Uz boravak kralja i njegove pratnje u Skoplju, novine objavljuju mnoštvo članaka, a među njima najviše onih koji govore o "privrednim pitanjima i ostalim potrebama južne Srbije…" Kralju su tom prilikom podastrti i brojni podaci o naseljavanju toga područja gdje je "dosad naseljeno 5390 porodica, od kojih najveći dio ove godine. Najviše je naseljeno Srbijanaca i Crnogoraca, pa onda Ličana, Vojvođana, Bosanaca i Dalmatinaca. Ima nešto Hrvata i Slovenaca. Po krajevima najbolji rezultat je postignut u kosovskom kraju, čije su kolonije najbolje uspjele, zatim u kumanovskom, bregalničkom, metohijskom, skopskom, tikveškom i prilepskom kraju. Dosad je za naseljavanje tih krajeva utrošeno više od 67 milijuna dinara…" Kralj se posebno zanimao za prošlost Skoplja, pa mu je – specijalno za tu priliku – predstavljen stari, legendarni Skopljanac Hadži-Ristić, jedan od najboljih poznavalaca toga grada.
Tko je u Zagrebu veći pobornik raznih sportskih priredaba, koncerata, filmskih predstava, kazališta i drugih zabavnih događaja – žene ili muškarci? "Pređete li pogledom po redovima sjedala u dvoranama kinematografa, kazališta ili onih u kojima se priređuju koncerti, vidjet ćete – s rijetkom iznimkom – žene kao većinu. Štoviše, broj muških gledalaca na filmskim projekcijama drastično je pao… Pređimo sada na koncerte: tu su oba spola nekako podijeljena, katkada muškarci su u plusu. Međutim, taj plus brzo nestane ako koncerti imaju senzacionalni ili društveni karakter – tu žene prednjače. Muzeje i izložbe posjećuju više muškarci nego žene. U kazalištu je omjer različit: prikazuje li se drama tu je odnos 5:1 u korist žena, a kod opera je 1:1. One uživaju u raspoloženjima, dok ignoriraju kojekakve strke po ulicama. Sportske ih priredbe također mnogo ne zanimaju, pa je tu omjer 10:1 u korist muškaraca, dok je u zimskim mjesecima taj omjer još izraženiji – čak 20:1 za muškarce. Međutim, klizanje i skijanje ih jako zanima, ali samo ako su u njih izravno uključene…
Tajna ljubavne drame iz beogradske Birčaninove ulice 6 odnesena je u grob! Jedan od njezinih aktera, preživjeli američki vicekonzul Harry Dayton, umro je, naime, u beogradskoj bolnici od teške ozljede mozga. Tako je ostala zagonetka što se stvarno dogodilo toga jutra između njega i njegove ljubavnica Anne Uzuniatis iz Litve. Liječnici koji su ga pokušavali spasiti ispričali su novinarima da je Dayton cijelo vrijeme bio u bunilu i da je pritom neprestano ponavljao: "Gdje si..? To ti ne vrijedi..! Ćuti, ne viči…" Policija je izjavila da postoje neki tragovi koji ukazuju da se ipak nije sve dogodilo onako kako je to u prvi mah iskazao Dayton. Po njima, Anna je prva ispalila hitac na Daytona i teško ga ranila, nakon čega joj je on oteo revolver i na mjestu je ubio, poslije čega je sve inscenirao kao da je riječ o njezinu samoubojstvu.
