Cijela zemlja je okovana teškim birokratskim lancima, upozoravaju mnoga domaća glasila. Otuda i ove dvije pričice. Prva, o svetom Birokraciju, koji živi na nebu i, naravno, koji je ne samo svet već i besmrtan: "Jednoga dana uputi se k njemu u nebo neki čovjek koji je odlučio da ga nadmudri. Stane pred njega i lukavo zapita: 'Veliki sveče, ti si besmrtan. Što je onda tebi hiljadu godina?' Svetac odgovori: 'Jedna sekunda!' A čovjek će opet: 'Što je onda tebi hiljadu dinara?' A božji ugodnik će, bez da trepne: 'Jedna para!' Misleći da ga je nadmudrio čovjek će brzo: 'Sveče, jedna para nije ništa, kako po tebi ispada. Daj mi onda tu jednu paru.' A sveti Birokracije će na to, nadmeno: 'Pričekaj, čovječe, jednu sekundu, dok ti donesem pare'…." Pričicu novine završavaju svojim komentarom: "Tu jednu sekundu moraju čekati i oni, koji od toga sveca traže i mnogo manju potporu od hiljadu dinara…"

Ili ova priča. Šalje je neki nesretnik iz okolice Knina: "Imao sam neku gotovo nevažnu molbu, koju je trebao da riješi kotarski predstojnik. Kako je kotar prilično udaljen od moga sela, uzmem kola i odvezem se g. predstojniku. Kažem mu: 'Molio bih vas to i to…' Gospodin predstojnik se duboko zamisli i reče: 'Za to što tražiš, treba pismena molba'. Ja ga upitam: 'A kako da se sastavi ta molba''. A on mi odgovori, vrlo učtivo: 'Znate šta, ja ću vam je sastaviti'. Pa pozove svoju strojopisačicu i u času izdiktira moju molbu, ne bi je bolje sastavio ni advokat. A ja sav sretan što ću tako brzo riješiti svoj problem. Vlastoručno sam potpisao molbu koju je predstojnik sastavio i vratio mu je, čekajući svršen čin. Ali, avaj. Predstojnik je molbu, onu istu koju je sam sastavio, pažljivo pročitao, pa mi kazao službenim glasom: 'Slušajte, vašoj molbi ne može biti udovoljeno, jer joj još nešto nedostaje…' Prekrstio sam se u čudu i upitao samoga sebe: kad poglaviti ne udovoljava molbama koje sam sastavlja, kako tek udovoljava onima koje sastavljaju drugi..?"

Činovnik jedne trgovačke radnje u Beogradu, kojeg su poslije prozvali Markica, je kroz duže vrijeme od starih, već rabljenih i žigosanih maraka, izrezivao pojedine nežigosane dijelove i vješto od njih sastavljao nove marke, koje su doista izgledale kao – nove! U isto je vrijeme, s pisama svoga poslodavca, skidao prave marke i stavljao svoje patentne. Za kratko vrijeme je, kažu, uprihodio prilično novca. Poštanski službenici su posve slučajno otkrili ovu prijevaru, kad su naišli na jedno pismo na kojem je nedostajao dio marke. Kad su ga malo bolje pogledali, vidjeli su da je cijela marka sastavljena od komadića, što im je odmah bio znak da obavijeste policiju.

Zagrebačke Novosti objavljuju oglas: "Originalno rusko računalo, najbolje konstrukcije, iz najfinijeg drveta, po cijeni od samo 50 kruna i dalje izrađuje i prodaje prva jugoslavenska tvornica računala Milana Omana iz Krškog…"