Zvanična protestna nota Turske upućena Bosni i Hercegovini povodom predstave ''Šestorica protiv Turske'', zakazane za 14. april u Narodnom pozorištu Sarajevo, prvorazredni je diplomatski skandal i napad na umjetničku slobodu i kulturnu autonomiju jedne suverene zemlje.
Ambasada Republike Turske u Sarajevu izrazila je ''najoštrije protivljenje'' izvođenju predstave, tvrdeći da promovira propagandu u korist FETO-a, organizacije koju zvanična Ankara smatra terorističkom i dovodi u vezu s pokušajem puča iz 2016. godine, događajem koji je u toj zemlji iskorišten za masovnu čistku oporbe, medija i akademika, nakon kojeg se samo pojačao stisak željezne pesnice Recepa Tayyipa Erdoğana.
Predstava se bavi fenomenima demokratije i autoritarizma u suvremenoj Evropi, inspirisana događajima iz 2018. godine, kada je šest turskih nastavnika deportovano s Kosova zbog navodnih veza s FETO-om
Prosvjedna nota, označena kao ''najurgentnija'', poziva se na fotografije koje prikazuju maske s likovima turskog predsjednika Erdogana i Fetullaha Gülena, kao navodni dokaz političke pristranosti predstave. Turska je zatražila zvanično intervenciju Ministarstva vanjskih poslova BiH, pozivajući se na ''dobre odnose'' dvije zemlje. No predstava još nije ni izvedena, a sud donesen na osnovu pretpostavki – i to onih politički motivisanih – predstavlja ozbiljan presedan.
Predstava ''Šestorica protiv Turske'' je međunarodna koprodukcija Qendra Multimedia sa Kosova, turskog kolektiva Gerçek Tiyatrosu i američko-srpske produkcijske kuće My Balkans. Tematski bavi se fenomenima demokratije i autoritarizma u suvremenoj Evropi, inspirisana događajima iz 2018. godine, kada je šest turskih nastavnika deportovano s Kosova zbog navodnih veza s FETO-om. Autori navode kako predstava koristi satiru i apsurd da postavi pitanja o granicama političke moći i pravde, koju je britanski dramatičar Mark Ravenhill opisao kao ''epski pogled na političku borbu'' što potvrđuje njenu umjetničku težinu.
Prosvjedna nota Turske
Ovo nije prvi put da Erdoganova Turska svaku kritiku režima doživljava kao neprijateljski čin i da diplomatskim pritiscima pokušava ograničiti umjetnički izraz izvan svojih granica. Turska je 2017. vršila pritisak na Njemačku da otkaže projekciju filma ''Songs of My Mother'', nazivajući ga prokurdskom propagandom. Sličan zahtjev je godinu dana kasnije upućen Austriji zbog druge predstave, kritične prema turskoj politici, u kojem se tvrdilo da se radi o vrijeđanju nacionalnih interesa.
Unutar same Turske, situacija je još mračnija: karikaturisti poput Muse Karta uhapšeni su zbog satiričnih prikaza predsjednika, dok su novinari, pisci i akademici zatvarani u valovima represije koji su uslijedili nakon 2016. godine. Turski zatvori su puni kritičara Erdoganovog režima, a najsvježiji primjer je hapšenje gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua, koje je stotine tisuća građana Turske izmamilo na burne proteste diljem zemlje. Erdoganov režim ne trpi kritiku – ni kod kuće, ni u inostranstvu.
Kulturna pozadina ovakvog odnosa prema umjetnosti vezana je za unutrašnje političke tenzije u Turskoj nakon navodnog pokušaja puča, koji je vlast iskoristila za masovni progon pripadnika oporbe i nezavisnih intelektualaca. Iako su interpretacije tih događaja različite, jedna stvar ostaje jasna: svaka aluzija na FETO izaziva histeričnu reakciju, pa čak i pokušaj cenzure daleko od turskog teritorija.
U središtu ovog međunarodnog skandala sada se nalazi Narodno pozorište Sarajevo, institucija s decenijskom tradicijom umjetničkog otpora i kulturne relevantnosti, suočavajući se sa pritiskom koji prijeti njegovom integritetu – ne samo umjetničkom, već i institucionalnom. Nikome – pa ni vladi prijateljske države – ne bi smjelo biti dozvoljeno da dovodi u pitanje kredibilitet ove kuće, koja je kroz historiju opstajala upravo zahvaljujući principijelnoj borbi za slobodu izraza.
Nikome – pa ni vladi prijateljske države – ne bi smjelo biti dozvoljeno da dovodi u pitanje kredibilitet Narodnog pozorišta, koja je kroz historiju opstajala upravo zahvaljujući principijelnoj borbi za slobodu izraza
Turska država, odnosno njen uvrijeđeni autokrat, naravno, imaju pravo na svoje političke osjetljivosti, ali zahtjev da se predstava zabrani prije nego što je ijedan gledalac pogleda neprihvatljiv je pokušaj talačke diplomacije. Upravo zbog toga je važno da sarajevsko Narodno pozorište ostane dosljedno svom pravu da samostalno određuje vlastiti repertoar, bez ijednog oblika vanjske intervencije. Taj princip ne može i ne smije biti pogažen, jer bi u protivnom vrata nekim budućim nastojanjima podjarmljivanja kulturnog sektora bila širom otvorena.
Predstava ''Šestorica protiv Turske'' očigledno provocira i postavlja nezgodna pitanja – i to je ne samo njeno legitimno pravo, nego i umjetnički imperativ. Umjetnost ne postoji da bi ugađala vladama, već da izaziva, preispituje i otkriva. Ako Narodno pozorište ostane dosljedno i ne popusti pod pritiskom, poslat će poruku – ne samo Turskoj, nego i cijelom svijetu – da umjetnost nije roba za razmjenu u političkim trgovinama. Ako bi, s druge strane, ustuknulo, ugrozilo bi ne samo svoj integritet već i kulturni duh Sarajeva, koji se decenijama gradio u otporu, ne u pokoravanju.
Publika u Sarajevu, poznata po svom senzibilitetu i oštroumnosti, sada ima priliku da sama prosudi predstavu. Paradoksalno, Turska je svojom notom možda samo povećala interes javnosti, i na tome joj objektivno treba zahvaliti. Za sve ostalo – neka radije gleda svoja posla.
