Samo nekoliko sati nakon što je u Narodnoj skupštini Republike Srpske predsjednik Skupštine tog bosanskohercegovačkog entiteta Nenad Stevandić s govornice zaprijetio pripadnicima oporbe riječima: "Moramo ovo pobiti. Pobit ću ih sve, majke mi", jednom od istaknutijih oporbenih političara, lideru Liste za pravdu i red Nebojši Vukanoviću, zapaljen je automobil ispred obiteljske kuće u Trebinju. Snimke sigurnosnih kamera, objavljene netom nakon paljevine, pokazuju maskiranu osobu kako najprije polijeva Vukanovićev automobil benzinom, a zatim ga potpaljuje. Unatoč brzoj reakciji policije i vatrogasaca, vozilo je potpuno izgorjelo.
Vukanović je odmah nakon incidenta izjavio da su u pitanju klasične mafijaške poruke. "Za sve krivim Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića, koji danima vode prljavu kampanju protiv mene, stavljaju mi metu na čelo i nazivaju me izdajnikom, ustašom, poturicom… Policija je obavila uviđaj, ali ostaje da se vidi hoće li napadač i njegov nalogodavac biti otkriveni. Nema sumnje da sve ima političku pozadinu", rekao je Vukanović, dodavši da su se njegova majka i supruga jako uznemirile zbog napada.
"Nažalost, ovo nije prvi napad na mene, moju kuću i obitelj koji prolazi nekažnjeno. Sve što sam dosad prijavio policiji i Tužiteljstvu nije imalo nikakvog učinka – nitko nije osuđen niti procesuiran. Ako sutra ne budu uhićeni napadači, to će biti jasan znak da iza svega stoji režim Milorada Dodika, koji je dao nalog za ovo", kaže Vukanović.
Sljedećeg jutra nitko nije bio uhićen zbog napada na imovinu ovog narodnog poslanika. To je atmosfera u kojoj djeluje oporba u Republici Srpskoj.
Oporba u RS-u, koja je dosad uglavnom popuštala pod Dodikovim pritiscima i odazivala se na pozive za "jedinstvo" kad god je Dodiku trebao legitimitet izvan skupštinske većine, ovoga puta odlučno se suprotstavlja njegovim nasrtajima na ustavni poredak BiH. U osnovi se ne protivive otcjepljenju, smatraju da nije pravi trenutak za to
Nakon što je krajem prošlog mjeseca predsjednik tog entiteta Milorad Dodik nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane bavljenja politikom, Narodna skupština Republike Srpske (NSRS), predvođena Dodikovim SNSD-om, započela je donošenje niza protuustavnih zakona i mjera. Počelo je zabranom rada Tužiteljstvu BiH, Sudu BiH, SIPA-i i Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću (VSTV), a nastavilo se usvajanjem nacrta novog ustava Republike Srpske. Zbog toga je cijelo entitetsko vodstvo – predsjednik Dodik, predsjednik Skupštine Stevandić i premijer Radovan Višković – pozvano na saslušanje u Tužiteljstvo BiH. Kako se nisu odazvali pozivu, izdan je nalog za njihovo privođenje, a potom i tjeralica.
Oporba u Republici Srpskoj, koja je dosad uglavnom popuštala pod Dodikovim pritiscima i odazivala se na pozive za "jedinstvo" kad god je Dodiku trebao legitimitet izvan skupštinske većine, ovoga puta odlučno se suprotstavlja njegovim nasrtajima na ustavni poredak BiH, odbijajući sudjelovati u tome. Tijekom burne rasprave o nacrtu novog ustava većina oporbenih čelnika izjavila je da neće glasati za njega, naglašavajući da ne žele sudjelovati u toj avanturi.
Primjerice, oporbene stranke u Republici Srpskoj u proteklim su godinama nekoliko puta podržale neustavne odluke u Skupštini, poput odluke o raspisivanju referenduma o obilježavanju 9. siječnja kao Dana RS-a, koja je 2016. jednoglasno usvojena u entitetskom parlamentu, a koju su Ustavni sud BiH i tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko proglasili neustavnom.
Ovoga puta Dodikova taktika fingiranja "demokratskog pluralizma" očito više ne prolazi. Ramiz Salkić, zastupnik SDA u NSRS-u, kaže da je Dodik ranije manipulirao oporbom, pokušavajući je pridobiti za svoje poteze. "Sada su vjerojatno procijenili da će, ako ponovno prihvate njegovu igru, opet biti gubitnici i ispasti naivni. Svjesni su da su više puta bili dio priče pod krinkom zaštite Republike Srpske, a onda od deklaracija, zaključaka i zakona nije bilo ništa, dok ih je on politički gušio", pojasnio je Salkić.
U danima koji su uslijedili sjednice NSRS-a izgledale su kao poligon za linč. Predstavnici vlasti smjenjivali su se za govornicom, natječući se tko će izreći težu uvredu na račun oporbe, nazivajući ih ustašama, izdajnicima, podanicima, plaćenicima i drugim pogrdnim imenima. Posebno se isticao predsjednik Skupštine Stevandić, koji je na svaku primjedbu oporbe koristio članak 160 Poslovnika, udaljavajući zastupnike iz sale – ponekad jednog po jednog, a ponekad čitave klubove, poput kluba SDS-a, koji je u jednom trenutku kompletan izbačen sa sjednice.
