Globalizacija i međunarodna suradnja oduvijek su poticale migracije znanstvenika, ali odnedavno sve češće čujem od kolega da u europske znanstvene institucije dolaze upiti američkih znanstvenika o mogućnostima nastavka karijere u EU-u. Nedavni napredak u meteorološkim prognozama i klimatskom modeliranju značajno je potaknut poboljšanjem kvalitete i količine dostupnih podataka, što je rezultat upotrebe satelita i povećanog broja meteoroloških stanica širom svijeta.
Znanstvena suradnja na međunarodnoj razini omogućila je učinkovitu razmjenu tih podataka. Uz to, razvoj snažnijih računala i naprednih numeričkih tehnika omogućio je složenije i preciznije modele atmosferskih procesa, što je dovelo do točnijih i pouzdanijih vremenskih prognoza. Jedna od vodećih institucija u tome je američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA – National Oceanic and Atmospheric Administration), no s dolaskom Donalda Trumpa na vlast to možda više neće biti tako.
Zbog masovnih otpuštanja znanstvenika NOAA-e, te ukidanja sredstava za klimatološka istraživanja, američki znanstvenici sve češće traže posao u stabilnijim demokratskim državama i institucijama. Dolaskom Trumpovog režima na vlast, osim obrtanja ishoda Drugog svjetskog rata (u pobjedu režima koji nakon prvih 100 dana vladavine uvelike podsjeća na fašizam) i hladnog rata (u pobjedu autoritarnih režima nasljednika KGB-a i pad demokracije), SAD-u prijeti gubitak jednog od faktora koji ih je učinio najnaprednijom ekonomijom svijeta – odljev mozgova.
Na to koliko je nerazumno zakidanje sredstava za meteorološka istraživanja ukazuje činjenica da svaki dolar uložen u vremensku prognozu i klimatske usluge, prema Svjetskoj meteorološkoj organizaciji (WMO), vraća uložena sredstva u gotovo desetorostrukoj protuvrijednosti u socijalnim blagodatima i ekonomskoj dobiti. Dodajmo tome da su NOAA-ini sateliti samo lani spasili 411 ljudskih života. No, uz svu nerazumnost koju je u dosadašnjih stotinjak dana vladavine pokazao, ne bi bilo iznenađujuće da Trump i njegova klika vjeruju da je za vremensku prognozu dovoljan smartphone, ali ne i znanstvene institucije koje podatke obrađuju i čine dostupnim na mobilnim aplikacijama.
Nažalost, ukidanje financiranja klimatskih znanosti nije jedini nerazuman i u ekonomskom smislu gubitnički, a u moralnom smislu zločinački čin Trumpove administracije protiv ljudskog roda. Lista je poduža: od istupanja iz Pariškog sporazuma, umiranje djece zbog izbjegavanja cijepljenja do nedavnog stvaranja ozračaja sukoba sviju protiv svih uvođenjem carina. Za potonje je stvarno teško predvidjeti kakav će imati efekt dugoročno, ali je sigurno da neće preko noći vratiti proizvodnju u SAD. Proces deindustrijalizacije Amerike i industrijalizacije Kine trajao je desetljećima i nije se događao iz čiste ljubavi, već zbog primoranosti i/ili spremnosti radnika u nerazvijenim zemljama da rade u robovlasničkim uvjetima.
Litij, kao i druge ključne minerale neophodne za zelenu energetsku tranziciju nije se prestalo rudariti u Americi zato što ih nije bilo kao što bi se iz njihovog prozaičnog naziva "rijetke zemlje" (ili "rijetke sirovine") moglo naslutiti, već zato što je to prljav posao koji uništava okoliš. Zbog toga nitko ne želi rudnike litija u svom dvorištu, osim možda Vučića, ali to je druga priča. Opet je tu uskočio diktatorski režim Kine, koji je u proteklih dvadesetak godina zagospodario nabavnim lancem, rudarenjem i procesiranjem kritičnih materijala neophodnih za energetsku tranziciju. Pritom, pod krinkom napretka, žrtvujući dobrobit vlastitog naroda u službi kapitala, za proizvodnju usmjerenu na rast dobiti pojedinih kompanija, a ne za potrebe napretka ljudskog roda.
Generator ekološke propasti preseljen je u Kinu. Teško je vjerovati da će Trump još za svog mandata uspjeti oživjeti američko, a time i svjetsko gospodarstvo poticanjem vraćanja procesa koji se više desetljeća odvijaju u suprotnom smjeru. U konačnici pitanje je kojom će se brzinom proces uspostavljanja proizvodnje na američkom tlu odvijati, a koliko će prosječnom Trumpovom biraču trebati da shvati kompleksnost nabavnog lanca od sirovine do konačnog proizvoda. Zbog toga što neki dijelovi više puta prelaze američku granicu, krajnji proizvod je znatno skupljim nego što je to bio prije Trumpova izbora, a carine se, iako su nameti protiv neameričkih ekonomija, zapravo naplaćuju iz džepova američkih potrošača.
S druge pak strane, vraćanje proizvodnje u SAD moglo bi dovesti do veće ravnopravnosti radnika i dokinuti jedan od štetnijih učinaka globalizacije – rad u uvjetima ispod ljudskog dostojanstva. Uz rastakanje Wall Streeta, Trump bi u biografiju mogao upisati crticu dostojnu životopisa nekog uglednog marksista – ukidanje stečevine američkog neokolonijalizma.
