našao novac, e to je druga priča. Nezadovoljni činovnici, koji su uza sve to, tri godine ostavljeni 'na belom hlebu' ne će nikako značiti onu stabilnu i solidnu administrativnu mašinu, koja je državi danas toliko potrebna…"
On je Hafiz Bjelevac, poznato književno ime u Bosni, autor trodijelnog romana "Minka" koji prati život Emine Zuhrić – Minke i u njemu prvi puta otvara pitanje jednakosti muškarca i žene. Nasuprot njega je u sudnici travnički beg H. koji je još prije sedam-osam godina tužio pisca "što je u spomenutom romanu iznio intimnosti njegove porodice i time mu nanio štetu i sramotu…"
Proces nikako da se okonča, svaki put se ispriječi neka nova neplanirana okolnost. Sada su se na suđenju pojavili svi pozvani, ali ne i Bjelavčev branitelj. To je silno razljutilo sudskog prisjednika, gostioničara Caratana, koji je sa sucem trebao donijeti konačnu odluku o krivnji ili nevinosti, pa je grozničavo krenuo u obilazak sudskih hodnika ne bi li pronašao nekog odvjetnika koji bi zamijenio onog odsutnog.
Presreo ih je nekoliko, ali niti jedan se nije htio primiti spomenutog slučaja, s obrazloženjem da nije čitao roman. Na to je Caratana obuzela ljutnja: "Pa niste ga ni trebali čitati. Nisam ga čitao ni ja, jer tko bi se još bavio takvim besposlicama…" Tako je rasprava ponovno morala biti odgođena.
Pod naslovom "Neobična ljudska rijetkost u Splitu" novine objavljuju ovu vijest. Doslovno: "Općenito se drži, a to su oprobali narodi i vjekovi, da je punica jedna teška stvar i da se između nje i zeta ne postiže sloga. Ovih je dana Split u tom pogledu doživio neobičan događaj.
Na redarstvo je dojurio jedan usplahireni i zadihani gospodin. …Taj je gospodin bio ljudska iznimka, koja moli policiju da alarmira sve svoje ljude, strojeve i snage da mu pronađu punicu koja je nakon jedne kratke svađice pobjegla od njega. Neka mu je samo pronađu i vrate kući. Doista, svašta na svijetu!"
