Na samom ulazu u zgradu Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, djelu arhitekte Borisa Magaša (u potpisu sa Edom Šmidihenom i Radovanom Horvatom) koje predstavlja jedan od najdojmljivijih primjera arhitektonskog modernizma na ovim prostorima i šire, posjetitelje dočekuje vitraž sa tipografijom "Smrt fašizmu, sloboda narodu". Radi se o ostvarenju umjetnika Voje Dimitrijevića nastalom tokom 1966. godine.

U ozračju tog prvog vizuelnog doživljaja sa kojima se suočavate pri ulasku u ovaj muzej mogla bi se ukratko sažeti i njegova suštinska današnja misija. Naime, riječ je o jednoj od posljednjih bosanskohercegovačkih institucija kulture koja baštini teme iz antifašističke prošlosti i njima se kontinuirano bavi, propitujući ih i revalozirajući.

Sa druge strane, Historijski muzej BiH ima stalnu postakvu koja se odnosi na opsadu Sarajeva. U okvirima rada Muzeja, teme ratova 1990-ih, kulture sjećanja i suočavanja sa tim mračnim razdobljem stalna su preokupacija i predmet aktivnog promišljanja, sa fokusom na pomirenje i jasan otpor svakoj etnonacionalnoj isključivosti.

Temama Drugog svjetskog rata Muzej se nije prestao baviti ni kad su skoro pa izbrisane iz javnog prostora. Više je to bilo recikliranje onoga što je Muzej radio u periodu Muzeja revolucije, ali i to je bilo hrabro jer su skoro svi drugi muzeji revolucije naprasno prekinuli s antifašizmom – ističe direktorica Hašimbegović

U tekućoj godini ovaj muzej obilježava osam decenija svog postojanja i rada. Treba napomenuti da je posrijedi institucija koja dijeli sudbinu svih drugih javnih institucija kulture u BiH – dakle, van je svakog državnog sistema finansiranja i nema riješen pravni status. Ipak, ovaj muzej se u proteklim godinama nametnuo, uprkos svim poteškoćama u radu sa kojima se susreće, kao jedno od najvažnijih središta kulturnog života u Sarajevu i BiH.

Predanim radom njegovih uposlenika Historijski muzej BiH postao je vrelo gotovo gerilske borbe za očuvanje antifašističkog naslijeđa te prostor dijaloga i susreta u najširim regionalnim okvirima, sa posebnim fokusom na traumatične teme vezane uz raspad Jugoslavije i njegove neposredne posljedice.

- Kad smo razmišljali o vizuelnom identitetu u povodu 80. godišnjice Muzeja, razmišljali smo o tome kako bi se mogao opisati Muzej u ovom trenutku, sa svim slojevima prošlosti, usponima i padovima, turbulencijama i krizama, sistemima i politikama. "Revolucionarni muzej", kako su nas nedavno prozvali, nam se svidjelo jer je muzej u svojih osam dekada prošao put od muzeja oslobođenja, preko muzeja revolucije do muzeja koji se uspio transformisati iznutra i oživjeti prema vani. Pretrpio je značajna oštećenja za vrijeme opsade Sarajeva, ali nas i dalje dočekuje, a pritom ne gubi na važnosti. No da ne bismo zvučali pretenciozno ili da nam ne bi učitavali ideološka značenja, odlučili smo se ipak za varijantu koja također dosta vjerno ilustruje gdje smo sada, 80 godina poslije, a to je: "Muzej živi – živi muzej" - navodi u razgovoru za Novosti direktorica ovog muzeja Elma Hašimbegović.

Prema njenim riječima, Muzej je preživio i državu i sistem koji su ga osnovali 1945. godine, preživio je opsadu i život na prvoj liniji, životario je u prvim postratnim godinama trpeći zbog svoje ideološke prošlosti i u strepnji da će etiketirani "komunistički muzej", koji više nikome ne treba, postati muzej genocida, savremene umjetnosti, šoping centar ili šta su sve bile aktuelne ideje za njegovu prenamjenu.

Elma Hašimbegović (Foto: Privatna arhiva)

- Paralelno s tim, s drugim nacionalnim institucijama proživljavao je agoniju samo zbog toga što nove političke elite ne znaju šta bi sa zajedničkom kulturom, historijom i naslijeđem, pa su ih ostavile bez pravnog statusa, osnivača i finansiranja, i tako sve od Daytona naovamo. I usprkos svemu tome Muzej živi, a možda baš zahvaljujući tome postao je živi muzej. To jest, oživio je, transformisao se iznutra, okrenuo lokalnoj zajednici, mladima, umjetnicima, izdigao se iznad etnonacionalnih okvira, okrenuo međunarodnoj saradnji, postao aktivan i dinamičan muzej da bi mogao živjeti i dalje. Možemo mu učitati i značenje koje mi unutra dodajemo, a to je da se muzej živi, kao imperativ naše misije - ističe Hašimbegović.