Dodik i SNSD koriste širok spektar političkih i medijskih mehanizama za gušenje oporbe. Kroz kontrolu javnih medija oporba se redovito prikazuje kao slaba i neorganizirana, dok se pojedinci iz njenih redova često optužuju za "izdaju srpskih interesa". Primjerice, Branislav Borenović iz Partije demokratskog progresa (PDP) više puta je optuživan da djeluje pod utjecajem stranih ambasada, dok je Nebojša Vukanović stalna meta kampanja diskreditacije na režimskim televizijama. Burna rasprava na posljednjoj posebnoj sjednici NSRS-a kulminirala je obraćanjem entitetskog premijera Radovana Viškovića, koji je povišenim tonom s govornice poručio: "Ja ovdje više neću slušati laži na svoj račun, i to od ljudi koji su u pet puta većem kriminalu nego što sam sam!"
Na pitanje Novosti kako je biti zastupnik oporbe u NSRS-u i boriti se za elementarna prava, poput ostanka u skupštinskoj sali, Igor Crnadak, potpredsjednik PDP-a, kaže da je, unatoč svemu, lijepo i časno biti zastupnik, ali da u ovom mandatu to zaista nije lako. "Trpimo teror i siledžijsko ponašanje Nenada Stevandića, koji je sigurno najgori predsjednik ovog tijela otkad postoji NSRS. Njegovo ponašanje nas ne zaustavlja, ali nam itekako otežava rad jer nam se često oduzima riječ i vrijeme za replike, a nerijetko nas i udaljavaju sa sjednica", rekao je Crnadak, dodavši da je riječ o sustavnom ponašanju. "Ova vlast, predvođena SNSD-om, poremetila je sustav vrijednosti u društvu, gdje su nepoštenje, bahatost i drskost ne samo prihvatljivi, nego i poželjni oblici ponašanja", zaključio je.
Oporba u Republici Srpskoj okupljena je oko nekoliko ključnih političkih subjekata: Srpske demokratske stranke (SDS), Partije demokratskog progresa (PDP) i Pokreta za pravdu i red Nebojše Vukanovića. SDS, nekada dominantna stranka u RS-u, posljednjih godina gubi utjecaj i bori se za relevantnost. PDP se profilirao kao umjerena opozicija, dok Vukanović vodi agresivnu antikorupcijsku kampanju. Nedostatak jedinstva i međusobne nesuglasice često slabe njihov zajednički nastup protiv Dodikovog SNSD-a.
Unatoč povremenim uspjesima na lokalnim izborima i oštrim kritikama vlasti, oporba ne uspijeva stvoriti ozbiljan pritisak na Dodikov režim. Njihove reakcije na Dodikove poteze često dolaze s kašnjenjem, bez jasne strategije i koordiniranih akcija. Stoga je njihovo trenutačno frontalno sučeljavanje s vlašću značajnije i predstavlja potencijalni pomak u političkoj dinamici Republike Srpske.
Najveća oporbena stranka u Republici Srpskoj, SDS, prošlog je tjedna najavila osnivanje "vlade u sjeni", odnosno svojevrsno okupljanje oporbe s ciljem pripreme za moguće preuzimanje vlasti. Predsjednik SDS-a Milan Miličević izjavio je da će ta "vlada u sjeni" biti formirana u roku od 30 dana kroz široke pregovore, "ne samo s oporbenim strankama, već i sa stručnjacima te članovima akademske zajednice". Naglasio je da mnogi, iako trenutačno šute, imaju što reći i spremni su sudjelovati zbog zabrinutosti za aktualnu situaciju. Dodao je i da Republika Srpska ne smije biti talac bilo kojeg pojedinca. Unatoč brojnim pokušajima, Miličević se nije odazvao na pozive Novosti da da izjavu, ispričavši se zbog drugih obveza.
I druge oporbene stranke, poput Narodnog fronta Jelene Trivić, otvoreno se protive Dodikovim potezima, smatrajući ih štetnima za stabilnost entiteta i države. Trivić ističe da politika otcjepljenja, koju Dodik zagovara, nema podršku većine građana Republike Srpske te da takva retorika može destabilizirati cijelu regiju. Za Jelenu Trivić, kao i o predsjednika PDP-a i aktualnog gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića, govori se da su pod snažnim utjecajem predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Njihovo odbijanje da podrže Dodika tumači se kao prešutni signal da je Dodikovo vrijeme isteklo i da je izgubio podršku koju je nekoć uživao iz Srbije.
Psiholog i istaknuti aktivist Srđan Puhalo to objašnjava uvjerenjem da ni oporba nije protiv ideje da Republika Srpska postane nezavisna država. "No, u ovim okolnostima oni se tome protive jer smatraju da nije pravo vrijeme za to i da nemamo potrebne resurse. Zbog toga sada djeluju kao glas razuma u Republici Srpskoj. Jedan od najistaknutijih oporbenih lidera, Draško Stanivuković, kaže da nemamo podršku za takvo nešto. To znači da on nije protiv nezavisnosti, već smatra da trenutno nije povoljan trenutak jer nemamo međunarodnu podršku", objašnjava Puhalo. Naglašava da u Republici Srpskoj ne postoji politička struja koja bi se suprotstavila vlastima u Srbiji.
Prema njegovoj ocjeni, suprotstavljanje Beogradu doživljava se kao izdaja, a ne kao političko ili ideološko neslaganje: "Ako niste za Srbiju, odnosno ako ne podržavate vlast u Srbiji, postavlja se pitanje čiji ste čovjek i za koga navijate. S druge strane, mehanizmi vladavine Aleksandra Vučića u Srbiji i Milorada Dodika u Republici Srpskoj vrlo su slični. To za njih ne predstavlja ni logički ni moralni problem. Primjerice, Jelena Trivić o Dodiku govori sve najgore, dok Vučića i njegovu vlast veliča, čak odlazi u Srbiju da glasa. Na to se gleda kao na čin patriotizma i izraz težnje da jednog dana postanemo nezavisni ili dio Srbije."