Povijesno gledano, svjetsko gospodarstvo i indeksi koji prate njegovu vrijednost dugoročno rastu pet do sedam posto, tako da će financijski savjetnik umirujućim tonom reći svome klijentu: "Bez brige, ako ste investirali na rok od 20-ak godina, nabavite kokice i zavalite se. Uskoro će vratiti bull-market."
No, gledano iz perspektive modelara klime, samo je pitanje vremena kad će i kako će stara paradigma dugoročnog rasta tržišta od pet do sedam posto godišnje puknuti. I možemo li i kada očekivati, odnosno kakav će biti oporavak tržišta, jer prema novijim procjenama za svaki stupanj zatopljenja, klimatske će promjene uzrokovati pad svjetskog gospodarstva od oko 12 posto godišnje ili smanjivanje na razinu manju od polovine današnjeg ukupnog svjetskog BDP-a do kraja stoljeća.
S Trumpovim stvaranjem geopolitičkog okvira u kojem su svi protiv sviju, koji zahtijeva pet posto BDP-a za naoružavanje, odnosno nagovještavanjem da bi digitalno smeće Bitcoin (svaki dolar vrijednosti BTC-a uzrokuje preko 60 centi štete u klimatskim promjenama, a svaka transakcija BTC-a potroši olimpijski bazen vode) mogao pretvoriti u nacionalnu stratešku rezervu, te zagovaranjem strategije drill-baby-drill, srljamo u ubrzavanje tih promjena. Vrlo vjerojatno ćemo još za naših života biti znatno siromašniji u vrijednosnim papirima, ali nam to možda i neće biti glavni problem. Zbog suše i poplava sve će više propadati usjevi, bit će više gladi, ali bi i neke bolesti, poput pretilosti, mogle biti iskorijenjene. O
sim, možda, ako Trump (a i njegov kolega Putin) ne završe svoju vladavinu prije isteka mandata (poput recimo Ceaușescua kojem je suđeno zbog ekonomske sabotaže i genocida). A narod počne birati vođe koje će stvarati svijet u kojem za kvalitetu života neće biti bitno jesi li rođen u Americi. Takav svijet neće biti obilježen luksuzom i izobiljem s 12 kilovata na raspolaganju (prema procjeni švicarskog saveznog sveučilišta to je šest puta više nego što je neophodno za kvalitetan život u industrijaliziranom društvu), odnosno time da djeca u Kongu budu osuđena na rad u rudniku kobalta.
Ovdje se radi o "zelenom kapitalizmu" u kojem vozači Tesle "ozelenjuju" svoju savjest, dok se svjetska oligarhija nekontrolirano bogati, uništavajući kvalitetu života svih nas. Primjerice, prekomjerno lansiranje satelita Elona Muska ponovo ugrožava stratosferski ozon i opet nas izlaže rizicima štetnog UV zračenja koje potiče rak kože i oštećenja vida. Šteta svima, a profit samo njima. Glad zbog suše, rat za prevlast i geološke resurse u Sudanu možda je najekstremniji primjer koji ukazuje na to kako štete zbog klimatskih promjena najviše pogađaju one koji su najmanje pridonijeli zatopljenju.
Sudan je u zadnjih 30-ak godina emitirao stakleničkih plinova koliko SAD u protekla tri dana, a tamošnji stanovnici proživljavaju najveću humanitarnu krizu – 25 milijuna ljudi u Sudanu suočava se s prijetnjom gladi i hitno im je potrebna pomoć. Na vijestima se o toj krizi malo što može čuti i vidjeti, možda i zato što to pruža pogled u zloslutnu budućnost, a možda urednici još uvijek radije biraju prikazivati fikciju poput "Igara gladi" i "Pobješnjelog Maxa" nego stvaran svijet oko nas.
Uz jačanje populizma koje uglavnom nerazumne i gramzive dovodi u poziciju moći, kontinuirani pad svjetskog gospodarstva je neizbježan. Također je i svakodnevni pad Muskovih satelita vrlo vjerojatan događaj, a možemo očekivati i da će svaka sljedeća godina (uz poneku iznimku) biti toplija od prethodne. No, uvažavajući činjenicu da smo dosegnuli točku u kojoj zvijezda televizijskog reality showa s moralnim porivima neprimjerenim 21. stoljeću postaje najmoćnija osoba na svijetu i određuje uvjete života našeg svakidašnjeg, mogli bismo slikovito reći da smo dosegnuli – singularitet – točku u kojoj prestaju važiti zakonima fizike predvidive uzročno posljedične veze, a stvarnost postaje generirana odlukama slučajnog broja na kocki.
Tako ne bi bilo iznenađujuće da svojim kockarskim odlukama već u prvih pola godine svog mandata Trump uzrokuje recesiju u SAD-u i potakne ubrzano smanjivanje obujma svjetskog gospodarstva, a time i smanjenje emisije stakleničkih plinova (kao što smo doživjeli u doba pandemije COVID-a) i zapravo učini više za klimu nego što bi to bilo tko predviđao.
Prvi dio pročitajte na ovom linku.
