Na sam katolički Božić na Šibenik je, s talijanskog ratnog broda Audace koji je bio usidren u luci, ispaljeno više od 3.000 mitraljeskih metaka, pri čemu je više osoba teško ranjeno. Pucnjavi je prethodio incident u Širokoj ulici, gdje je nekoliko talijanskih vojnika provociralo, pucajući iz vatrenog oružja u zrak. To je uznemirilo mnoge Šibenčane koji su se krenuli obračunati s izgrednicima, ali ih je redarstvo spriječilo u naumu. Naoružani vojnici pobjegli su na svoj brod, a ubrzo iza toga s njega je, u znak odmazde, otvorena mitraljeska vatra po gradu. Jugoslavenska vlada uputila je protestnu notu u Rim, zahtijevajući da se talijanski ratni brodovi udalje iz naših teritorijalnih voda. Zagrebačke Novosti su u povodu incidenta objavile uvodnik i u njemu uz ostalo i ovo: "Događaji u Šibeniku nisu novi, nisu nikakvo iznenađenje za nas. Oni su se dosada nekoliko puta ponovili na dalmatinskoj obali i oni nužno izviru iz onih nemogućih prilika koje vladaju između nas i našeg talijanskog susjeda. Ti su odnošaji posljedica rđave i neoprezne talijanske vanjske politike, ali – budimo iskreni – i naše. Jer naša diplomacija dosada nije jasno odgovorila na pitanje – je li Italija za nas prijatelj ili neprijatelj. Ovo pitanje nije raščistio ni rapalski ugovor i to je njegova osnovna manjkavost…"
Novine objavljuju opširnu priču o generalu Petru Pešiću, dosadašnjem komandantu IV. armijske oblasti u Zagrebu, koji je na tom položaju prije kratkog vremena zamijenio generala Hadžića. Pešić se ponovno vraća u Beograd, na najviše vojno mjesto – imenovan je za načelnika generalštaba. Još kao mladi oficir, vodnik, komandir i komandant bataljuna i puka stekao je visoku reputaciju trupnog komandanta. Punih deset godina bio je i profesor na beogradskoj Vojnoj akademiji, pa se njemu može zahvaliti što je srpska vojska uspješno na svojim plećima iznijela dugogodišnje ratove Srbije. Podsjeća se da je general Pešić s Crnom Gorom sklopio ugovor za ulazak u Balkanski rat… U vrijeme kalvarije srpske vojske od 1915. do 1916. on je na savezničkoj konferenciji u Parizu uspio uvjeriti saveznike o neophodnoj potrebi da se otvori Solunski front. Kao delegat je sudjelovao i na mirovnoj konferenciji u Parizu, a među prvima je u srpskoj vojsci imenovan generalom.
U akciju za pomoć gladnima u Rusiji uključili su se mnogi poznati Zagrepčani, među kojima i književnik Miroslav Krleža. "Jednom funtom možemo spasiti jedan ljudski život", rekao je on na sastanku u dvorani Sokola u Bogovićevoj ulici i tako formalno pokrenuo akciju pomoći.
