Dvanaest osoba je poginulo, a više desetaka ih je teže i lakše ozlijeđeno o krvavim neredima koji su izbili u Kosovskoj Mitrovici, u vrijeme održavanja općinskih izbora. Novine javljaju da je "došlo do velikog sukoba između Turaka i kršćana. Sukobi su potrajali nekoliko sati, a situacija je i dalje usijana, pa se očekuju novi nemiri…"
Inače, u ostalim dijelovima Srbije i Crne Gore izbori su protekli u miru. Prema prvim rezultatima na izborima su najbolje prošli radikali, građanski blok i komunisti. Radikali su tako dobili općinsku vlast u Beogradu, Nišu, Ćupriji, Jagodini i Požarevcu, dok je u Crnoj Gori pobijedila udružena koalicija federalista, radikala i komunista.
Politička povijest Srbije i Srba posve je drugačija od Hrvatske i Hrvata, pišu zagrebačke Novosti i to potkrepljuju ovim argumentima: "Jedan Pašić, jedan Svetozar Marković, jedan Teodorović stvorili su organizacije koje provedoše srpsko pleme kao jedinstvenu cjelinu kroz mnoge klance do mnogih uspjeha. Oni ostadoše uz svoj narod kroz sve te peripetije političkog života Srbije i njezine političke nevolje. Srpska cjelina ima i danas svoje vođe i ona tačno zna svoj cilj…"
A u Hrvatskoj, što se zbiva u njoj? "Hrvati su ostali vjerni svojoj tradiciji – da žive bez vođe i da nemaju razumijevanja za organizaciju… Taj Radić, umjesto da oboružan snagom, koja mu je stajala na raspolaganju, ostane na svom mjestu i da se bori do svoga konačnog cilja, pa bio on kakav bio, on napušta svoju poziciju i prije nego se uopće sukobio i prije nego što je stupio u neku oštriju borbu. Prestrašio se i pobjegao, jasno pokazujući da za svoju stvar, za svoju ideju i svoje pristaše, nije spreman žrtvovati ni mali dio sebe i svoga imetka.
Pobjegao je jer se prestrašio glasina da se sprema nekakav napad na njega, ostavivši svoje pristaše bez vođe, bez putokaza, bez programa i bez nade. Svaka borba iziskuje izvjesnu opasnost, jer kad ne bi bilo opasnosti onda bi se sve to zvalo igrom, a ne borbom. Baš zato i čitavo dosadašnje držanje Radića i njegovih pristaša za njih je bila samo igra… A sada kad je trebalo zagaziti u borbu prvi bježi vođa. Smiješno je stoga očekivati i tražiti od običnih poslušnika da se sami izlažu opasnosti, kad to već ne žele vođe…"
Tršćanski list Il Picolo piše o velikom krijumčarenju oružja iz Italije u Jugoslaviju. Zaplijenjeno je više od milijun pušaka i 3000 mitraljeza. Oružje je bilo u drvenim sanducima i deklarirano kao – mašinska roba. Sumnja se da iza svega stoji poznati fašistički trgovac Amerigo Domini iz Firenze. Neke informacije spominju i podatak da je oružje trebalo završiti kod fašističkih skupina u Rijeci.
On je volio nju, ali ona nije voljela njega. Bio joj je stalno blizu, pratio je u stopu po beogradskim ulicama, a kad je ona sve to, cijelu tu njegovu nasrtljivost, prijavila policiji njemu nije preostalo ništa drugo nego da je i dalje prati, ali sada pod maskom, kako bi izgledao da ima više od 40 godina i kako ga ona ne bi prepoznala. Sve do jednoga dana, u samom srcu Beograda, u Dvorskoj ulici: bio joj je za leđima, ali kad su mu se od velike vrućine počeli odljepljivati brkovi i brada postao je sumnjiv prolaznicima, a i jednom kapetanu.
Kad ga je ovaj zatražio da skine brkove i bradu, neznanac se natisnuo u bijeg. Ali, vrlo brzo ga je okružilo više od 40 ljudi i on više nije imao kud. Kad su mu strgnuli masku s lica u mnoštvu se jedna mlada dama odmah srušila na zemlju, uzviknuvši: "Časlave, nesrećo!" Dama se zvala Milica, a Časlav je bio njezin nesuđeni momak. Ispostavilo se još nešto: da je Časlav sin jednog od najuglednijih beogradski advokata, a Milica, u koju je bio nesretno zaljubljen, njegova najbliža susjeda. Novine su ga odmah na svojim stranicama nazvale beogradskim Otelom.
