U Bosni i Hercegovini postoje ljudi koji se nacionalno izjašnjavaju Bosancima, izjavio je povjesničar s Filozofskog fakulteta u Sarajevu Husnija Kamberović u emisiji Vide TV Kontrapovijest s Hrvojem Klasićem, koju možete gledati na ovoj poveznici.
Kamberović je objasnio povijesni razvoj nacionalnog osjećaja u bosanskih muslimana te pojmova "bošnjaštva" i "bosanstva". Podsjetio je kako je na Bošnjačkom saboru ujesen 1993. donesena odluka da se Muslimani, nacija u BiH, zovu Bošnjacima. "Vrlo je važan kontekst te odluke: strašno je ratno doba, Muslimani su u to vrijeme vjerojatno bili u najgoroj poziciji u cijelome ratu: traje rat HVO-a i Armije BiH i s Vojskom Republike Srpske, a u Krajini je izbio i unutarmuslimanski sukob s Fikretom Abdićem.
Istodobno, međunarodna zajednica izlazi s nizom ideja za zaustavljanje rata, a krajem 1993. dolazi i projekt transformacije BiH u uniju tri republike, koja se trebala zvati 'Unija BiH'. Tada se pojavljuje ideja da se Muslimani transferiraju u Bošnjake", objasnio je Kamberović.
Naglasio je kako je pojam "Bošnjak" postojao i dugo prije toga, te da su postojale struje, primjerice u muslimanskoj emigraciji s Adilom Zulfikarpašićem, koje su i ranije zagovarale prihvaćanje imena "Bošnjak". Kamberović je kazao kako je za prihvaćanje tog imena 1993. "vrlo važan kontekst rata, i ideja što se može desiti s Bosnom".
"Neki misle da je preuzimanje imena 'Bošnjak' bilo povezano s prihvaćanjem mogućnosti da se Bosna transformira u tri republike, pa bi sekularni pojam 'Bošnjak' bio prihvatljiviji", kazao je Kamberović. "Bila je to neka vrsta unutarmuslimanskog kompromisa između zagovornika imena 'Musliman' i 'Bošnjak'", objasnio je.
Iznio je kratku povijesnu genezu vjera i nacija u Bosni te objasnio različite nazive koji su se koristili za muslimansko stanovništvo: primjerice, za osmanske vladavine, jedna je varijanta bila da bosanske muslimane pred Carstvom zovu "Bošnjaci", a unutar Bosne "Turci", ali ne u nacionalnom ili državnom, nego vjerskom smislu, kao "Bošnjaci turske vjere".
Kada su osamdesetih godina 19. stoljeća u BiH definitivno formirane nacije, čak i među muslimanima bilo je utjecajnih zagovornika pretapanja muslimana u srpsku ili hrvatsku naciju, i to kako bi, kroz "koncept zaštićene vjerske manjine", mogli "očuvati vlastiti fizički opstanak, ali i stvoriti pretpostavke za očuvanje Bosne kao cjeline". To se, međutim, nije ostvarilo.
Drugi svjetski rat bio je "presudno razdoblje", kada je partizanski pokret "jedini promovirao koncept posebnosti muslimana, očuvanje njihova fizičkog opstanka i ponudio perspektivu ravnopravnosti".
Šezdesetih godina "otvorila se priča o prihvaćanju činjenice da su muslimani nacija". "To je vrlo važno, jer mnogi tvrde da su komunisti stvorili muslimansku naciju. Nisu, nego su shvatili da proces njihove nacionalizacije ne ide u srpskom ili hrvatskom smjeru, nego da muslimani čvrsto ostaje nešto treće".
I zato su komunisti prihvatili naziv Musliman kao nacionalnu odrednicu, objasnio je Kamberović, ističući pritom paradoks da "komunisti-ateisti šezdesetih promoviraju koncept muslimanstva kao nacije, inzistirajući da Islam nema ulogu u stvaranju identiteta, dok Bošnjaci 1993. unose sekularni pojam 'bošnjaštva', inzistirajući da je Islam ključna sastavnica bošnjačkog identiteta".