Kustoskinja ovog muzeja Elma Hodžić kaže da im je u povodu obilježavanja ovog jubileja želja da kroz priču o jednom muzeju ispričaju i ponešto o društvu kojem taj muzej pripada, o promjenama, o važnosti kulture u različitim društvenim okvirima.

- U muzejskom svijetu obično predmet postavite pod svjetlo reflektora i na taj način usmjerite publiku da ga posmatra, istražuje, usvaja. U godini koja je pred nama pod reflektorima je, u povodu svog 80. rođendana, zapravo Historijski muzej BiH. Muzej je živa, žilava, dinamična, prilagodljiva forma kojom čovjek stvara talog svog vremena i kroz koji mašta o vječnom trajanju. Tako je i Historijski muzej BiH – koji je, prema mom osjećaju struke, više povezan sa novijom historijom Bosne i Hercegovine – pokušaj da se progovori o vremenu koje nam neuhvatljivo izmiče - rekla je Hodžić za Novosti.

Ona naglašava da je za nju rad u ustanovi koja je koncipirana i razvijana s idejom da posluži kao plaforma za razvoj muzeologije i muzeografije u Bosni i Hercegovini velika privilegija – ali ujedno i odgovornost.

Elma Hodžić (Foto: Erna Medić)

- U ovim vremenima koja sve manje rade u službi čovjeka i humanizma, izazov je održati kontinuitet i standard koji su nametnuli oni prije nas. Ipak, ponosna sam jer naš mali muzejski tim uspijeva iz godine u godinu pomjeriti kvalitet i kvantitet muzejskih aktivnosti. Trudim se prepoznati impuls društva u kojem živim i ponuditi nova pitanja sa kojima se trebamo kolektivno i individualno obračunati. Za mene je muzej bio i ostaje mjesto važnih društvenih pitanja - dodaje Hodžić.

Osvrćući se na položaj muzeja koji vodi u turbulentim i zamršenim društveno-političkim prilikama u BiH, direktorica Historijskog muzeja Elma Hašimbegović objašnjava da su u ovoj instituciji, umjesto da se "zbrinjavaju" stavljanjem u nefunkcionalnu i toksičnu državnu strukturu, odlučili iskoristili svoju netaknutost dnevnom politikom i nastojali napraviti funkcionalan model kako trebaju izgledati nezavisne institucije kulture.

- Bavimo se dvjema za ovo društvo važnim temama 20. stoljeća – Drugim svjetskim ratom i ratovima devedesetih. I jedna i druga tema imale su evolutivni put u muzejskoj politici. Kao baštinik Muzeja revolucije, temama Drugog svjetskog rata Muzej se nije prestao baviti ni kad je ovaj period skoro pa izbrisan iz udžbenika, interesa akademske zajednice i javnog prostora. Više je to bilo recikliranje onoga što je Muzej radio desetljećima u periodu Muzeja revolucije i što je na kraju krajeva imao u fondovima, ali i to je bilo hrabro jer su skoro svi drugi muzeji revolucije naprasno prekinuli s antifašizmom, revolucijom i odrekli se svog naslijeđa. No tih godina je bilo još i vjerne publike koja se nije snašla u novom vremenu i nastavila utočište tražiti u revoluciji - jasna je direktorica Historijskog muzeja BiH.

Na pitanje kako vidi budućnost Muzeja, imajući na umu sadašnje okolnosti u kojima on djeluje, kustosica Elma Hodžić zaključuje:

- U meni se uvijek bore dva potencijalna scenarija: svijetli scenarij u kojem Muzej zauzima izuzetno važno mjesto u životu onih kojima zapravo i pripada, odnosno građana ove zemlje, i onaj mnogo tamniji koji je inficiran besmislom svijeta kojim, evo baš dok mi razgovaramo, haraju ratovi, glad i strašna nepravda. Ipak, pošto je ove godine važan jubilej, a ja sam trenutno duboko utonula u prošlost Muzeja, biram da vjerujem da će, u skladu sa parolom koju smo odabrali kao lajtmotiv muzejske kampanje, još da (o)živi ovaj muzej živi!